Sudeći po sinoćnjim vijestima, mi smo ovdje još dobro prošli. Padala kišurina ali i led (u dva navrata), veličine lješnjaka. Puuuhalo strašno. Al, srećom, nikoga nije grom strefio (jadan Čeh kojeg je noćas ubio...), stradali su samo kontejneri, stalci, znakovi, možda poneka nepričvršćena škura.

Počelo je jučer popodne, završilo kasno u noć. Osvježilo, pa se moglo lijepo spavati uz otvorene golubinje prozore (krovne smo dobro zatvorili, da ne odlete nekamo). Jutros dragi i ja popili kavu u Tondu, uz još par hrabrih odolijevali naletima vjetra. Suncobrani su sklonjeni na sigurno, sunce je tamance pomoglo da ispijanje kavice bude ugodno. Tko je izašao bosih nogu i u kratkim hlačicama, ode mu mjehur...

Večeras je nastup mažoretkinja. Od ponedjeljka na Trgu zbivanja svaki dan. Nadam se da je s kišom prestalo. Jer... prva kiša oko Velike Gospe – i gotova je sezona.

Danas očekujemo prvu Gošću koja to i nije, moju tetu. U ponedjeljak nam se pridružuju moja seka i šogor. Da ne bi bilo neželjenih posljedica , moram samo provjeriti da li je šogor isključio alarm na svom mobitelu...

Ja dobivam izgon iz kuhinje. Desetak dana.