Svega i svačega bilo za vikend. Prvo mi je u petak popodne došla vjenčana kuma, na par sati. Imala je neko savjetovanje u Poreču pa odvojila par sati za nas. Vidimo se svakih par mjeseci, čujemo bar jednom mjesečno ali se uvijek ima što za pričati. Napričale se kumice, jedva su do riječi došli Starija i njen tajo. Nakon što smo vratili kumu u Poreč, otišli na školsko parkiralište. Mrvica je stigla. O neznanju, bahatosti, bezobraštini i neodgojenosti nekih roditelja koji su zakrčili parkiralište tako da ni autobusi nisu mogli ući, nego su iskrcavali djecu na cesti – bolje da i ne pričam. Mi smo se parkirali malo dalje od škole i vjerojatno smo među prvima došli doma sa svojim djetetom dok su auti na samom parkiralištu ostali zarobljeni sve dok i zadnje dijete nije izašlo iz autobusa...

Mrvica je pričala i pričala i pričala... Sve je htjela odjednom reći, sve pokazati. Jedva je i zaspala te noći. Bujicu riječi nastavila je sutradan, a opis događaja bio je potkrijepljen fotkama. Uglavnom, oduševljena je. Bilo im je lijepo i sadržajno, puno su vidjeli i naučili. Srećom, nikakvih problema nije bilo – niti je itko kasnio, niti se izgubio, niti ozlijedio. Sad će još bar mjesec dana biti priče o Školi u prirodi, sjetit će se nekog detalja...

Petak je završio s glazbom. U gradskom hotelu gostovali su Soul Fingersi (riječ "fingers" već sama po sebi znači množinu, znam, al svi tako govore pa ću i ja, baš). Malobrojna publika mogla je uživati u vrhunskom glazbenom užitku. Koncert je trajao dva i pol sata, dečki i cure su odradili svoje kao da nastupaju pred tri tisuće gledatelja a ne... bolje ni ne reći.