Moj je Miško odlučio prošetati poovako lijepom i sunčanom danu, ali hladnom ... brrrrrr .... i tek kad mi je obećao da će me nositi ispod tople vindjakne, pristala sam ići. I Mrvicu, svoju prijateljicu, željela sam vidjeti.
Inače, dobro sam, iako još malo šepam ... ali proći će!
I tako smo krenuli ulicama grada gdje su se presijavale raskošne boje jeseni. Uživajte!
U parku sam malčice prošetala ... i odmah je ovaj dotrčao!
Nadam se da ste uživali u ovim raskošnim bojama, kao što smo i mi uživali.
Sve vas lijepo pozdravljam! Av av!
Danas poslijepodne umalo da nisam ... joj, ne smijem ni izreći! Silazeći s jednog zida, na kojeg se popeo da bi ubrao voće "kaki", moj me Miško nagazio! Možete zamisliti kako sam zajaukala!
Miško je brzo povukao nogu, odmah me podigao i pregledao, odnio kući i ponudio slatkišem kojeg sam odbila. Što je Mišku bio znak kako me mora odvesti teti doktorici.
Morali smo malo čekati, pa me moj Miško molio i naređivao mi da barem malo hodam. Zatim me doktorica pogledala, rekla kako imam hematom i kako mi Miško mora stavljati led na povređeno mjesto. I da sutra ujutro dođem na kontrolu i možda na jedan pik! Uh, kako ne volim pik!
Jesen je lijepa na Kozali, ali danas nismo previše uživali u raskošnim bojama.
A ovo je ambulanta koju posjećujem ... kad moram.
Evo, ovako je bilo neposredno nakon šte Miško nagazio. Bila sam uvređena, naravno.
A ovako je bilo dok smo čekali doktoricu: Miško me nagovarao i molio hodati, zagrijavati se ...
Jučer je bio krasan dan, nedjelja, pa smo odlučili uživati u njemu. Dok smo bazali šumom, priznajem, moj Miško često nosio, jer naporno je bilo, sretali smo moje prijatelje. Evo ih!
Oči su joj različite boje. Moj Miško kaže da se to zove "heterochromia Iridis".
Izgleda opasno, je li? A prava je dobrica. Ponjuškala me, kad ju je gospodarica odvezala i odmah produžila svojim putem.
Malo sam se i poigrala ... kad su moje veličine ...
Pogledajte ovu mazu: nju smo sreli na samom vrhu Velog vrha! Ne voli da joj se prilazi. Razmaženica ...
Ali me zato ovaj veselo pozdravio i jedno vrijeme kružio oko mene. Pravi radoznalko.
I na kraju, kad smo se već počeli spuštati, sreli smo ovog ljepotana.
Evo, Miško i ja samom vrhu brda. Samo je još nebo iznad nas.
Kao što sam već najavila, dobila sam kaputić kojeg je sašila Miškova prijateljica. I nikako mi se ne dopada! Odbijam se kretati obučena poput neke razmažene pudlice. Ja sam borbeni pas!
Da sam borbena, jasno sam dala na znanje i svom Mišku. Malo se naljutio, a onda se nasmijao, oslobodio me omrznute odjeće i poveo sobom kod prijatelja u malu teretanu, na trening.
Nisam luda da treniram! Čemu mučenje? Lijepo sam gledala Miška dok se on znojio, a onda, kao da sam ja umorna od treninga, a ne moj Miško, uzeo me u naručje i odnio kući. Zar nisam mudra?
