Pjesma o jednoj mladosti

12.03.2009., četvrtak

Kupiprodaj

Jutra su još uvijek vrlo jako svježa. Kod nas nešto malo iznad ništice. Pa se oko podneva popne na nekih 14°C. Grijanje upalimo sat vremena prije buđenja, gasimo pri izlasku iz stana. Jer se u podne od sunca već dovoljno zagriju sve prostorije. I, po običaju – za par dana ćemo iskakati iz čizama i kaputa i nastupit će panika. Jer netko ima proljetnu jaknu a netko je prerastao lanjsku. Dječje noge prerasle su cipele kupljene prošle godine. A i tenisice su na knap...

Proljeće je ko stvoreno za obnovu garderobe, ali i za rješavanje starih, iznošenih ili preraslih komada. Neiznošenu odjeću Starije nasljeđuje kćer prijateljice, moja Mlađa na početku svake sezone dobije preostalu odjeću te prijateljičine kćeri. Srećom da imam i prijateljicu koja ima djecu mlađu i manju od moje rukometašice, pa par puta godišnje spakiram prekratke majice i hlače. Naravno, riječ je o komadima odjeće koji su potpuno nosivi.

Dvije smo godine organizirali dvorišnu rasprodaju. To je u Americi tako uobičajen način rješavanja nepotrebnih stvari, al ovdje je izazvao čuđenje. Uspjeli smo tada prodati dječji bicikl, dječju sjedalicu za bicikl, dječji krevet. Neke smo dječje stvari poklonili, nedavno su i kolica našla novog vlasnika. Stari sam hladnjak uspjela ekološki zbrinuti. Sad su na red došli stari mobiteli, analogni fotoaparati, nosači za skije. Nema razloga za čuvanje istih po "kutcima i zakutcima". Na reklamama vidjeh da npr. u Britaniji postoji organiziran otkup starih mobitela. Zapakiraš mobitel, pošalješ na određenu adresu i za par dana stiže ček. Možda tako uvedu i kod nas. Do tada, snalazim se oglašavanjem. Njuškalo-ha-er, kupiprodaj, aukcije.hr, aukcija.hr – na raspolaganju je priličan broj besplatnih oglasa na internetu. Pa sam oglasila. I sad čekam. Možda se nečega i uspijem riješiti.
- 08:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu