Najavljenu nedjeljnu kišu u našim krajevima (koja se ipak nije dogodila) odlučili smo izbjeći odlaskom na snijeg. Tradicionalno, oko rođendana Starije, odlazimo u Kranjsku Goru. Jer je tamo najbolja pizza koju je Velika ikad jela. Spojimo pizzu sa skijanjem i klizanjem, provedemo popodne na svježem planinskom zraku i dopunimo baterije pri kraju zime. Tako je bilo i ovaj put. Jest da su cure njurgale zbog ranijeg buđenja u nedjelju, nije im se baš nešto strašno jako dalo skijati al ajd. Skije na krov, skijaške hlače, pancerice i klizaljke u gepek, čaj i sendviči u naprtnjaču i zapalismo ujutro na put. Malo više od dva sata vožnje, s jednim stajanjem, i nađosmo se na metar snijega. Vrijeme poluoblačno, hladno. Na zaleđenom parkiralištu jedva nađosmo mjesto. Presvukli se, uprtili opremu i svako na svoju stranu. Otklizala sam partiju , poslije prošetala gradićem.









Zapazih promjene – neke zgrade su srušene, neke nove se grade, neke apartmanske zgrade su prazne i na prodaju. Neke trgovine zatvorene, neke se preorijentirale i sada nude prodaju nekretnina.

Nakon šetnje se našla na čaj-pauzi sa svojima. Do ručka još nekoliko spustova Mlađe i njenog taje, presvlačenje u civilke i odlazak na pizzu. Zgrada u kojoj je bila pizzerija Papa Joe je ispražnjena, vjerojatno spremna za rušenje, a na vratima obavijest o novoj adresi. Gozd Martuljek, na putu prema natrag. Pizza odlična, kao i svaki put. Nakon okrijepe povratak na more, gdje nas je dočekalo sunce na zalasku.



Planinski zrak me dobrano omamio, te sam večeri prva otišla u krpe...

Ponedjeljak je bio izuzetno važan dan za Mrvicu. Županijsko natjecanje iz matematike, u Poreču. Provela je tamo cijeli dan, oduševljena dočekom, stekla nova prijateljstva, obišla Eufrazijevu baziliku (hvalevrijedan potez domaćina koji su se potrudili pružiti natjecateljima mogućnost upoznavanja grada u slobodno vrijeme) i isti dan doznala rezultate. Četvrto mjesto, iha!!!! Eto motiva za sva slijedeća natjecanja.