No, dobro. Malo sam slavila, uživala u primanju čestitki i sad mogu nastaviti. Naravno, hvala svima na čestitkama i lijepim željama!

Depresivni se dani zbrajaju i množe. Ne toliko psihičko-depresivni koliko vremensko-depresivni. Ljigavela od vremena nikako da prestane. Ili kiši ili se magli ili se oblači. Sunca ne vidjeh već zabrinjavajući broj dana. U popodnevnu smjenu idem u sumrak. Vraćam se kroz pusti grad. Nigdje žive duše. Većina radnji se zatvara u 19 h. Tek Konzum i dm market i nekolicina trgovina radi i dulje. I zjape prazne. Kroz moju radnu ulicu popodne i navečer prođe jedva koji prolaznik. Valja nam izdurati još mjesec dana do početka zime. Jedva čekam. Tad će se dani opet produljivati, isprva stidljivo ali onda sve zamjetnije. Sad je sve zamjetnije da većinu dana vlada noć, pih.

Srećom, koliko god se sporo i depresivno vucaraju dani, krajem tjedna uvijek dođe vikend. S petkom na početku. I palačinkama s Nutellom. I Supertalentom. Pa Plesom sa zvijezdama u subotu. I komentiranjima i navijanjima obje večeri.

Serije koje zajedno gledamo prorijediše se. Ne našom krivicom. Nego ih pojedine televizijske kuće bahato i svojevoljno trpaju u raznorazne termine pa naprasno prestanu prikazivati pa lupe staru sezonu nakon nove pa više pojma nemaš što gledaš . Prvenstveno govorim o raznoraznim CSI serijama, em Las Vegas, em Miami, em New York. Tako su se izmiješale, po raznim TV-kućama i po raznim sezonama da je to katastrofa. I sad rijetko koju epizodu odgledamo. Gledali smo Zakon brojeva, sad više ni ne snimamo. Navy CIS je završio smrću direktorice, sad čekamo hoće li se prikazivati i slijedeća sezona. Obzirom da nas, gledatelje, ionako ne obadiraju kad mijenjaju termine i odlučuju o prekidu prikazivanja, ni ne očekujem da će biti neke najave te nove sezone... Starija Potočnica prati Otok smrti, sjela sam s njom par puta i pogledala dio, nije baš nešto. Veliko dijete je toliko naviklo na stravu na televiziji da joj serija nije posebno zastrašujuća. Htjedosmo s njom tajo i ja pogledati kultni film našeg doba – "Ljudi-mačke". Trebao je biti prikazan neki dan u 3 ujutro. Pa smo uključili snimalicu. Nadobudno sjeli jednu večer kako bismo odgledali. Kad ono šipak. Snimljen neki japanski film. Il su ga zamijenili, il su ga emitirali prije ili kasnije. Moš si fućkati, nema Nastassje Kinski. A baš smo se nabrusili.

Al smo zato sinoć odgledali "Juno". Komedija, drama, romansa, priča o tinejdžerici-trudnici koja odluči roditi dijete i dati ga na usvajanje. S Jennifer Garner i Ellen Page. I oduševili se svi. Gluma izvrsna, britki dijalog. Preporuka!