05.02.2010., petak
Tajo
 Četiri godine... nije među nama četiri godine. Čuvam s ljubavlju uspomenu na njega, na naše zajedničke trenutke. I onih posljednjih godina, nakon što sam odselila, samim svojim postojanjem, udaljen tristotinjak kilometara, pružao mi je oslonac. Blag, smiren, duhovit... U mislima razgovaram s njim. Znam da me čuva. Ali ga ne mogu dodirnuti, ne mogu mu sjesti u krilo, ne može me potapšati po koljenu, obuhvatiti mi rukama lice. Nedostaje mi. Neizmjerno. I taj osjećaj nije nimalo oslabio ovih godina. Tajo, počivaj u miru... |
