Glavolomke oko toga "što pokloniti djevoj(či)ci od 14 godina?" dida i bake su elegantno riješili slanjem novca. Nek si slavljenica sama kupi što želi, il potroši novac na čašćenje. Tajo i ja smo pokušali s taktikom ispitivanja. Onak, direktno "Što bi ti htjela za rođendan?" I – brigo moja, prijeđi na drugoga. Mozgalo djevojče i evo što je smislila (oprez, zvuk je razoran):



Budilicu smo pronašli na stranicama www.hocuto.hr . Artikli se mogu naručiti preko Interneta ali ih ima za kupiti i u Zagrebu, Jankomir, City Center One. Prilikom nedavnog službenog puta, tajo kupio i donio. Potočnica se oduševila rođendanskim poklonom. Potrajalo je dok nije našla odgovarajući križni odvijač. I stavila baterije. Pa je slijedila proba. Doma smo bile samo nas tri pišulje. U stavu pripravnosti vrebale smo na budilicu, zaklanjajući tijelima krhke i lomljive dijelove namještaja. Kad je budilica počela arlaukati, zavrištale sve tri i bacile se na izbezumljeni propeler koji je laprdao po stanu. Pa smo probale još par puta. Onda su Velikoj došle frendice. U trenutku kad je godovnjača pustila budilicu da obavi svoj iritantni posao, bijah vani, na ulici. I točno sam znala što cure rade jer se vrisak prolomio tako da je cijela ulica dobro čula.

Za jutros su Potočnice pripremile vlastito buđenje. Dok je mater budila svoje princeze, ulazila bi u sobicu, blagim i milozvučnim glasom zaželjela dobro jutro, po zimi navukla čarapice na bose dječje nožice, podigla roletnu na krovnom prozoru nježno i pažljivo. Jutros sam bila u kupaoni u 7.00. Prolomio se alarm, začulo se komešanje. U polumraku, raščupane vile Ravijojle lovile su nestašnu budilicu. Izađoše iz sobice unezvjerene. Cure odrastaju, hehe.