Kad trebamo i angažiramo vodoinstalatera il zidara ili električara ili majstora za perilicu, pa se pokažu kvalitetni i korektni, postaju "naši". Zovemo ih i svaki slijedeći put, hvalimo i preporučamo znancima. Ne znaju svi frizeri izaći na kraj s našom kosom i prohtjevima. Ter kad nađemo frizera koji nam odgovara – ostajemo mu vjerni godinama i desetljećima. Volimo imati "svoje" općepraktične liječnike, svoje zubare, mi žemske svoje ginekologe, stjecajem okolnosti i neki kirurzi nam uđu u život, ne d´o Bog onkolozi.

Prvi ginekolog koji me pregledao bio je, naravno, u mom rodnom gradu. No godine studiranja provedoh u Zagrebu i tamo nađoh liječnicu kojoj poklonih povjerenje. Preporučile su mi je neke studentice, i nisam požalila. Lada Magdić, Dječja bolnica u Klaićevoj. Njoj sam išla sve do diplome. Dočekivala je svaku pacijenticu na vratima, obraćala nam se s "Vi", bila precizna i opširna kad je trebalo. Što god sam je pitala, odgovorila mi je. A to i tražim...

Kad sam se doselila u Istru, promijenila šest ginekologa. U Domu zdravlja je radio neki stariji gospon koji je debelim prstima, smrdljivim od cigareta čačkao po žemskama. Sjećam se da sam mu jednom bila došla požaliti se na napetost u grudima. "Ha, može biti rak a ne mora biti ništa." - tak mi je bio rekao. Izašla sam iz ordinacije ko luda, jedva me muž smirio. Onda su mi poznanice s posla preporučile nekog Makedonca u Luciji, u Sloveniji. Taj je bio mučaljiv, jedva sam od njega uspijevala izvući poneku rečenicu. Onda sam se jednom pojavila kod privatnika u Umagu. Pamtim ga po savjetu kako ostati trudna (tad sam već bila zabrinuta što ne uspijevam zanijeti) – noge u zraku nakon oplodnje, pol sata ili trifrtalj sata. Mhm, moš mislit... E, onda se vratih žemskom rodu. Poreč. Nekoliko godina, dvije izgubljene trudnoće, za obje je krivim što nije na vrijeme reagirala. Ali je ginekologinja bar bila poštena i u jednom trenutku rekla da je iscrpila sve mogućnosti i da još uvijek ne zna zbog čega ne mogu zadržati trudnoću.

I onda sam konačno našla svoju ginekologinju. Donijela joj sve papire, svu povijest pokušaja i neuspjeha. I već pri tom prvom posjetu nabrojala mi je na koje će me još pretrage sve poslati. Žena je više znala. Žena je postala moja liječnica i savjetnica. I evo, nakon ovih petnaest godina koliko se znamo, mogu reći da mi je više od liječnice. I njojzi sam se opet vratila.

Nisam ni znala da ima color-dopplera. A ima. A ja išla na color-dopplera kod "socijalnog" liječnika. Koji ima svoju teoriju o korištenju te ultrazvučne metode. Pa mi – ako se sjećate – prvi put kad sam tražila nije ni htio obaviti kolorca. Jer da ne treba. A meni trebalo za kontrolu poslije operacije. Onda mi je jednom napravio. Pa slijedeći put opet nije, jer je obavio neku drugu pretragu. Mislim, halo. Tražiš pretragu, plaćaš je 350 kn, a ovaj ti neće napraviti.

Moja ginekologinja traži 300 kn za color-dopplera. Pokazivala mi je na ekranu što proučava, objasnila što znače pojedine mrlje, što znače pojedine boje. Posvetila mi se u potpunosti. I rekla da je kod mene sve u potpunom redu. Njenih pet godina prakse na kolorcu i njen aparat rekoše da zadebljanje maternice nije kao na zadnjem nalazu, nego manje. Ali da ga treba redovito kontrolirati. Pak se vidimo za šest mjeseci.


"Doppler-sonografija (popularno color-Doppler ili obojeni Doppler) je ultrazvučna metoda koja koristeći Dopplerov učinak omogućuje prikaz promjena u brzini protoka krvi kroz krvne žile nekog organa. Pod Dopplerovim učinkom podrazumijevamo promjenu visine tona zvučnog vala (konstantne frekvencije) ako se izvor zvuka kreće u odnosu na promatrača ili promatrač u odnosu na izvor zvuka. Praktički se koristi promjena frekvencije ultrazvučnih valova koja nastaje uslijed njihovog odbijanja od krvnih stanica koje se kreću."