|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
IME: Helena (Hellyx)
PREZIME- zar je bitno?!
DATUM ROĐENJA - 15,06,1993
mail- little-black-angel@net.hr
MSN- black_hellyx@hotmail.com
ICQ- 459763057
ŠKOLA- SS Krapina, tehničar za računalstvo
TEST KOLKO ME DOBRO POZNAJETE
SLUŠAM:
BFMV
Evanescence
Kud idijoti
Blink 182
My Chemical Romance
Debeli Precjednik
Fall Out Boy
The Ramones
HIM
Nirvana
Gunsi
System of a down
(još hrpu toga)
Frendovi i Frendice
*PEX*
*Tea*
*Nuna*
*Yoxy*
*Aksel*
i još jako puno njih
VOLIM
- muziku
-svoj mp4
-mobitel
-internet
-koktele
-zabavljati se
-crnu boju
-čitati (brzim čitanjem... ovak je dosadno)
-frendove i frendice
-čokoladu s jagodama
-Box!!!!!
- MSN
-kad me netko pita kako sam
-kad me netko shvaća (to je malo ljudi)
-kad se netko sjeti na mene
-skakati
-naslikavati se
-naslikavati ljude oko sebe
- smijati se
- putovati
MRZIM:
-ŠKOLU
-umišljene pinkyce i šminkerice
-pinky boju
-zaljevati cviječe
-učiti
-svađati se
-kad napravim neku glupost
-kad povrijedim one koje volim zbog toga što ne znam misliti
-svog brata kad cvili
-kad me starci ne puste van
-kad sam u kazni
-kad se trudim a ne uspijem
-kad shvatim da gubim
-kad shvatim da sam nekog povrijedila
-svoj način života
-gornju stubicu
-svoju kuću i okolicu u kojoj živim
*JA*
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
PEX
Matea
TE!CHY
Petar
Lukina
Sabina
Martina
**MOJ STJEPAN**
Nuna
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Yoxy
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Aksel
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Valentino
Ljudi (dečki XD) iz razreda
Martin
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Antonio
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Znika
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Martinek
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Petar
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Fogec
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
(budem stavila još slikica, trenutno mi se neda više)
my Song!! 
Misfits - Helena Lyrics
If I cut off your arms and cut off
your legs
Would you still love me
anyway?
If you're bound and
you're gagged, draped and
displayed Would you still love me
anyway?
Cutting with the knife
blood is spilling everywhere
She will be my wife
Secondary spine,
incisions must be accrute
I know just what to do
My hands are
trembing I can't spare to slip up
with this knife
Her beauty so illogical
The beast come gliding in
Hideous chameleon stripped down
to her skin
Dance to the burning
flame Pleasure exhumes the pain
The night bursts into flames
Dance Helena Dance
If I cut off your
arms and I cut off your legs would
you still love me anyway?
There's a spot on the floor where your
limbs used to be and I close the
door on my Fantasies
Why don't
you love me anyway? Helena!
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
PEXICH
Cura iz grafičke
MARTINAa>
IZZY
SCHAVO
APOKALIPSA
KIKI
TEA
KULA
Andrea
MATEA
DOMY
MONIKA
SABY
Ivana & Gabriella
MoA YoxY =)
AXEL
evo, kako je prošli post bio tužan i pun nade za neki bolji rasplet događaja… dogodilo se najstrašnije. Naš Stjepan je umro. Bol je neopisivo jaka. Mada sam se i spremala na to i na neki način sam znala što će biti, i bojala sam se pokazat suze u javnosti. Ne znam, bilo me strah kako će ljudi reagirati da ja koja sam uvijek jaka i na neki način ne popustljiva, nasmijana i razigrana, sad budem potpuno slomljena. Iako i jesam slomljena, bojim se to reći u javnosti, ne znam zakaj. Na sprovodu sam plakala kao dijete, nisam skrivala suze. U crkvi sam se čak počela tresti, al sam sama sebe smirivala. Ta neka neopisiva bol vlada mnom. Sve to jako boli… ali, kad sam vidjela Stjepana kako leži… samo leži… blijed, hladan, bez osmjeha… mislila sam kako će i moj život biti takav dalje… blijed, hladan, spokojan. Sve me to slamalo… osjećala sam samo bol… najradije bi bila povikala STJEPAN, vrati se… sama sebi sam vračala slike njegovog smiješka, njegovog izraza lica sa žvakaćom u ustima, s njegovim načinom pričanja… cijelo vrijeme tješila sam sama sebe, bojala sam se fizičkog dodira s bilo kim. Sakrivala sam se iza svoje ne tako duge kose. Jedino što me držalo i što mi je nekako davalo neke snage je bilo to što sam se pomirila s Ivanom i što je bila pokraj mene. Na neki sam joj se način divila jer ona nije plakala. Vrtjela sam album slika i uspomena u glavi. Vrtjela sam slike Stjepana, Ivane, Pex,, Tee, većinu mojih prijatelja… i bojala sam se da ne izgubim još nekog. Slamala me pjesma koju je napisala Valentina u čast Stjepanu, koju je čitala na grobu. U tom trenu sam htjela ležati pokraj njega u grobu, da nema ljudi, da sam mrtva, da me nitko nikad nije vidio ni čuo. Plakala sam taj dan ko nikad. Gledala sam televiziju navečer i svaka scena činila bi mi se kao da vidim Stjepana, samo sam o njemu razmišljala.
Danas je drugačije. Boli me. Boli me što sam bespomoćna. Što ga nema. Ali moram krenuti dalje. Život je rijeka koja nas nosi, a svaka bol je zabijanje u njezin kamen nasred korita. Tko je jak preživi, tko se izgubi, izgubi. Žao mi je. Jedino što sad želim je otići na njegov grob, još jednom se isplakati, pomoliti i zatvoriti tu knjigu. Da bude samo sjećanje. Bezosjećajno sjećanje i jedno iskustvo. Ali Stjepana nikad neću zaboraviti. On je moj prijatelj, brat i moje sjećanje, moj anđeo koji bude uz mene, uz nas. Znam da hoće.
Hey ljudi…
Kak ste mi? Rekla sam da više neću pisati, al to je jače od mene…
Ne, ja nisam dobro… nikad se nisam tako izražavala ali u kurcu sam! Velikom… i dođe mi da počnem sama sebe grist i udarat glavom u zid i da mrzim sama sebe! Mrzim se jer sam bespomoćna. Jer svi drugi su kukavice! Jer se boje pravde! nečeju izreć pravdu! LJUDI! WAKE UP!
Da vam razjasnim? Stjepan, moj dragi mali Stjepna, jako dobar frend iz razreda, napravil je samoubojstvo… nije još mrtav… al njemu nema spasa… njemu je CT mozga ravna crta, srce mu ne bi ni radilo da nema aparata, a pluća rade samo zbog aparata! Tak mi dođe da mu dam svoje srce, pluća, MOZAK! Al ne mogu! Dala bi zadnju svoju mrvicu da se to promijeni! Pišem ovo i suze teku, same od sebe… voljela bih da svaka moja suza je jedan mali pomak! Kad bi tako bilo on bi već bio zdrav! Voljela bih da se opet vrati k nama u razred, da me zagrli kao nekad! Sjedim s njim na informatici, na svom najdražem predmetu…. A sad će mi biti prazan… na koga ću se ja nasloniti, kome ću se smijati, kome budem mogla prijetiti da mu budem rekla curi kak se „vjesi“ po meni… sve je to bio dio našeg odnosa! Velikog prijateljskog! Znala sam se razljtiti na njega i izreći mu svašta, znala sam ga tresnut ko nikog, znao mi je pogoditi živac. Ali ja njega VOLIM! Jako! Ne na način da ga volim, volim ga kao brata, kao nekog s kim sam dijelila 6 godina u školi… svi kažu da je bio psihopat! Nije! Bio je samo izgubljeno dijete, shvaćam ga! I osjećam se neopisivo krivom što nešto nisam poduzela što mu nisam pomogla na način na koji ni sada ne znam odgovor… htjela bi ga zagrliti, htjela bih mu opet vidjeti smiješak na licu, htjela bih doći u školu i moljakati ga za žvakaću, htjela bih se posvađat s njim, jer su mi najbolje poslije pomirbene situacije kada se nasmije na neki poseban način… on ima jako veliki dio moga srca! I uvijek će biti unutra… u maloj sobi voljenih, kako ja to zovem, uz Marka… i možeju mi rezat srce, ali on će uvjek unutra biti…. I živjet će u nama!
Sad imam važnog posla… osjećam se jadno i dvolično! Moram lagati da bi nešto postigla, opet… osjećam se prljavo… jučer na razgovoru sa psihologijom rekla mi je da to shvatim kao dio taktike i da budem jaka… ALI KAKO ?! kako da budem jaka kada me sve ubija… nema me što ojačati…. i molim se da bude bolje... mora biti... ne za mene... nego za druge! da drugi ne pate... ja nisam vrijedna toga!
