I opet proletio vikend skok na skok. Petak je bio ljigavo-kišan, skoro pa žive duše nije bilo na ulici. Pa tako ni u dvorani Pučkog učilišta. Gdje je navečer Zajednica žena Bujštine organizirala besplatni koncert povodom Međunarodnog dana volontera. Na pozornici dvojica srednjoškolaca, Duo Bambus.



Ljetos su nastupali na Trgu slobode, zagrijali publiku i oduševili našu predsjednicu te ih je pozvala da nastupaju u petak. Pred manje od dvadeset ljudi. Ma, baš mi bude neugodno zbog tako malog interesa. A dečki imaju i svoj klub obožavatelja koji ih prate na nastupima (i nose majice s natpisom njihovog benda). Čuli smo istarske pjesme, i kaubojske, i Novih fosila, i talijanske i raznorazne druge. Simpatični, uigrani, duhoviti. Svirali su preko sat vremena, potpuno uživljeni u nastup, kao da nas je bar dvije stotine u publici. I sigurna sam da im je repertoar bogat, i da bi mogli još tri sata svirati bez ijednog ponavljanja. U usporedbi s onim što sam čula ovog ljeta po raznoraznim terasama, ovi bi mladci mogli bez problema svirati na svadbama ili zabavama i drugim gažama.

U Supertalentu posljednja polufinalna emisija. Nije bila toliko jaka po sastavu i kvaliteti kandidata kao prethodna ali je bio užitak gledati i slušati. I mislim da su pobjednici zaslužili odlazak u finale. A u finalu, kako se i očekivalo, bit će šarenilo talenata. Meni se najviše svidješe pjevači i plesači, ali šansu dobiše i drugi. Pa budemo vidjeli tko će biti prvi supertalent u Hrvata...

U Plesu sa zvijezdama agonija se nastavlja. Ovaj put je morao ispasti Mlikota. Nije ni on nešto jako posebno, no uložio je očigledan trud i – za razliku od kuharice - korektno otplesao sve svoje plesove. Blesavo bi bilo da i u slijedećoj emisiji ispadne netko drugi a ne Ana, no ovo je već ionako prevršilo svaku mjeru. Ako raja hoće svoje nofce davati za glasove Ani, ili ako netko odozgora ima nezaustavljivu želju Anu proglasiti najboljom plesnom "zvijezdom" ove sezone, nek im bude.

Nedjeljno sunce izmamilo je van šetače, među njima i muža i mene. Dok su curke odrađivale svoje obveze, mi udahnusmo svježeg i suhog zraka, nakon toliko mokrih dana. Uz sunčane zrake bilo je daleko lakše obaviti sva ona pranja, kuhanja, peglanja i spremanja koja ostanu za vikend.

Sad slijedi odbrojavanje. Do kraja školske godine, do priredbi, do odlaska na snijeg. U petak je bio roditeljski u gimnaziji, danas je roditeljski u osnovnoj školi. Sve je u najboljem redu, Potočnice redaju odlične ocjene, baš se trude i trud im se isplati. Mažoretkinje pripremaju priredbu za subotu, probe su učestale. Mlađa u prosincu ne sudjeluje ni u kakvim priredbama, tako da se može potpuno skoncentrirati za školu. A u školi joj je prije tjedan dana ukradena vrećica sa sportskom opremom i rukometnom loptom. Trenirka i tenisice nestale bez traga, lopta se pojavila u sportskoj dvorani. I za sada ništa. Mlađa rekla razrednici, rekla pedagoginji, saznala i tko je viđen s njenom rukometnom loptom pa na toga i sumnja. Danas popodne će tajo pokušati saznati što se poduzelo po tom pitanju. Proljetos je rukometašici pod treningom nestao mobitel. Kojeg inače ne nosi uopće u školu ali tad ga je ponijela jer se trebala s nama čuti. Tada nismo reagirali u školi jer prije nismo niti znali da se ne zaključavaju svlačionice za vrijeme treninga. Dijete nakon par mjeseci dobilo novi mobitel. Eh, a sad bi kao trebalo nove tenisice i trenirku uzimati. Pa nije baš da nofci rastu ko božićna pšenica... Ma, bolje ne pričati o krizi i novcima i (ne)zaposlenosti.

Al ću vam pokazati plakate dobrodošlice na našem Zavodu za zapošljavanje:







Pa ti sad budi nezaposlen. I još k tome gripozan.