Danas u Savudriji, sutra u Zagrebu, prekosutra u Sisku, u subotu pored Popovače, u nedjelju opet u Umagu. Frtalj Lijepe naše u pet dana, lijep obilazak.

Jučer smo dogovorili prodaju auta. Prodajem vinjetu sa Saxom, il obrnuto, kako već hoćete. Naš dragi Red Bull, kako su ga Potočnice nazvale, napušta familiju. Služio nas je vjerno godinama, vozao po Italiji i Sloveniji, u šoping i na skijanje. Zamijenit ćemo ga novim limenim ljubimcem, il ove godine il nagodinu. Razbuktala se mašta Najdražeg, lista časopise, gleda auto-emisije, zaljubljuje se i odljubljuje u modele i marke. Ja bih nešto veće (ha, skromna sam, lako je naći veće od Saxa) i ak može - crveno, onak ko trula višnja il slično. Još da ima automatski mjenjač - iha. To kao za mene. Svečano dajem obećanje (pionirsko) da ću ga voziti. Češće nego Saxa. Nagovaram muža da dokupi čelične odbojnike sprijeda, straga i "ta trane". E, onda se mogu vozati i parkiravati. Da li mi se spustio prag tolerancije u vožnji, ne znam, ali vjerojatno je. Sjećam se da sam nekad znala po gradu trubiti Talijanima koji su obezglavljeno mijenjali trake i smijerove, kočili svako malo i naglo kretali...