Nije da su cure rezale vene i lijevale potoke suza gledajući film. Svjesne starosti filma, bar ga nisu popljuvale. Rekoše da nije loš. Eh, ta mladost... Ja zasuzila malkoc. I opet mi se svidio. Ovo gledanje bijaše drugačije, naravno. Onda, davnijeh dana, nisam imala ni toliko godina ni toliko životnog iskustva.

I naravno, gledanje "Subotnje noćne groznice" i nekih drugih filmova moje mladosti, nakon par desetljeća od prvog gledanja - ne donosi iste dojmove i emocije. Ali svakako budi lijepe uspomene. Rijetko me koji film iz novijih dana oborio s nogu. Da li je to zbog toga što su mnoge teme već toliko puta prožvakane, ne znam. Čvrsto vjerujem da nisam sitničava i kritična, bar ne toliko da pljujem po svemu novom. Evo, famozna "Mamma mia!" mi je toliko topao i drag i lijep film da bih ga mogla gledati još bar deset puta (kao npr. "Kosu", "Top gun", "Flashdance", "Prljavi ples", "Mad Maxove", "Pticu na žici", "Mostove kotara Madison" i još tamo neke) a da mi ne dosadi. I "Duh" mi je prekrasan, i "P.S. Volim te". Gledala sam i "Kontakt" preko nekoliko puta. Ali, recimo, jedno "Hrabro srce" ili "Ples sa vukovima" ili "Poštara" ili ove sumračne sage s vampirima nikad više. Vidjela, i – hvala lijepa – ne bih ponovo. A neke uopće nemam namjeru gledati, kao "Schindlerovu listu", "Pasiju" ili "Apocalypto".

Više-manje orijentirana na TV i program kojeg pružaju što domaći što strani kanali, ni ne uspijevam baš vidjeti neka novo-nova-najnovija filmska ostvarenja. Ali mi se čini da sam sve te filmove vidjela već par puta. Što je još gore, moje Potočnice za skoro sve filmove na televiziji kažu da su ih vidjele bar jednom. A kad je nekad svekar svako malo njurgao kako na televiziji nema niti jednog filma da ga on nije vidio, smijali smo mu se...