Fešta bila uspješna. Dvanaest klinceza i klinaca igralo se, pjevalo, sviralo, plesalo, jelo, pilo. Nitko se nije lupio, rastužio, rasplakao. Subotnje popodne i večer prepuni doživljaja, Mrvica je tek oko ponoći uspjela usnuti.

Desetogodišnjaci. Gledala sam njihove cipele izložene u hodniku – od broja 35 do 38. Neki su već frknuli u visine, neki tek čekaju razdoblje intenzivnog rasta. Dijete smo izmjerili i izvagali, upisali podatke, to nam je običaj otkad su se rodile. U zadnjih godinu dana narasla je 8 centimetara, iha! A i kilaža joj se zadovoljavajuće povećala. Kako li će se još "oporaviti" kad joj izvade taj krajnik... za koju godinu će potpuno dostići stariju seku.

Vikend nam je tako prošao u znaku proslave rođendana. (Stan je ostao prilično čist, tek jedan proliven sokić i par prosutih frfa po podu. Suđa za prati - minimalno. Blaženi papirnati tanjuri, čaše i plastične vilice... I halo-pizza). Ali i koncerta grupe Rolling Stones Revival - solidan sastav, lijepo je bilo podsjetiti se na neke uspješnice Jaggera i kompanije. I tajinog povratka iz Cavtata. I druženja s prijateljima, imali smo goste i u nedjelju.

Današnji mi je dan pak vezan uz doktore. Ujutro je Mrvica išla vaditi krv. Čim sam dobila nalaze, faksirala sam ih u Zagreb, u polikliniku. Sve u redu, dijete zdravo i jedva čeka petak. Posjetila sam i svoju doktoricu, dobila uputnice za vađenje markera i kontrolu u Klinici.

Ne dam da mi ove umaške pijavice vade krv i šlus. Još uvijek imam piknjicu i plavo ispod kože na mjestu gdje mi je zadnji put žemska vadila krv. I usput prolila po meni. Žao mi bilo jutros djeteta vlastitog kad ju je neraspoložena i hladna teta dohvatila s iglom. Ove biokemičarke u Klinici svaki put su bile ljubazne. Pa ću ja lijepo kod njih u petak izvaditi krfcu. Nalaz mi je gotov slijedeći radni dan. A iz Umaga šalju krv za Pulu i nalaz je gotov tek za mjesec dana...

Još par dana i odosmo u Zagreb. Jedva čekamo.