U potrazi za udžbenicima (o toj temi drugom zgodom) put nas je jučer nanio u Pićan.



A u Pićnu baš započeo 5. LegedFest , festival narodnih priča, legendi i mitova Istre. Malo mjestance desetak kilometara udaljeno od Pazina, lijepe kuće i okućnice, na jednom brdašcu gusta stara jezgra





u koju ulazimo kroz gradska vrata





gdje nas dočekuju mještani odjeveni u živopisne halje Kelta, Druida, vila i vještica i dijele letke s programom Festivala.



Strmom se uličicom penjemo do trga kojim dominira visoki i vitki zvonik.



Otamo nas usmjeravaju na livadu gdje upravo počinje plesno-glazbena predstava.



S livade puca predivan pogled na Učku, a uokolo livade većinom ruševine.



Nakon predstave, vraćamo se do zvonika čije podnožje upravo prekrivaju slamom.



Skupina djece zavezanih očiju biva odvedena na nepoznatu lokaciju.



Vode ih na "Polje snova", glazbeno-scenski performance, (koji se odvija triput dnevno, uvijek na nekom drugom – nepoznatom - mjestu). Istovremeno se na ostalih nekoliko lokacija u starom gradu zbivaju izložbe, radionice, predstave, koncerti.

Vidjesmo jedan dio zbivanja, prošetasmo kroz nekoliko uličica, vratismo se puni utisaka i s nekoliko suvenira.





Nakon dva festivalska dana u Pićnu, LegendFest završava u Novigradu. Uz predavanje Drage Plečka, modnu reviju, druidski obred i druge performance.

Na povratku iz Pićna, u frišku večer od nekih 16-17°C, provezosmo se pored Momjana. Šatora podno grada manje nego inače. Ponegdje koja majica kratkih rukava otkriva smrznute ruke ali većinom su gosti i sudionici filmskog festivala utopljeni u veste i jakne. Nadajmo se da su daždovi i potopi za nama i da će iz dana u dan biti sve toplije. Ali bez onih tropskih, nesnošljivih vrućina, molim!

Rekao mi doktor da trebam dokazati da sam u klimaksu. Pa da donesem nalaze hormona. Komada dva. Pa sam premišljala bi li hormone dokazivala u Puli ili Rijeci ili Zagrebu. Da ne bih obijala pragove laboratorija (a i njih ima dvije i više vrsta, moraš znati pronalaze li se hormoni u mikrobiološkom ili biokemijskom laboratoriju), odlučila sam se za Polikliniku Sunce u Puli. Da kao gospođa dođem i budem uslužena, makar me pikavavali i cijedili mi krfcu i makar im platila.

Taj me sport pikavavanja – rekoše mi u telefonskom razgovoru – košta dvaput po 120 kn. Dvaput je dvaput, jel. Mogu doći u vremenu od 7 do 11 sahata, a nalaz mi je gotov sutradan iza 14 sati. Pak sam se par dana prije opet najavila da bih došla i pitala je li teta pijavica na radnom mjestu ili je otperjala na godišnji, da znam ima li koga tko će me upiknuti ili neima. Čeka me sa spremnom igletinom, doznah. I tak, jedno jutro zapalim za Pulu i odem do poliklinike. Čisto, blistavo, tiho, muzikica svira, zgodna curica na recepciji uzima podatke, nudi me da sjednem dok me ne prozovu. Par minuta nakon toga, zove me medicinska sestra pikavica. Pažljivo, nježno zabada igletinu u jedva pronađenu tanku žilicu. Osjetih tek kratko peckanje, izbrojim par sekunada i – vidi ti mene – za to kratko vrijeme istekne željena količina crvene tekućine iz mene. Zadnji put se krv na jedvite jade odvajala od mene, baš joj je onak teško bilo napustiti me. A i meni bilo teško što mi je uzimaju. Al ajd, nek je uzmu za korisne svrhe. Markere, hormone i ostale stvarčice.

Teta pijavica izvuče igletinu, polijepi mi vaticu na ranicu i ležerno izjavi kak je onda nalaz gotov za 2-3 dana. Ja iskolačila oči. Ček, ček, ček, nismo se tako dogovorili. Rekoh da sam došla u Polikliniku jer su mi rekli da je nalaz sutradan gotov. Ja za dva dana idem na kontrolu i trebam imati sa sobom hormonalni nalaz. Sestra slegne ramenima i lakonski odgovori da je možda nalaz i sutra gotov.... Na recepciji pitam za nalaz, recepcionerka energično i s gnušanjem odbije bilo kakvu pomisao da neće nalaz sutra biti spreman. Al, kao, nek ja za svaki slučaj prvo sutra nazovem iza 14 h pa tek onda dođem u Pulu. Ipsilon, ne Ipsilon, ipak je to stotinjak kilometara u jednom smjeru.

Ali to nije bilo sve. Vadim novčanik. Imala spremljeno tih 240 kn. Kaže curica: "255 kuna, molim". Heeeeeej... Pitam otkud sada ta razlika od rečenog i naplaćenog. "15 kuna je vađenje krvi." Mislim, halo???!!! Budi faca pa mi odredi razinu hormona bez vađenja krvi! Ta zar nisu mogli u tih vražjih 120 kuna po hormonu naplatiti vađenje krvi?! Pa ako trebam dva hormona provjeriti, pa nek im dvaput u tih 120 kn platim i vađenje krvi i nek mi ne daju popust zbog tog dvostrukog naplaćivanja jednog vađenja.... ali ovaaaaakooooo?!

Mislite li da je nalaz bio gotov sutradan u 14? Jok. Zvala sam i u 15 i u 16 h. Onda mi rekoše da će makar njihova šefica izorganizirati da me nalaz prekosutra čeka u Zagrebu na željenom mjestu. Ali ja sam izabrala njihovu polikliniku upravo zbog toga što su rekli da je nalaz gotov sutra. I da sam znala da našu krv šalju u Zagreb, u Breyerov laboratorij, sama bih tamo zapalila kad dođem u Zagreb. Pojaviš se tamo do 17 h i isti dan ti je nalaz gotov. Ali nisam znala. No, nazvaše me iz Poliklinike oko 17 sati i svečano objaviše da im je stigao nalaz... Do tada mi se razina hormona sigurno nije promijenila, ali mi je tlak osjetno skočio...

Pa ti budi gospođa i plati si vađenje krvi u Poliklinici Sunce. Neću više. Srećom da ni ne moram. Jer su nalazi potvrdili da sam u klimaksu. Kao da to i sama nisam znala. Pih.

Jest da sam čekala i čekala, ali sam dočekala. Sad sam otprilike u ovim fazama:


















I mislim na vas, naravno. Samo da se malo još zberem pa se javim. :P