Da ne bi bilo zabune – moj muž je bio na izletu, ja jok. Curke i ja dobijemo fotoreportažu. Pa dio fotoreportaže ja pokažem vama. Sveukupni dojam – lijepo je







ali je naša obala ljepša. Navozali su se autobusom po oba otoka, satima svladavali serpentine. Da bi na kraju npr. proveli pol sata u Napoleonovoj rodnoj kući. Ili pogledali zidine. Ili prahistorijske tornjeve od grubog kamena, nuraghe.



Pa opet natrag, par sati do hotela. Smještaj – svaki dan drugi grad, drugi hotel. Sardinija:








Korzika. Hotel s musavim tapisonom (tepisonom?) starim bar dvadeset godina. Al je hotelska plaža mrak:




U potrazi za suvenirima po Korzici:







I tak. Čovjek bio, vidio. Nagodinu tko zna gdje će ići. A možda u budućnosti, kad narastemo i budemo imali više novaca, on i ja budemo išli negdje tako. Bar jednom godišnje.