Pjesma o jednoj mladosti

23.01.2009., petak

Bijela tehnika - 700. post

Okućila sam se prije dvadeset godina. Toliko su mi stari i štednjak i hladnjak. Kad smo doselili u potkrovlje, trebalo je kupiti b(r)ojler. Perilicu rublja smo promijenili prije deset godina, kad se rodila Mlađa. Tad je modni krik i nama nasušna potreba bila perilica-sušilica. Perilicu posuđa nabavili smo puno kasnije, al rabljenu. I sad pomalo bijela tehnika rikava...

Najbolje bi bilo sve promijeniti. Al neima šamse. Nego valja pametno odlučiti. Ne znaš što bi prije. Kad je Najbolji muž na svijetu lani čistio bojler od kamenca, ustanovio je da je unutrašnjost aparata napukla. Tko zna kad će crknuti. Znači, trebalo bi prvo bojler. Al je bojler na tankom zidu, nosač je učvršćen tako da smo probili zid. Na drugoj strani tog zida su kuhinjske pločice. Znači, prvo valja kupiti pločice, razbit stare, staviti novi nosač za bojler (zašto? Jer novi bojler ima drugačije zamišljene nosače. Uostalom, nije li tako pri kupovini svake nove police, lustera i slično...) i onda polijepiti nove pločice. Je, al uz te pločice je štednjak, a on je isto za promijeniti. Slijedom logike – ajd prvo kupi štednjak. Eh, al na hladnjaku se guma na vratima poderala i zjapi dvadesetak centimetara, makina sve više guta struje a sve manje hladi... Jedan lijepi novi hladnjak, recimo srebrne boje (da bude pasent uz crveno-srebrnu kuhinju koju je isti taj Najbolji muž prefarbao prije dvije godine), pa još da je odlikaš – klase A+, baš bi lijepo pripasao... Popravak perilice suđa smo preklani masno platili jer se bio prošupljio rostfraj. I ne zna se do kad će izdurati. I sad ti budi pametan.

Kako nas dostavljači opskrbljuju raznoraznim katalozima, te Getro, te Metro, te ovo te ono, pa još u novinama proizvođači i trgovci ubacuju svoje letke i kataloge, gledamo mi sve te preparate, aparate i tehniku. Cijene? Prava sitnica... pločice su najjeftinije, bojleri tu negdje cirka oko tisuću kuna, ostala tehnika narodu debelo preko 2 tisućice. Neki prihvaćaju plaćanje karticama do 6, neki do 12 rata, netko nabija kamate, netko ne kamatari. Neki dovoze do vrata, neki ne. Svi koji dovoze do vrata neće ti donijeti aparat i u stan, uz stepenice. Čuli smo za jedne koji naplaćuju 60 kn za unos u stan (eeeej, 60 kuna!!!). Mislim, stvarno... I fakat treba vrlo jako studiozno prionuti planiranju obnove te tehnike. (ko i svi Bikovi, polako i natenane)

DODATAK: Ihaaaa, ovo mi je 700. post!
- 11:22 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu