Pjesma o jednoj mladosti

29.09.2008., ponedjeljak

Mini-rukometni turnir "Kup Umaga"

Mislim da neću više raditi subotom. Stvarno nema smisla. Umjesto da mal dulje odspavam, budem s obitelji, pripremim u miru subotnji ručak, najčešće odsjedim tri sata u radnji bez ikakvog efekta. Jer nema ljudi, nema kupaca, rijetko tko mi uđe taj dan, da ne govorim o mizernom ili nikakvom utršku... Tako sam prošle subote propustila prvenstvo škola u mini-rukometu a nisam ništa zaradila. Još sam navrat-nanos jurila doma u podne pospremiti stan i pripraviti ručak jer sam dogovorila dolazak "štemera" za pianino. Tak da sam se dosađivala pol jutra a ostatak dana mi je bio nabrijan i satnica krcata...

Lani je mlađa Potočnica prestala trenirati karate. Nije bila zadovoljna ekipom, treninzima. Bila je na par natjecanja, dala sve od sebe, srčana kakva već je, ali ju je smetao nedostatak informacija kakvu vrstu borbe će imati i nedostatak treniranja samih borbi. Kad su počeli pregovori oko odlazaka na treninge jer je izgubila motivaciju – bilo je vrijeme za prestanak. Onda je valjalo pronaći novi sport. Jer, ide dijete u dramsku sekciju, ima jednom tjedno tu slobodnu aktivnost ali ništa sportskog. Nije da mi ne vozimo bicikle, ne rolamo, ne šetamo ali ne svaki tjedan. I tako se Mlađa odlučila za rukomet. Nekoliko djevojčica iz njenog razreda već trenira taj sport, imat će društvo, pozna jednog trenera još iz vrtića i ljetnog kampa pa će imati donekle poznato okruženje. I otišlo dijete u petak na prvi trening. Vratilo se s naprtnjačom, dresom, trenirkom i obavijesti da sutradan igra na mini-rukometnom turniru "Kup Umaga"!

U subotu ujutro tajo odvezao rukometašicu na turnir. Četrdesetak ekipa djevojčica, raspoređenih u tri dobne skupine (1998., 1999. i 2000. godište) natjecalo se za medalje i "peharčeke". (U nedjelju su dječaci nastavili nastup na istom tom, 13. po redu turniru kojeg neslužbeno smatraju otvorenim prvenstvom Hrvatske.) Utakmice po 10 minuta, jedna minuta odmora za odlazak igračica s terena i pripremu za novu utakmicu. I tako od 9 ujutro pa sve do skoro 16 h. Organizacija (ŽRK "Umag") na izuzetno visokom nivou, ko po špagi. Dok je Mlađa igrala, tajo je bodrio i navijao, i javljao mi rezultate. "Naše" curke završile su na 5. mjestu. Zadovoljne. I mi zadovoljni i ponosni.

A doma mi je bio ugađač, ugađivač ilitiga štimer. Pianino su mi starci kupili prije 35 godina. Na zajam. U Muzičkoj nakladi u Zagrebu. S tri pedale. To je vrlo značajan podatak jer je srednja pedala za zagušavanje tonova. Tak da susjedi ne šize kad dijete vježba. I nisam pianino dobila odmah, čim su me upisali u glazbenu školu. Tek nakon dvije godine. Kad su bili (donekle) sigurni da ću nastaviti sa školovanjem. Jest da sam završila "samo" nižu glazbenu a ambicije su im bile nešto više. No, pianino je kupljen i još je živ. Preživio i centralno grijanje u Capragu i tandrkanje do Umaga prije desetak godina. Nosili ga kršni momci uz i niz stepenice. Svirali na njemu moji ali i hrpa dječjih prstiju (za rođendane se skupe oko njega klinci, atrakcija im je pa tamburaju). Elem, našla majstora za ugađanje. Bio u subotu, pregledao pianino, rekao da je još u super stanju obzirom na starost i činjenicu da nije nikad štiman. I naštimao mi ga ne baš za koncerte ali da zvuči kak treba. Mora mi još jednom doći, promijeniti par žica koje su se zmrdale. Ovo subotnje zadovoljstvo koštalo me 400 kn, s pola putnih troškova (50 kn!) jer tip iz Momjana nije došao samo zbog mene na obalu. I još će 200, za te žice koje treba zamijeniti. Skupo, ne skupo, ne znam. Konačno sam se bila odlučila na to i platila sam...

Nakon što je majstor otišao, još je bilo vremena za ručak i odlazak na proglašenje pobjednica na rukometnom turniru. Ostatak dana prošao je u pričanju Mlađe kako je sve to ona doživjela, kako je igrala, kako su druge igrale. Večer smo proveli uz TV, uz Noć gutača reklama i duboko se razočarali djetinjastim i stupidnim programom. Tarik i Rene su bili dobri, duhoviti, uigrani. Milu Elegovićku obožavam i izuzetno sam nekritična prema njoj, i nju samu kao Alisu bih još mogla nekako i provariti u igranom svijetu bajki kojeg su zamislili organizatori i redatelj... ali ostatak ekipe, pogotovo Mirko... joooooj, boli glava....

Nedjelja je osvanula sunčana i ugodno topla za jednu kratku biciklijadu do Parka vjeverica u Katoru. Od vjeverica ni traga. Ni u Katoru, ni u Stella Marisu. Ili su imale radničke sportske igre na nekom drugom mjestu ili su štrajkale... Da fotoaparat ne ostane bez posla, putem uslikah veselo stablo i birc koji čeka slijedeće ljeto (i mi zajedno s njim).

Stella Maris

Stella Maris

Stella Maris
- 11:09 - Komentari (9) - Isprintaj - #

26.09.2008., petak

Umag by Pjesma

Danas je u Grožnjanu otvorenje izložbe Stephana Lupina "Grožnjan by Lupino". Vrijeme je neko ljigavo, hladno i depresivno, nismo ni muž ni ja od volje za sjest u auto i otići tamo. Lupina nit obožavam nit nešto posebno doživljavam. Vidjela ga par puta na djelu, gledala ga i slušala na Farmi... mogu i bez njega.

Dok u srcu Istre neki gledaju Grožnjan na fotkama, vi možete pogledati vikend-izložbu "Umag by Pjesma".



- 19:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.09.2008., četvrtak

Vice

Ugasila se jedna od najsjajnijih zvijezda na hrvatskom estradnom nebu... Nije se probudio iz kome, zauvijek je zaspao. Imala sam priliku slušati ga u Sisku, jednog ljeta uoči Proljeća. Na terasi restorana pored stadiona Metalac održavali su se subotom koncerti i plesnjaci. Obično bi završavali bratsko-jedinstvenim kolom. Vice je odbio tako završiti svoj koncert. Brujao je grad nakon toga. Pričalo se, negativno pisalo o njemu i odjednom prestalo. Sjećam se da su za jednu okruglu godišnjicu izlaženja tadašnjeg tjednika Studio izbacili s kolaža svojih naslovnica sve naslovnice na kojima je bio Vice. Ko da možeš čovjeka prebrisati time...

Ostadoše za njim prekrasne pjesme. "Mirno teku rijeke", "Vužgi", "Pismo ćali", "Tvoja zemlja"...
- 18:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.09.2008., srijeda

Promjena plana

www.kostajnica.tripod.com<br />
Kostajnica 1910

Ništa od Kestenijade ove godine, šmrc. Iako sam se brusila i brusila i obećavala sama sebi i svojima. Mužu javili da se taman u to vrijeme organizira studijsko putovanje u Portugal. Prije tri godine bio u Francuskoj, preklani posjetio Siciliju, lani odustao od putovanja jerbo su mu žemi vadili što su već izvadili. Nis ni pisnula protiv Portugala. Znam koliko mu znače ta putovanja. I ja bih rada tak na studijsko putovanje al ne da mi direktor...belj

Već sam htjela planirati da s curkama zapalim do Zagreba i tamo se prikrpimo sestri i šogoru pa zajedno s njima posjetimo Kostajnicu. Al mlađa Potočnica ima taj vikend predstavu. Tak da ništa od kestenja i kestenjastih proizvoda i obilaska hotela. I bakine kuće.

Bakina kuća

Bit će, nagodinu.
- 18:57 - Komentari (8) - Isprintaj - #

23.09.2008., utorak

Krcat vikend

U četvrtak zapalili u prijestolnicu. Dogovorili berbu za subotu, muž imao obveza u Zagrebu u petak pa smo iskombinirali obiteljski produljeni vikend. Dok je muž u petak odrađivao svoje, ja prošalabajzala centrom metropole. Nisam puno potrošila, tek 200 i neku kunu za hlače. Sretna i zadovoljna. Gužva vlada gradom, gužva u dućanima, gužva u kabinama za probu. Škicala ženske da vidim što se nosi, što je in. Mantili su skoro pa obvezatni. Na nogama vidjeh i japanke (jadna ženska, mora da se totalno smrzla) ali većma čizme gležnjače.

Blog-kavu nisam popila, bit će prilike kad opet dođem. Kad je Najdraži završio sa svojim obvezama, potrpasmo se u auto i pravac Sisak, kod moje mame. Bakica nas nahranila, popričali, potrpali se ranije u krpe da skupimo snage za berbu.

Vinograd nismo prodali, sestra je odlučila preuzeti brigu o njemu dok njoj i šogoru zdravlje služi i imaju volje. Mi dođemo na ispomoć i druženje. Tako se nas desetak odraslih, par komada djece i jedno pseto našlo u subotu ujutro na okupu. Pobrali što je ostalo nakon srna (obrstile skoro trećinu mladica) i peronospore. Skoro upola manje mošta nego lani, da ne uspoređujemo s rekordnom berbom prije tri godine...

Berba 2008

Berba 2008

Berba 2008

Berba 2008


Vrijeme nas nije baš poslužilo. Znali smo da iz kratkih rukava upadamo u nekoliko slojeva dugih. I da se noge moraju posebno čuvati zbog hoda po travi mokroj od rose i kiše. Zato smo i ponijeli punu ratnu opremu.

Berba 2008

Berba 2008


Moje nove gumene čizme:

Berba 2008

Napokon ih imam! Proljetos ih nisam uspjela naći, ali mi ih je sad seka našla i kupila. Sad mogu i po selu svom hodati u njima i suhih nogu i nogavica ostati i po najvećem pljusku.

Ponadasmo se da će u Moslavini biti bar malo sunčano i toplije. Nije bilo. Srećom, kiša je padala prije i poslije berbe pa nismo pokisli. I tek kad smo zasjeli za kasni ručak počeo je puhati hladan vjetar. Predvečer se pokupismo svako na svoju stranu, ostavismo sestru i šogora da se zabavljaju s pretakanjem u burad i pospremanjem alata i pribora. Mi se vratili prespavati kod bakice. Tri noći izvan svog kreveta, po dva različita kreveta i okružja – nije da nije bilo naporno al izdurasmo. U nedjelju ujutro još obišli muževe starce i nazad na put. Po kiši. Vukova Gorica – pola ljudi u kratkim rukavima, neki i bosih nogu, pola ljudi u vestama i jaknama. Što je budilo nadu u ljepše vrijeme uz more. Tak je i bilo. U Rijeci nas već dočekalo sunce, temperatura se popela na ugodnih 21°C.

I tak je završio vikend. Ove smo godine propustili Dane grožđa u Bujama. Taman bili za vikend. E, baš nam se nakon tolikog puta nije dalo još i tamo otići i cunjati među štandovima... Sad se oporavljamo od vikenda. Da ne govorim koliko odjeće ima za oprati i speglati. Da je još uvijek nešto kratkorukavnih stvari vani a da su izvučene sve dugorukavne...
- 10:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.09.2008., ponedjeljak

Savudrija

Prošli tjedan sam popila popodnevnu kavicu na prekrasnoj terasi s pogledom na tri države – Hrvatsku, Sloveniju i Italiju.

Savudrija

Savudrija

Savudrija

Savudrija

Detalj – kineska vaza za palmu
- 09:23 - Komentari (13) - Isprintaj - #

17.09.2008., srijeda

Prodajem vinjetu sa Saxom

Danas u Savudriji, sutra u Zagrebu, prekosutra u Sisku, u subotu pored Popovače, u nedjelju opet u Umagu. Frtalj Lijepe naše u pet dana, lijep obilazak.

Jučer smo dogovorili prodaju auta. Prodajem vinjetu sa Saxom, il obrnuto, kako već hoćete. Naš dragi Red Bull, kako su ga Potočnice nazvale, napušta familiju. Služio nas je vjerno godinama, vozao po Italiji i Sloveniji, u šoping i na skijanje. Zamijenit ćemo ga novim limenim ljubimcem, il ove godine il nagodinu. Razbuktala se mašta Najdražeg, lista časopise, gleda auto-emisije, zaljubljuje se i odljubljuje u modele i marke. Ja bih nešto veće (ha, skromna sam, lako je naći veće od Saxa) i ak može - crveno, onak ko trula višnja il slično. Još da ima automatski mjenjač - iha. To kao za mene. Svečano dajem obećanje (pionirsko) da ću ga voziti. Češće nego Saxa. Nagovaram muža da dokupi čelične odbojnike sprijeda, straga i "ta trane". E, onda se mogu vozati i parkiravati. Da li mi se spustio prag tolerancije u vožnji, ne znam, ali vjerojatno je. Sjećam se da sam nekad znala po gradu trubiti Talijanima koji su obezglavljeno mijenjali trake i smijerove, kočili svako malo i naglo kretali...


- 20:42 - Komentari (11) - Isprintaj - #

16.09.2008., utorak

Dijagram tijeka

Ima tako dana kad ženi a pogotovo plavuši ne ide baš sve od ruke, a postoje i razdoblja kad sve nekako sjeda na svoje mjesto. Il intenzivno plavuša-vještica razmišlja o nečemu pa joj se se to i ostvari.

Trenutno sam u intenzivnijem stanju. Prvo mi trebaju tri gladne godine da se pokrenem za nešto. Em se raspitam em pročitam em složim kockice u glavi. Pa počnem skupljati podatke, dokumente i sve ostalo što treba za neki cilj il projekt. Pa krenem, zahuktam se, skupim svu energiju. I onda me nešto blebne u glavu, unazadi, neka karika u lancu događaja pukne il nešto ne mogu obaviti baš tad kad sam smislila. I, Murphyju zahvaljujući, krenu još tri plana u realizaciju. Pa ti sad pohvataj konce... Ajd, radije imam posla preko glave. Volim planirati i isplanirati, složiti dijagrame tijeka u blajhanom mozgu, obveze mi predstavljaju etape koje rješavam na putu do cilja.

Svaki mi je dan jedan dijagram tijeka.

Dijagram tijeka

Ev, recimo, jučerašnji dan. Već tijekom jutra nakupila sam hrpetinu AKO... Nakon nemirne noći, jutarnja provjera temperature u mlađe Potočnice. Već tjedan dana bori se s nosom. Puše nos Hrče, pili po noći ko kakav kršni momak. Sad je već i glava počela bubati i temperatura se u nedjelju mal nadigla. Očito da ne pomažu samo Aqua Maris i Operil P kapi. Ak je jutarnja temperatura povišena – dijete ostaje doma, naravno. Tad u obzir dolazi ili da sama odboluje par sati dok se ne vratim s posla (tajo najčešće ostaje s njom doma, ali i on ima obveze koje ne može odgoditi) ili da skočim u radnju i stavim obavijest da me nema prije podne. Prvi ponedjeljački IF (ako) riješen je u pet minuta – dijete ide u školicu. Al nakon 6. sata treba skrenuti s puta prema kući i doći u Dom zdravlja. Srećom, kod pedijatre nema puno AKO (Ako doktorica radi ujutro, doći ćemo na kraj njene smjene, ako radi popodne – na početak.) ali ima jedna sigurna konstanta – načekat ćemo se... Zove me javna bilježnica. Trebam se nešto dogovoriti s njom. Otići ću k njoj nešto iza podneva, nakon što obavim plaćanje računa u Fini. Ako bude gužve, neću čekati na red nego doći ponovo prije svoje druge smjene... I sve tako IF-THEN-ELSE... cijeli dan, svaki dan. Tako iskusna plavuša, matematičarka-programerka, rješava svoje probleme i planira dane. Da ne govorim kako pišem na papiriće obveze koje trebam izvršiti a nisam baš sigurna da ću se sjetiti, da nam je doma kalendar išaran podsjetnicima za ortodonta, ortopeda, roditeljske sastanke i ostale susrete. Ili da pred odlazak negdje na par dana (kao npr. za ovaj vikend) sastavljam popis svih stvari koje treba ponijeti i onda samo križam što je spakirano. Pametni zapisuju, jel...
- 08:55 - Komentari (10) - Isprintaj - #

12.09.2008., petak

Skijanje

"Skijanje je bliže nego što mislite" - nova je akcija adriatica.net-a. Baš mi se uklapa u ovaj post. A i sličica.

adriatica.net

Bili muž i ja u turističkoj agenciji. Rezervirati skijanje za Božić. Muž si rasporedi godišnji na ljeto i zimu, ja po prirodi posla ne mogu zatvoriti radnju ljeti. Ter je zima idealna za obiteljski odmor. I to razdoblje oko Božića, više dana prije Božića i manje dana iza Božića jer je manja gužva na skijalištima. Ajd, na sam Božić još nema toliko ljudi na stazama ali već drugi dan zavlada košnica. Jedini je rizik u ovakvom zimovanju eventualni nedostatak snijega. Čistač snijega Pa malo strepimo i svako malo gledamo dugoročne i kratkoročne prognoze. No, u krajnjem slučaju velika većina skijališta ima topove za umjetni snijeg pa se i to nekako izdura. Poznanici govore kako su u zadnji tren uspjeli dobiti željenu destinaciju za siječanj, ali i za božićno vrijeme se već dosta napunilo rezervacija. Odlučili smo se i ove godine za Roglu. Od svih mjesta gdje smo bili, tu su najbolje staze. Opet ćemo na polupansion, u bungalow, a ovaj put će nam se pridružiti i moja kuma. Ako Slovenci srede klizalište, odmor će mi biti pun pogodak. Ak ne, preživjet ću. Kad ispratim svoje na staze, šetat ću, fotografirati, popiti čaj ili kavu okružena bjelilom, skuhati juhicu i nešto paštašutavo za ručak Kuha i dočekati skijaše.

I opet imam cilj, i tako raspoređujem ba(k)terije da mi izdrže do Božića. Prije toga ćemo odraditi moslavačku berbu i kostajničku Kestenijadu. U studenom me čeka kontrola u Zagrebu, i to će biti kratki intermezzo u pustim jesenjim danima. Htjedoh u zagrebačke dane ukomponirati premijeru mjuzikla Marilyn Monroe u Komediji, ali izgleda da ne toga ne bude skoro. Ha, naći ću si ja zanimaciju sigurno. Blogerske kave, na primjer... Sjede i pričaju
- 09:32 - Komentari (11) - Isprintaj - #

11.09.2008., četvrtak

Ljubav se zove...

Možda sam u zadnje vrijeme malo osjetljivija na odlaske znanih, bili oni meni bližnji ili o njima samo čitala u novinama. Srećom da sam većini bliskih i dragih uspjela reći koliko mi znače. Nek znaju za života, da mi ne bude žao poslije. Dini pozdrav, hvala što je obogatio svojim postojanjem i moj život. Danijeli – sretna je žena koja doživjela priznanje vlastitog muža (i to u javnosti, pred svima) da je jedina i neponovljiva i njegova muza i zaštitnica i vodilja u životu. Pjesme ispjevane samo njoj, inspirirane njom – divnog li bogatstva i naslijeđa...




Htjedoh staviti video s Ivanom Kindl, dok pjeva istu ovu pjesmu na ispraćaju Dine, al odustadoh. Pretužno je.


- 11:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.09.2008., srijeda

Labud

Radi se neprekidno na ribarskom gatu. I petkom i svetkom. Počinje lupanje i treskanje i raznorazni drugi zvukovi oko 7 h. Lako za ostale dane u tjednu, ionako moram otići raditi... ali nedjeljom blago pošizim. Jer ne mogu ponovno zaspati kad me jednom tako probude. A nedjelja mi je jedini dan kad bih mogla dulje odspavati i nadoknaditi koju kraću noćcu. Je, figu...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Jednom će taj gat biti gotov. Pa će i Labud otploviti iz Umaga.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us
- 08:32 - Komentari (10) - Isprintaj - #

08.09.2008., ponedjeljak

Vikend iza nas

Sinoć sam legla iza ponoći. Nakon što su curke pozaspale, sjela s mužem pred TV da odgledamo na RTL-u kolaž Dvornikovih. Vijest o smrti Dine Dvornika čuli smo tek navečer, u Dnevniku. Ostali šokirani. (Kad umre stari, ocvali glumac, žao mi je. I potrese me vijest, kolikogod bila očekivana. Žao mi bude čovjeka i umjetnika koji je obilježio dio mog života.)... Dino, taj duhoviti, razigrani i otkačeni umjetnik otišao je prerano. Ostaju nam u amanet njegove pjesme i stihovi, video-isječci. Dokaz da je bio, postojao, stvarao, izgarao...

Vikend je prošao dijelom u Stella Marisu, dijelom u Rijeci i na Učki. U subotu predvečer je starija Potočnica nastupala na otvorenju 38. svjetskog prvenstva liječnika tenisača. Dolazak u Umag organizatorima je prijavilo petstotinjak liječnika iz 25 zemalja (iz Europe, ali i iz SAD-a. Kanade, Japana, Taiwana i Indonezije). Otvorenje prvenstva počelo je nastupom mažoretkinja i limene glazbe.

Svjetsko prvenstvo liječnika

Svjetsko prvenstvo liječnika

Natiskali se simpatični liječnici, većinom starije generacije i u pratnji supruga, na tribine pomoćnog teniskog igrališta, srdačno pljeskom ispratili izvođače.

Svjetsko prvenstvo liječnika

Kad je započela govorancija, (a bilo je govornika, očito)

Svjetsko prvenstvo liječnika

mi se pokupili. Mažoretkinje su počašćene zakuskom i razišle se kućama malo poslije.

Nedjelja prošla u kupovini. Bili u Tower centru u Rijeci. Zadovoljna sam šopingom, kupili skoro sve što smo planirali. I možemo reći da smo spremni za jesen. Na povratku iz Rijeke popeli se na Učku, obišli Učkarski sajam. Nismo previše toga vidjeli, vladala je velika gužva. Držeći se za ruke, da se ne pogubimo, prođosmo pored štandova s vinom, biskom, ovčjim sirom, gljivama, ručnim radovima, vidjeli koze i boškarine, pa se vratili u auto i polako se probili kroz gužvu ljudi i parkiranih auta. Uz rijeku Mirnu malo nas oprala kiša, pa se opet razbili oblaci i provirilo sunce. Navečer je kiša pala na pol sata i to je bilo sve. Glede i unatoč prognozi, ponedjeljačko jutro osvanulo sunčano, toplo i sparno. Il nas tek čeka nevrijeme il nas je mimoišlo. Glavno da djeca sad imaju obuću i odjeću za kišna vremena.
- 10:48 - Komentari (14) - Isprintaj - #

05.09.2008., petak

Donatella i 7 pergamenata

Leo-Li Gabor, Milka Zimkova… a sad Donatella Reyes. Već sam se bila zabrinula da ove godine neću ništa dobiti od vidovnjaka, gabora i ostalih persona. Kad – eto ih opet. Opet došlo pismo iz Kaštel Starog. Pet listova obostrano tiskanog papira, jedno Povjerljivo pismo pristanka ter dva obostrana lista nerazumljivog pisma.

Kaže "jedna od posljednjih velikih vidovnjakinja današnjice", Donatella Reyes, da je nedavno na njenom stolu ugledao kopiju jedne moje astralne karte neki tamo Themis Christos. Moš mislit. Ja svoju astralnu kartu inače raspačavam uzduž i poprijeko Lijepe naše, a i šire. I jedna kopija sluuučajno završila na Donatellinom stolu, i slučajno pored nje bio gorerečeni Themis.

"Iznenada, kao da je bio hipnotiziran, njegove su oči fiksirale vašu kartu nekoliko minuta, a zatim mi je kazao:

-Slušaj Donatella, ako je Gospođa Ta-i-ta zaista rođena tad-i-tad, moraš me hitno dovesti u vezu s njom.
(Gospon, ja sam sretno udana, smanji doživljaj, ccccc.... op.P.) Vidim da je veoma otvorena prema duhovnom svijetu (pa sad... ak se mogućnost da sam možda skoro prije reda završila dva metra ispod zemlje smatra otvorenošću... valjda čoek zna). I onome što joj moram prenijeti kako bih je spasio i izmijenio nedaće kroz koje ona trenutačno prolazi." (ček, ček, ja sam svoje nedaće preživjela i nemam namjeru neke nove si navaljivat na vrat)

"Ali, tko je zapravo Themis Christos, pa da može ovako govoriti i što vam ima prenijeti?

Iznimno cijenim Themisov rad i njegove izvanredne sposobnosti i divim mu se. Više puta mi je pomogao kad sam se našla suočena s teškim slučajevima. Osim toga, i meni osobno je omogućio da izbjegnem brojne poteškoće i da dobijem važno nasljedstvo kojem se više nisam nadala.

Ali za vas je najbolje to što on želi razgovarati direktno s vama. Zato sam ga zamolila da vam napiše ono što vam želi prenijeti, a ja sam onda dala prevesti to pismo (kopiju ovdje priloženog originala) kojeg vam je on napisao na grčkom, njegovom materinjem jeziku.
"

Aaaa, tu smo, znači. Ona je samo posrednica, a u stvari Grkljan meni piše. Odmah uzeh u ruke ´oriđiđi´ pismo na grčkom. I počeh učit taj grkljanski. Jer, ako je on meni pisao originalno tako, cijenjena gospoja Donatella je dala prevesti, znači – mogu lijepo učit riječ po riječ.

Ovo je preslika kanda originala:

Grčko pismo

Prijevod glasi:

"Draga Gospođo,
Kao što vam je rekla Donatella, zovem se Themis Christos. Imam 48 godina i otac sam 5 djece. Moje ime je naročito poznato u svijetu duhovnosti i ezoterizma.
"

Znači, Magia=Donatella, Nikos Daokalos=Themis Christos, 48=48 (bravo ja!), 4 paidiov=5 djece...

E, ček sada... ak je 48=48, kak je 4=5?! Mislim, ovo sa slovima znam da se samo u nekim jezicima piše kao što se čita, pa zašto se ne bi Nikos Daokalos čitalo Themis Christos. Al to s brojkama... pa zar ima neki novi, grčki sustav brojeva za kojeg me još nisu obavijestili????

Dalje prijevod kazuje:
"Ovo pismo vam Gospođo Ta-i-ta ne pišem slučajno. Naišao sam na vašu staru kartu, jer su se naše sudbine trebale susresti. I ako je ono što sam vidio i osjetio u vezi s vama točno, u vama postoji velika patnja. Duševna i fizička patnja. Baš u ovome trenutku zaista vam je dosta života kojeg živite."

Themise moj, pa kako??? Ja vesela i prpošna popila prvu jutarnju s mužem, došla na posao, čak i nešto zaradila u radnji, popila podnevnu s mužem, popodne mi prolazi bez ikakvih problema, i da mi je dosta ovog?! Čitam dalje srca ustreptalog.

"A vi ste, Gospođo Ta-i-ta, s obzirom na vašu specifičnu astralnu kartu i ono što sam mogao osjetiti u vezi s vašom sudbinom, izabrani da biste se našli među osobama koje će dobiti 7 pergamenata. Vama namijenjenih 7 pergamenata predao sam Donatelli Reyes." Nabraja kak se zovu pergamenti i čemu služe.

"Šesti pergament. Zdravlje i dug život, pojačava energiju za liječenje svih organa. Pravi je «štit» protiv bolesti i izbacuje bol iz tijela."

Kasno Themis k meni stiže, i njegovih 7 pergamenata. Ja i bez njegovog Šestog prebrodila svoj križ...

"Ako ne želite dobiti pergamente, molim vas da to date do znanja Donatelli Reyes koja ima puno povjerenje u vas. Jer ona mi je za vas predala 199 kuna, koji služe za pokrivanje troškova transporta, priprema i kuvertiranja pergamenata u zapečaćenim omotnicama. Unaprijed vam zahvaljujem."

Al to nije sve. Nakon prijevoda pisma plemenitog Th.Ch. ilitiga N.D., u daljnjem mi se tekstu ponovo obraća vidovnjakinja i kaže da će mi poslati još nešto (a nije komplet noževa):

"1. Moje božansko proročanstvo koje koristim već 25 godina, da bih u trenu imala saznanja o osobi koju upoznam. Drugi vam više neće moći pričati bilo što. U svakom trenu ćete znati kriju li vam istinu. Znati ćete jake strane i slabosti osoba koje upoznate. Znat ćete što ti ljudi zaista misle o vama...."

"Što se tiče cijene, koliko će vas to koštati?

Slušajte. Iako su neke osobe iz svijeta politike, odnosno neki poslovni ljudi bili spremni dati i do 110 000 kuna, samo da bi dobili 7 pergamenata, Themis nikad nije pristao na to jer ´njihovo srce nije bilo ispunjeno dobrim namjerama´, kako on to kaže....

Sve što od vas tražim je 199 kuna koje sam već dala Themisu kad mi je prije odlaska ostavio pergamente za vas. To je sve. A za 3 mjeseca, ako to budete željeli i ako vam ovo što ćete dobiti pomogne u osvajanju barem 73 000 dodatnih kuna, poslat ćete mi dodatnu svotu kao znak zahvalnosti za ono što sam napravila. Ne navodim vam svotu. Vi ćete sami procijeniti po vlastitoj savjesti.
"...

I opet ostah bez auta, stana, il putovanja... Jel tko zainteresiran za 7 pergamenata?...Mili moji, znam da niste Naifci, ali nek ovo ostane kao dokaz što ljudi sve rade kako bi uzeli lovu od lakovjernih ljudi. Znam ja da sam popularna, i čitana, al da ću naći link na moj lanjski post o prstenu iz Luxora, u članku o firmi Ideal Servis d.o.o. iz Kaštel Sućurca, to se pak nis nadala.

- 18:15 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.09.2008., četvrtak

Naglasnice, nenaglasnice, prednaglasnice, zanaglasnice

Osmi razred nije mačji kašalj, a ne. Sretna sam jer se bar cijele matematike sjećam bez prevelikog naprezanja. Povijest, zemljopis – odavna zaboravila hrpe podataka. Nekad sam u srednjoj školi morala znati broj ovaca u staroj Jugoslaviji neke tamo godine i slične podatke... u svojim sparušenim vijugama s tim nevažnim informacijama usput pogubih i korisne podatke. Da nisam svojevremeno igrala DOS igricu "Where in the World is Carmen Sandiego?" (fala, khoome, nisam ni sumnjala u tvoju memoriju!!!), ne bih se sjećala ni glavnih gradova ni novčanih jedinica.

E, a hrvatski jezik... Starija ovih dana ima ponavljanje iz sedmog, rješavanje radne bilježnice. Objekti, priložne oznake (ne više priloške, ko u moje doba), atributi, zamjenice, složene rečenice – ima dilema, velika slova – nije teško, al još onda prepoznavanje samoznačnih i suznačnih riječi, naglasnica, nenaglasnica, prednaglasnica, zanaglasnica. Ma, mislim… trebam i ja zagrijati stolicu i ponoviti.

Uskoro će inicijalni testovi. Fakat, ko da ljeta nije ni bilo...
- 17:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.09.2008., srijeda

Žuta maca

Jutros mijauče mače malo šareno žuto, ko moj Žućko u tinejdžerskim danima. Mijauče po ulici mojoj radnoj. Ja izašla van, mače mam k meni.

I frrrr frrr, i “gdje je moja mama” i svašta mijau. Pomazih mače, popelo mi se u krilo pa smo se milkili i gledali. Prolazili ljudi, smješkali se, netko prišao pa pomazio macu. Nitko ne zna čija je, netko kaže da ih ima još napuštenih na rivi. Zovem žensku za koju znam da je u udruzi za napuštene životinje, čitala neki dan o tome. Nemaju još prostora, nisu dobili dozvolu za sklonište. Savjetuje mi da nahranim mače, pa nek se snađe.

Otišla ja doma po mačju hranu (Žućku od usta otkidam) i posudice, nahranila, napojila micu macu.

Žuta maca

Dolazi prvo jedan Cigo, kaže da je mače kućni ljubimac njegova brata. Neće je odnijet, nek kao gazda sam dođe po macu, iako je puna buha i trebalo bi je očistiti. Što, da je JA očistim pa vratim vlasniku???

Dolazi poslije neka baba (od istog roda), reče da je mače njene unučice, spava s malenom al je puno buha pa ga baba istjera po danu iz kuće (?!). Nije baba htjela odmah uzet mače nego da ima posla, nek ostane još neko vrijeme kod mene. Ja stavila na prag radnje stari ručnik, maca se legla i ćorila.

Žuta maca

Ljudi prolazili, prilazili, slikavavali je dok baba nije došla po nju :)))))

Sad se smješkam cijelo vrijeme.
- 18:13 - Komentari (14) - Isprintaj - #

02.09.2008., utorak

Posljednji - tango u Umagu

Pa ovo ljeto je proletjelo stravično brzo... Ne mogu vjerovati da je već počela nova školska godina. A ni Potočnice. Iako su bile itekako svjesne težine školskih torbi i vreća koje su jučer donijele doma. Mlađa Potočnica, četvrtašica, izabrala je i za ovu školsku godinu novu torbu na vucaranje (ma, na kotačiće pa se može vući za sobom). Ali više nije jedina u razredu s takvim izborom. Još su neka djeca nagovorila roditelje da im kupe takvu izuzetno praktičnu torbu, da se rasterete nejaka dječja ramena i pleća.

Bilježnice su kupljene. Mapa za likovnu kulturu dobiva se u školi. Starija je već donijela doma. Zgodna mapa, s hrpom papira (ima i već isprintanih papira, šarenih, s cvijećem i raznim teksturama) ali i linoleumom – za linorez, jel. Još je preostala poneka sitnica za uzeti, poput kajdanke, kalkulatora. I komplete omota za knjige valja kupiti.

Protekli vikend djeca su imala modnu reviju, provjeravale se tenisice, dres za tjelesni, traperice. Još se neko vrijeme mogu popodne nositi japanke i kratke hlače, ali ne zadugo. Pomalo vadim iz skrivenih zakutaka vestice, majice dugih rukava... kao da sam jučer mijenjala sezonsku odjeću po ormarima, iz proljetne u ljetnu, i sad opet spremaj jednu odjeću i vadi van drugu, cccc...

U nedjelju sam bila na moru, iha! Morala, nagovorili me mili moji. Ter me ujutro spakiraše u auto i odvedoše do Kanegre. Bilo je neko polumutljikavo vrijeme, ali vruće. No, more nije bilo zadovoljavajuće toplo. Za mene. Mlađa i njen tajo su se bućnuli jedared, starija i ja ostale suhe. Negdje oko podneva skupilo se raje na plaži, dječica sitna počeše protrčavati po ručnicima i rušiti naprtnjače i mi odlučismo da možemo slobodno otići doma. Et, bila sam, nije da nisam. Možda još kojiput odem, nikad se ne zna. Možda nas čeka dugo toplo bablje ljeto...

U subotu se održala Tango noć. Nekoliko plesnih parova, u ležernom nastupu plesali po trgu. S tim događajem završilo je ljeto u mom gradu...

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

- 08:16 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se