bubilo i bubek

srijeda, 26.05.2010.

Novo poznanstvo Danas, dok sam šetala sa svojim Miškom, upoznala sam novog prijatelja. Pravi Meksikanac! Pogledajte kakvu ludu frizuru ima! U početku smo bili nepovjerljivi jedno prema drugome ... ... ali se ubrzo to promijenilo. Jedan sat prije ovog prijatnog susreta, na Korzu smo sreli ove: Moj mi je Miško pokrio uši i snimio ovaj kratki filmić. Zatim je brzo pobjegao, jer ja imam sedam puta bolji sluh nego vi dvonošci i to je za mene bila nesnosna buka. Slijedeći put slijede fotke grada. Sve vas lijepo pozdravljam! Av av!

subota, 22.05.2010.

Povratak šumi Prošlo je gotovo mjesec dana, a da nisam bila u šumi. Malo bolest, a zatim dosadne kiše, držale su nas podalje. Zato se i nisam previše ljutila, kad su me špricali sprejom protiv krpelja. Miško se smijao i fotkao. Kad smo stigli u loviše, naprosto sam izletjela iz automobila. Posvuda zelenilo! Omamljujuće. Naravno, tu je i moja prijateljica Drina. Ponešto se mora popraviti, jer kiše i zima nagrizaju sve. Mi smo za to vrijeme marljivo škljocali fotićem, uživajući u zelenilu koje nas je okruživalo. Gdje god pogledaš: zelenilo! Zbog toga ovako lijep cvijet odmah privuče pažnju. I ovi malo blijeđi, ali ništa manje lijepi. I onda moj Miško hoće nešto neobično: moram pozirati na hranilici, koju okreću divlje svinje ne bi li se domogle kukuruza koje ispada iz nje. Udovoljavam mu. Što ću s njim, kad ga to veseli? Ovo nam je najdraži predio i uvijek ga fotkamo. Zelenilo, zelenilo ...sve cvjeta, buja! Nije maslačak ... Malo umjetničkog dojma ... I još ... Poziram pored debla o kojeg se češkaju divlje svinje. Više se ni ne uzbuđujem, navikla sam na te sve mirise. Čeka. Spremamo se jednog poslijepodneva uvući se u čeku i strpljivo čekati. Možda nam se posreći i fotkamo srnjaka ... moj Miško mašta o tome. Ova kao da se srami, još se nije rascvjetala i pokazala u čitavoj svojoj ljepoti. A ovo je kućica u kojoj lovci drže razni alat i sol koju sipaju u solnice da je divljač liže. Dok smo se zadržavali u njenoj blizini, začuli smo buku i moj je Miško odlučio istražiti što se to događa. I evo što smo ugledali: traktor i oborena stabla naslagana na hrpe. Drvosječe na djelu. A da ne bi pomislili, kako je moj Miško samo šetao i fotkao, evo ovo. To su kolci koji će se upotrijebiti u vrtu i po kojem će puzati rajčice... Krasno smo se proveli, malo umorili. Svima želim lijep i prijatan vikend! Av av!

srijeda, 19.05.2010.

Malo sunca Ujutro smo vidjeli da se nakon šesnaest dana konačno pojavilo sunce. Odmah sam dala svom Mišku do znanja, kako očekujem podužu, laganu i prijatnu šetnju. Pogađate: otišli smo na obalu ... ... malo fotkali, pa krenuli na lukobran. I tamo nas je dočekalo iznenađenje: nema šetnje do kraja lukobrana. Zašto? Jer se režu ove dvije dizalice, pa postoji opasnost ... moj se Miško ražalostio: još jdan dio iz njegovog života nestaje. Za oko nam je zapeo ovaj crveni ljepotan, dok smo polako odlazili sa lukobrana ... Uskočili smo u jednu ribaricu i moj je Miško fotkao svoj omiljeni model. Malo smo se zabavljali ... ... pa fotkali ovo ... Vratili smo se na obalu, gdje sam zauzela borbeni stav. Odšetali smo do Mrtvog kanala. Gdje su radovi na brodicama u punom zamahu: svi su iskoristili ovako lijep i sunčan dan. Pogledajte kako su ovu ljepoticu dotjerali. I za kraj, ovaj je galeb dozvolio da mu se sasvim približimo: neustrašivo nas je gledao. Uskoro krećemo u lovište, imamo brdo hrane za divljač, koja nas sigurno nestrpljivo očekuje. Eto, to je sve, za sada. Sve vas lijepo pozdravljam i volim. Av av!

ponedjeljak, 17.05.2010.

Kratko javljanje Kiša ... kiše neprestano padaju. Nigdje ne izlazimo, osim u kratke šetnje oko zgrade. Ali da vam dokažem kako sam zdrava, stavila sam ovaj filmić da ga možete pogledati i sami se uvjeriti. Moj Miško kaže da klopam za tri psa. Znam da mu je drago što sam pri apetitu i usprkos tome sačuvala vitku liniju. Moj MIško jako pazi na to. Čekamo da kiše konačno prestanu ... a vi? Sve vas lijepo pozdravljam. Av av!

petak, 14.05.2010.

Promocija Pozdrav svima! Jutros me je moj Miško odnio k doktorici (kišovito je, a ja ne volim mokre capice) i doktorica je donijela odluku: operacija nepotrebna, tabletice su pomogle. Ali, brzo je nadodala, vrlo je lako moguće, da mi se pri slijedećem tjeranju tegobe vrate. Ne moram vam reći koliko smo bili veseli kad smo to čuli. Poslije nje smo otišli na promociju knjige "Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi", koju je napisao Tamoya Sanshal Evo pisca u sredini, dok govore o njegovoj knjizi. Evo ga i ovdje gdje daje intervju. Miško se iznenadio: bilo je začuđujuće malo zainteresiranih. Očito, kultura u Hrvata ne zauzima visoko mjesto na ljestvici prioriteta. Nakon promocije, prihvatili smo poziv pisca i otišli na kavu. Da su me mazili, ne moram vam ni govoriti, je li? Uživali smo u razgovoru usprkos kiši koja je pljuštala. Sve vas lijepo pozdravljam i zahvaljujem na brizi! Ali žilava sam ja, kao i moj Miško. Uživajte u danu. Av av!

četvrtak, 13.05.2010.

Posjet teniskom klubu Pozdrav svima! Jučer je poslijepodne konačno granulo sunce i mi, moj Miško i ja, dobro smo to iskoristili. Odmah smo izjurili van, jer sad se već mnogo bolje osjećam, više me ne boli, niti onaj dosadni iscjedak ne curi više iz mene, Tako da znate. Radoznalo sam promatrala puno ljudi u parku, koji su pohrlili uživati na suncu, jer kiša neprestano pada, pa i sad pada, dok ovo pišem. Pogledajte kako razdragano trčkaraju pločnikom (na kome su parkirani automobili) prema parku, da se pridruže igri. Ovaj je dečko već postao pravi stručnjak: slažete se? I evo nas na našem cilju. Odlučili smo posjetiti teniski klub i našeg prijatelja koji tu podučava klince. Njegovi su me đaci znatiželjno gledali i pozdravljali ... uživala sam! Pozirala sam, dok su me klinci gledali osmjehujući se. Vidite kako lijepo izgledam na zelenoj podlozi? A na povratku kući, sreli smonjih: veselo su me pozdravili i zapitkivali za zdravlje. I onda smo pozirali za zajedničku fotku. Pogledajte kako je bilo ... Bolje mi je. Sutra idem k doktorici. Nadam se da ću izbjeći operaciju. Izvjestiti ću vas. Puno vam hvala što se raspitujete za moje zdravlje. Sve vas puno volim i lijepo pozdravljam. Av av!

ponedjeljak, 10.05.2010.

Obavijest Ovo na fotki sam ja, fotkano je jutros, dok sam čekala Miška da me odnese k doktorici, jer kiša je padsala, pa neću valjda smočiti šapice: znala sam da moramo ići. Prvo, da vam zahvalim što ste posjetili moj blog i ostavili mi riječi utjehe. Mnogo hvala Majstorici, Luki, Wind , Modesti Blejz, Ježici bodljici, Annabelle, Rusalki i dragoj Menduli Bolest od koje bolujem zove se Piometra. Ako nekog zanima, ovdje može sve podrobnije pročitati. Jutros nisam dobila pik. Doktorica me pregledala i izjavila kako dobro reagiram na antibiotike i da ću možda izbjeći operaciju. Odahnula sam kad sam to čula. Jer prije samo 6 mjeseci imala sam tešku operaciju ... sigurno se sjećate! Dobila sam neke male bijele tabletice koje moram piti i u petak ponovo kod doktorice na kontrolu. Moj me Miško mazi. Da samo znate kakvu mi sve klopicu sprema! Jako sam zadovoljna zbog toga. Eto, sve sam vas rekla. Sve vas puno volim! I pozdravljam! Av av!

subota, 08.05.2010.

Zdravstveni problemi Pozdravljam vas s Miškovog stola za kojim piše priče. Sad nema priče, moj Miško ništa ne piše, zabrinut je zbog mene. Dok čekam da moj Miško navuče tenisice, objasniti ću vam. Moja doktorica sumnja da imam upalu maternice. Ili stručno rečeno piometru. Jučer ujutro, dok sam obavljala ovo, moj me Miško čuo kako jaučem i odmah me poslijepodne odnio doktorici. Dobila sam čak dvije pik! Jutros smo ponovi bili i ponovo me je doktorica bocnula: ovaj je put zapeklo, ali me moj Miško utješio kolačićem. U ponedjeljak ćemo znati više, a do tada, napeto slušam vaše komentare. Sve vas lijepo pozdravljam i volim. Av av! Ovako je bilo jučer, u petak. A ovako danas kad smo se vratili od doktorice. Još sam borbena! Grrrrrrrrrrrrrrrrrrr ....

utorak, 04.05.2010.

Svjetli primjer Pozdrav svima! Prošli sam vas put provela šumskom stazom posutom odbačenim otpadom. I bilo je ružno, zar ne? Ovog puta ću vam pokazati jedan svjetli primjer. Ovaj dio malog raja nalazi se pored naše susjedne zgrade i uređuje ga gospođa Marica, sama, bez ičije pomoći. Sve je sama iskopala, donijela ukrasno kamenje i posadila krasno cvijeće. Pažljivo ih njeguje. Svakodnevno posjećuje i dotjeruje. Zbog toga cvijeće ovako lijepo uspijeva. Raduje se pažnji koju im gospođa Marica pruža. Zar ovo nije malo umjetničko djelo? Zašto nemamo više ovakvih ljudi? Da nam grad bude ljepši, radosniji ... Hvala gospođi Marici! Sve vas lijepo pozdravljam. Av av!

nedjelja, 02.05.2010.

Zar oni vole Hrvatsku? Moj Miško i ja odlučili smo prošetati omiljenom stazom do Velog vrha i tako proslaviti Dan rada. Dočekalo nas je neprijatno iznenađenje. Čim smo se uspeli uz streljanu, ugledali smo ovo: Zatim i drugi dio, naravno ... Netko se ovdje otarasio gumenih cijevi koje poput zmija u klupku leže pored puta. Da stvar bude još bolja, ovaj se ukras nalazi odmah pored vodospreme ... Posvuda otpad .. ... a ovdje lijepo piše kako je ovo zaštićeno područje voda ... ali koga briga za to! Ni na ovaj natpis nitko se ne obazire ... odmah uz onaj natpis, ovo ... Putem srećemo raspoložene mlade izletnike ... ... i uz put ovo ... ... i ovo ... netko je nešto radio u kući i na lak se način otarasio otpada ... Evo i pločica ... možda iz kupaonice ... Ima još ... Odbijala sam stati među ovu plastiku i moj mi je Miško morao strogo narediti. Vidite kako se nelagodno osjećam okružena odbačenim plastičnim bocama? I još smeća ... Miško je samo gunđao neraspoloženo. Ovo su mu bile oduvijek omiljene staze za trčanje i ovdje su veselo skakutale vjeverice. A sad ovako nešto! Otpada na sve strane ... A svi se zaklinje kako vole Hrvatsku, gunđao je moj Miško, a meni je bilo žao što je neraspoložen, pa sam tražila da me nosi, da bih ga mogla liznuti. I ovo krasi put ... Ima i za spavanje... I još jedna "lijepa" donešena hrpa ... A onda nas je dočekao ovaj prizor ispred naše omiljene velike livade kojom Miško voli protrčati. Baš kao na nekom parkingu u centru grada. Isto je tako bilo i prometno! Sjede, roštiljaju, a iz limenih ljubimaca trešte narodnjaci! Umjesto da slušaju pjev ptica ... Ovi mladi ljudi "parkirali" su točno na uskoj šumskoj stazi kojom se prolazi. Uopće ih nije bilo briga što smetaju izletnike koji vole hodati. Kad smo odmakli i ugledali ovaj lijepi cvijet, odahnuli smo i bilo mi je drago što se moj Miško nasmješio. Evo i dokaza da smo se uspeli na sam vrh. 2:40 minuta oštrog pješačenja. Ali ne žalim se: Miško me je većinom nosio. Žalimo samo za lijepom prirodom koje ima sve manje. Sve vas lijepo pozdravljam. Av av! Za kraj, poslušajte pjev ptica. Budite sigurni da ih u podnožju brda ne možete čuti!

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31