Dva smo dana za redom moj Miško i ja lutali šumom, lovištem u Šampjanama, pored same granice s Slovenijom. Naravno, u pratnji Lovca i njegove vjerne Drine. Moram se pohvaliti da sam prilično hodala ...
Prizor koji nas uvijek iznova oduševi ...
Ovaj list kao da nam govori kako je jesen blizu.
Evo i potvrde blizine jeseni.
Šuma kao da nas zove ...
Moja je prijateljica Drina dobila zvonce. Više ne može zabušavati. Ako zastane, zvonce se ne čuje, pa je Lovac opominje. Miško kaže da ga sram bilo, kako muči jadnu pasinu, i puta ga, zašto se ne ugleda u njega, pa da nosi Drinu, kao što moj Miško mene nosi.
Pogledajte ovo lijepo i zanimljivo stablo ...
Evo i mene, probijam se kroz visoku travu: uskoro će me moj Miško podignuti i nosti.
Još jedno lijepo stablo ...
Drina je žedna, trčala je kroz šumu i pretrčala već mnogo ...
Dok Drina utažuje žeđ, ja poziram Mišku na kućici u kojoj se čuva sol i još neke sitnice potrebne lovcima.
Oprezno prilazimo, ne bi li iznenadili divljač i ugledali divlju svinju ili srndaća.
Ovdje se smjesti lovac i čeka da se divljač pojavi ...
Divlje svinje ovdje dolaze češati se i kontrolirati hranilice koje punimo kukuruzom. Iz onog skrovišta, čeke, sve se vidi kao na dlanu!
Ovo kao da je nekad davno bio zid.
Još hodanja kroz duboku šumu, tihu i tajanstvenu ...
... i još jedan lijepi prizor ... odlazimo iz šume, bila je to dugačka i naporna "šetnja".
Najljepše je kući, zar ne? Ovdje sam se odmah smjestila, naravno, nakon večere.
Pogledajte još film kako se tiho prikradamo šumom i to je sve za danas.
Sve vas puno volim i lijepo pozdravljam! Av Av
