(Skinuto sa stranice http://www.phys.ncku.edu.tw/~astrolab/mirrors/apod_e/ap080911.html)

Sinoć smo gledali zvijezde padavičarke. U stvari, suze svetog Lovre. U stvari, perzeide. U stvari, meteorsku kišu. Ne sjećam se zašto lani nismo gledali, znam da smo prije dvije godine curke i ja ležale na travici u našem dvorištu i gledale u nebo. E pa sinoć, nakon moje druge smjene, skupismo se, oboružasmo vestama i tenisicama, ponesošmo spužve i ručnike i zapalismo na plažu.

Vani je bilo ugodno svježe, nekih 21°C. Imali smo u vidu nekoliko mjesta u okolici za koja smo pretpostavljali da bi bila dovoljno daleko od svjetlosnog zagađenja. I prvi odabir već je odgovarao svrsi. Sveti Pelegrin, mjesto na kojem se odvija tradicionalna prvosvibanjska fešta, prek ljeta stjecište lokalne mladeži koja se okuplja u plažnom baru. Iz bara je dopirala reggae-glazba, oko nas je bilo još nekoliko grupica ljudi koji su pijuckali piće i povremeno bacali oko na zvjezdano nebo. Rasprostrli smo spužve i ručnike, polijegali i zurili u zvijezde. U nekih sat vremena ležanja nabrojali smo tek petnaestak bljeskova. Vidjeli više zrakoplova i ostalih letećih objekata nego Suza sv. Lovre. Nebo crno, zvijezada ko u priči (Mlađa kaže da nikad nije vidjela toliko zvijezda na nebu. Naravno, kad nam je ovo bilo prvi put da izvan grada promatramo zvijezde.) Malo pričali viceve, malo šutjeli, svako sa svojim mislima. Pa se nešto prije ponoći pokupili kući. Pogled na nebo iz dvorišta otkrivao je možda trećinu zvijezda koje smo vidjeli u kmici plaže Sv. Pelegrina.

Vjerujem da će Potočnicama ostati u sjećanju ovakva naša druženja. I da će svoju djecu voditi na slične izlete, u upoznavanje ljepota prirode koja nas okružuje.