Pjesma o jednoj mladosti

27.06.2008., petak

Vruće

Ne da je vruće nego je pakleno... Jedne noći ostavimo uključenu klimu – ujutro se probudimo ko da su nas Parni valjak i Buldožer naizmjence gazili... Druge noći samo pootvaramo po dva prozora u spavaćim sobama (krovni i podni, golubinji). I opet ništa. U 6 sati ujutro je već nekih 26 stupanja. Koji se do podneva rastegnu dobrano preko 30... No, duramo.

I ove godine gledam mlade roditelje koji u zvizdan lutaju gradom, vucarajući ili gurajući svoju gologlavu plavokosu nejačad. Ak su već od jutra u gradu, što se ne sakriju negdje u hlad s tom dječicom, naruče bar mineralku i djeci sladoled? Kako mogu te kikiće bez šešira il kapica uopće vodati po tom suncu??? Čisto sumnjam da ih namažu. Bilo kojim faktorom. Možda neće dječici ništa strašno biti. Osim što će možda dobiti sunčanicu (koju roditelji neće ni prepoznati) i pjege. I ogulit će se nekoliko puta. Al kad djeca poodrastu... a tijelo pamti...
- 10:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Dobrodošli!

Prirasli mi srcu