Same smo par dana. Tajo otišao u Cavtat. Cure njurgaju, naravno, jer opet pada kiša a one idu pjehaka u školu. Koliko čujem, ni na jugu Lijepe naše nije baš neko vrijeme. Mlađa naručila fotke iz Dubrovnika, ovih dana uči o Primorskoj Hrvatskoj. Pa da ne mora po internetu tražiti sličice, nego će upotrijebiti "prave", domaće fotke za plakat i bilježnicu.

U duhu s kratkim danima, k tome i daždom , najradije bih dan provela drijemajući. Grad je pust, rijetko tko izađe van i to ako baš mora. Ne osjeti se više miris mora. Da ga ne vidim par puta dnevno, još bih i pomislila da ne živim na moru. Tješim se mišlju da iza kiše uvijek dolazi sunce, pa kad-tad.

Ovaj vikend imamo feštu. Mlađa sutra ima jubilarni rođendan, u subotu je pozvala desetak prijatelja i prijateljica. Frfa , sokovi , prigodni tanjuri, salvete i svijeće su spremni, torta je naručena. Treba još prošamarati po kući, potamaniti prašinu. Starija se sprema nestati za vrijeme fešte, "klinci" joj nisu zanimljivi. Tak da ću samo ja biti dežurna u kući. Maknuti se negdje u neki kutak i izlaziti po potrebi. Dok se djeca zabavljaju. Mlađa mi prigovara što je nisam rodila u neko ljetno doba, pa da može slaviti rođendan u dvorištu, u kratkim rukavima, sve do mraka u kasnim satima. Eh, da je bilo za birati... al nije.