Pjesma o jednoj mladosti

03.08.2009., ponedjeljak

Lupino, modna revija, finale ATP

Kraj tjedna nakrcan događajima. Prvo je u četvrtak navečer otvorena izložba Stephana Lupina. Skupilo se zavidno mnoštvo uzvanika. Kulturnjaci, privrednici, političari, mediji, sve u svemu nas se pedesetak zbilo u hodnik (je Multmedijalni centar al nije ništa drugo nego hodnik koji spaja predvorje knjižnice u kojem je inače smješten i kafić, i predvorje dvorane Pučkog učilišta). Zrak ustajao, vreo, ljepljiv, dobro da se nitko nije onesvijestio. Pohvatali smo letke, kataloge, lepeze i pokušavali stvoriti bar zeru povjetarca ispred nosa.

Lupino & design

Kratke govorancije su održali ravnateljica Pučkog učilišta, gradonačelnik Umaga, povjesničar umjetnosti i likovni kritičar te sam Lupino. Nakon razmjene komplimenata i najavi novih projekata (Lupino je angažiran da do svibnja slijedeće godine pripremi monografiju Umaga. U međuvremenu će otvoriti bar još jednu izložbu u našem gradu.), znatiželjnici su se razvili u strijelce, pregledali izloške (fotografije, kalendar, stol, stolice, zrcalo, križevi) i okrijepili se pripremljenim delikatesama i pićima.

Sudeći po napisima, gradonačelnik i Lupino su dobri prijatelji. Ako jesu, neka jesu. Monografija koju je pripremio jedan Lupino (kolikogod ga neki omalovažavali i ne voljeli) sigurno će privući više medijske pozornosti nego da su fotografije djelo manje poznatih autora. Osobno sam imala priliku nekoliko puta biti nazočna Lupinovim egzibicijama (donja slika je s jedne takve, prije nekih sedam godina), tu i tamo sam nešto pročitala o njemu, vidjela neke snimke s Farme. Prznica, karizmatičan, celebrity, štogod bio, čovjek izaziva pozornost. Kao npr. u subotu ujutro, kad je gol do pasa i s fotoaparatom u ruci hodao gradom. Ne znam koga je lovio, al mene nije ulovio. nut

Lupino ispred objektiva


Dok se društvena krema okupljala oko Lupina, u Tondu su prošetavale manekenke. Djevojke domaćeg podrijetla pronijele su prostorom između šanka i stolova ljetne haljine i badiće. Prilika za napasanje očiju, i utjehu kako nitko nije savršen. I opet, pozornost je privučena, nešto se događalo, jel.

Tondo modna revija

Tondo modna revija

Tondo modna revija


U Stella Marisu nisam bila sve do nedjelje. Dobili smo muž i ja karte za polufinale i finale, pa sam mu se pridružila na finalu. Zadnji put sam bila prije nekih 7-8 godina. Inače, najniža cijena ulaznica za finale bila je 500 kn. Koliko je bilo sponzoriranih mjesta, ne znam, uostalom to je stvar organizatora, ali je stadion bio pun puncat. Tko je gledao na TV, mogao je vidjeti koje su sve face bile prisutne (ja vidjeh svečanu ložu s Mesićem i Rasbergerom). Meč odličan, pobjednik nadmoćan i zasluženo osvojio pehar. Da pehar, peharčinu...


ATP

ATP

ATP

Nakon finala, dodjele pehara i vatrometa koji je nadglasao Gorana Griffa i njegovu izvedbu himne ATP turnira, "What a wonderful world", pokupismo se kući. Noćni život tek je započinjao, rijeka ljudi ulijevala se u prostore oko stadiona. Mlađahne i rascvale djeve odjevene u večernje obleke, vruće hlačice il druge stilove, muškarci u skupocjenim majicama, hlačama i sandalama, obrijani i namirisani, znatiželjne bakice, vesela mlađarija, zvijezde, starlete, poznati, anonimusi, ostadoše u želji i nadi da će provesti nezaboravnu večer.

ATP bio, ATP završio. Ponedjeljak donosi nove radne pobjede, nove probleme, neke nove susrete. Porez od 23% više nije novi. I inventure su se obavile. Valjalo je preinačiti stope poreza u svim silnim programima za kasu i maloprodaju. Sigurna sam da programeri bijahu najpoželjniji muškarci proteklog vikenda.
- 11:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu