Uz riječki Mrtvi kanal (koji je sve prije nego mrtav)
Jučer smo prošetali uz vodu, uz Mrtvi kanal.
Nismo bili jedini, uvjeravam vas.
Evo ga iz kuta iz kojeg ga obično ne fotkaju.
Uz vodu, sve buja zelenilom.
Nije dosadno čekati autobus uz vodu.
Kao i uvijek, galebovi su razigrani.
Volim odraze u vodi.
Škljocnuli smo fotićem u pravom trenutku.
Promet neprestano teče, most podrhtava.
A barke odmaraju.
Sve se ogleda u mirnoj vodi.
Boje se miješaju.
Sunce je blizu zalaza.
Kad ćemo na more?
Dosadno je ovako čekati.
Sve miruje, nema vjetra.
Odrazi u vodi su sve ljepši.
Ispod stabala kestena smo, u hladovini.
Zgrade kao da se ogledaju u vodi.
Zeleno i plavo i tiho je posvuda.
Provlačimo se kroz raslinje: mene moj Miško nosi.
Još jedna zgrada, koja se divi svom odrazu u vodi.
A u blizini promet neprekidno živo teče.
Sunce je sasvim blizu zalazu.
Još jedan pogled na barke!
A evo i mene još jednom, za kraj.
Sve vas volim i lijepo pozdravljam. Av av!
|
