Sram me bilo, koliko se nisam oglasila na ovim prostorima... Zujim stalno ´vamo-tamo, ima me u tri grada, kako riješim jednu obvezu – evo mi već druge za vrat. Ali mi i dalje lebdi osmijeh na licu. Baš uživam.

Pa da krenem. Na posao i dalje svako jutro odlazim s voljom i željom. Na faksu sam odvalila do sada četiri kolegija. Još je jedan odslušani iza mene, drugog sutra završavam, treći počinje prekosutra. To su još nova tri ispita za veljaču. U međuvremenu valja napisati seminare ili odgovoriti na pred-ispitna pitanja. Preživjela sam i pismene ispite i usmeno odgovaranje. Predavači se i dalje čudom čude kako zrelo sudjelujemo u raspravama i odgovaramo na pitanja. A da što će očekivati od zrelih ljudi...

Nedavno sam samostalno vozila do Pule. Eeeeej, do Pule! Nikad u životu nisam tako daleko otišla autom, kao vozačica. I vozila sam skoro petnaest minuta sumanutom brzinom od 120 kilometara na sat! Inače sam smirena i smjerna za volanom, najviše zapalim 80 na sat... Od jeseni pa do sada odvalila sam par tisuća kilometara. Za ne povjerovati, a sve mic po mic... A vozila sam i po mraku, i po kiši, i po magli.

Što se magle tiče, s današnjim danom prestalo je ovdje dvomjesečno razdoblje magli. Neprekidnih. Stalnih. Svakodnevnih i svakonoćnih. Što kopnenih, što onih ljigavih, ljepljivih morskih. Kad ne vidiš vlastitu ulicu s vlastitog prozora. Kad pereš veš i sušiš ga u kući. Iz dana u dan. Kad se vlagurina uvuče u odjeću, u kosu, u kosti. Pa se kod nekih ljudi pretvori u depresiju. A neki postanu zajedljivi. Djeca bezvoljna i pospana. Imunitet opadne drastično. Kao kod moje velike Potočnice. Nije izostala ni jedan jedini dan prvo polugodište. A evo je sad, tjedan dana se po kući bori s povišenom temperaturom, ubija antibiotikom upalu grla, boli je glava, oči su joj crvene...

No, maglu smo valjda otjerali burom. Po konopcima danas unaokolo leprša rublje, za sat-dva se osuši i odmah osvanu nove ture. Već smo i zaboravili kako je mirisan taj veš kojeg je išamarala bura. Pa nek puše taj zdravi vjetar, makar nanio i snijega. Ionako je zima, bar tako uče djeca u školama.

Kao i do sada, ne radim inventuru. Što je bilo, bilo je. Vjerujem da me čeka bolja budućnost.

Svima vama - naslov sve govori!!!