Pjesma o jednoj mladosti

23.08.2010., ponedjeljak

Pjesma vozačica

Godišnji odmor prošao, radim već desetak dana. Baš mi je super bilo, pogotovo osjećaj kad sam primila plaću. Na odmoru i još dobila plaću, iha! Petnaest godina nisam takvo što doživjela, i zaboravila kako je dobar osjećaj... smijeh

Obzirom da ne radim u svom gradu, valjalo je početi razmišljati o prijevozu na posao. Kako ovdje ima tek par autobusnih linija u križ (dobro to znaju oni koji su pokušali doći ovamo bez auta) i nisu sve baš u vrijeme koje bi mi odgovaralo, pojavila se potreba za vlastitim prijevozom. Da ne okolišam – vozim! Nakon deset godina nevoženja i tek povremenog preparkiravanja auta u krugu od kojih deset metara, eto mene na cesti.

U roku od tjedan dana svladala sam vožnju. U stvari, podsjetila se. Srećom da me mimoišlo znojenje dlanova i lupanje srca. Al da se preznojim, to stoji. Kažu iskusni vozači da ću s prijeđenim kilometrima biti sve sigurnija i da ću čak i uživati u vožnji. Mhm, ovo prvo vjerujem sto posto, ali ovo drugo... Živi bili pa vidjeli!

Prvih nekoliko dana vozio me muž na posel, onda sam ja njega vozila a jutros sam vozila samu sebe dok je muž u svom autu vozio iza mene. Uspješno se dočepah radnog mjesta, sretna što mi se nije ugasio motor niti mi je auto "cukao". Na povratku s posla nisam imala pratnju iza sebe, samo nepoznate aute. Dosta velik broj auta, jer sezona još traje. I evo, zadovoljna sam, ugodno iznenađena samom sobom. Ne vjerujem da ću se odvažiti ikad na neki veći put, u stilu Umag-Zagreb, ali mogu i znam sama doći na posao ako se ne mogu povesti s mužem, mogu djecu odvesti u školu ili na neku aktivnost. Jaaaako dobar osjećaj. naughty

- 20:25 - Komentari (10) - Isprintaj - #

03.08.2010., utorak

Udžbenici, opet

Nda, udžbenici. I ove je godine škola u koju ide Mlađa organizirala razmjenu udžbenika. I opet je Mlađa odnijela sve udžbenike koje je imala doma. Neki, naravno, više ne odgovaraju planu i programu, al smo svejedno sve dali. Vratila se s nula bodova. Niti jedan udžbenik za šesti razred dijete nije dobilo. E, ne´š majci više nositi knjige na razmjenu u školi. Ifka Naifka jednom, dvaput ali nagodinu više jok. Da se razumijemo – školi svaka čast ali očito da učenici i njihovi roditelji nisu shvatili ozbiljno takvu priliku. Od kćeri naših prijatelja iz drugog grada Mlađa je dobila tri naslova koja odgovaraju popisu naše škole. Ha, očito su učitelji izabirali različite naslove odnosno izdavače. Ne znam koliko je utješna činjenica da će slijedeće četiri godine učenici iste škole koristiti iste naslove...

U Gimnaziji pak razmjena udžbenika bijaše više nego simbolična. Uglavnom, starija Potočnica nije našla niti jednu traženu knjigu. Ne pozna starije gimnazijalce pa da je krajem školske godine kod nekoga rezervirala bar dio udžbenika. Osim slabe ponude zbog svega par gimnazija u križ na ovom našem istarskom području, gimnazijalci nerado uopće daju svoje knjige jer ih čuvaju za maturu ili upise na faks...

Lani je Grad pomogao svakom osnovnoškolskom djetetu s po 500 kn za nabavku udžbenika. Ove godine ništa od toga. Snađi se, druže. Pa se snalazimo, tražeći rabljene i što jeftinije knjige. Od web portala koristimo njuskalo.hr, udzbenici.com, mijenjamknjige.com, skolske-knjige.net, forum.hr, knjigalica.com . Neki ponuđači žele što skuplje utopiti svoju rabljenu knjigu, neki traže simboličan iznos. Obzirom na relativno velik izbor i portala i samih ponuđenih udžbenika, postoji pristojna vjerojatnost da će se naći nešto povoljno. Ali nisu svi ponuđači raspoloženi za slanje knjiga u drugi grad. Komplicirano je, kao. Em moraš spakirati knjige pa otići u poštu pa čekati u redu pred šalterom pa predati paket pa platiti poštarinu. Čekati nofce ako šalješ pouzećem.

Slanje knjiga iznad 1 kg težine uz otkupninu košta cca 30 kn. U otkupninu uvrstiš i poštarinu koju si platio (ili bar pola poštarine, što poneki rade). Slanje HPekspresom košta 30-40 kn. Nazoveš 062 202 202, izrecitiraš svoje podatke i podatke primatelja, težinu pošiljke, navedeš da je riječ o otkupnini i da, recimo, primatelj plaća poštarinu. Spakiraš knjige, pričekaš stričeka poštara da ti dođe na vlastita vrata i preuzme paket. Nakon par dana dobiješ nofce.

Potočnice su ove godine na sebe preuzele pregledavanje portala i kombiniranje gdje koju knjigu uzeti. Šalju mailove, ponekad razgovaraju s ponuđačima. Dvaput smo za Gimnazijalku nabavljali knjige u Zagrebu. Obzirom da vlasnici knjiga nisu željeli slati udžbenike poštom, zamolili smo moju nećakinju kiss da preuzme knjige u prijestolnici. Od dvoje ponuđača koje je pristalo na takvu razmjenu, jedan se uopće nije udostojio javiti ni njoj na telefon niti meni na mail. Propao u zemlju. Druga osoba je donijela knjige na dogovoreno mjesto, ali se poslije ispostavilo da jedna radna bilježnica nije ona koja je dogovorena i rezervirana. Ajd, 10 kuna nije neki veliki novac, ali u pitanju je princip. Ako si napisala da prodaješ točno tu radnu bilježnicu s tim i tim autorima i ostalim generalijama, onda mi prodaj baš tu bilježnicu. (A i te radne bilježnice, moš mislit, tko je vidio da se uopće prodaju neispunjene? To znači da su roditelji nabavili prošle školske godine radnu bilježnicu a učenik je nije ispunjavao. Ili je greška u nastavniku koji je tražio posjedovanje bilježnice koja se uopće nije koristila, ili je dijete izbjeglo obvezu ispunjavanja radne bilježnice. Pa je dobilo slabiju ocjenu, valjda.) Još jednom zamolismo moju nećakinju za posredništvu. Eh, bolje da nismo. Frajer je iskoristio tuđe poštenje i dobrodušnost, tražio više novaca nego je pisalo u oglasu, računajući da će primatelj – kad je već došao na dogovoreno mjesto - radije platiti više nego otići praznih ruku. I bio je u pravu. Pa ti sad reci... Dovela sam i nećakinju i sebe i Potočnicu u neugodnu situaciju. Nikad više.

Kako se opamećujemo s vremenom, sad su curke odlučile prodati udžbenike koji im više ne trebaju. U jednom danu prodasmo pet knjiga. Pa smo, osim za slanje uz otkupninu - što se pokazalo jako skupim načinom, saznali i za drugačiji recept kupi-prodaj-knjige-sporta: kupac ti pošalje obično pismo s novcem za knjige plus pola predviđene poštarine. Uz rizik da koverta s novcem ne dođe na očekivanu adresu, jel. Ako i kad novac stigne, pošalješ mu knjige kao obično pismo. Poštarina cca 17 kn. Pa, tko voli...

- 20:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se