Opet ponedjeljak. Ovaj put sunčan i topao. Jutros je u 7 h bilo 20°C. Jučer u podne – 30. Ljeto konačno navješćuje svoj dolazak...

Vikend je proletio, kao što je već red i običaj. Subotnje popodne provedeno u Trstu bilo je vrlo uspješno. Osim majičica sa znakovitim natpisom, našla sam si dvije maramice svilenice za glavu. I još dvije majice, nepotpisane. Za ovo ljeto čisto dovoljno novih odjevnih komada. Osim ako ne nađem negdje lagane lanene hlače klasičnog kroja, do pupka i s džepovima. Vidjeh jedne prekrasne u Image Haddadu, u ona prošlomjesečna vremena mog boravka u prijestolnici. Tko zna, možda ih jednom uspijem kupiti.

Curke su našle par majica. Cijene se kreću od 5 do 25 eura. Uz to, dobile su kišobrane. Mlađa je Potočnica do sada imala "običan" kišobran a starija sklopivi ali se smrdao. Sad su obje naoružane sklopivima, mlađa čak automatik-kišobranom. Cijene šarolike (i preko 30 ojra), no zadovoljile su se kišobranima po 6 eura. Tajo je kupio toliko željenu ljetnu torbu, da može strpati u nju novčanik i mobitel. Inače je muku mučio s nosakanjem tih stvarčica. Lako kad imaš jaknu i u njoj puno džepova, al kad ostaneš u majici ili kratkorukavnoj košulji – što onda? Lovu u zadnji džep hlača il džep košulje (pogled na izvaljeni džep košulje, pogotovo one poluprozirne, pa se iz tog džepa naziru novčići... ufaaa), mobitel il u ruku il okačiti o remen...

Nedjelja je protekla u radovima po dvorištu. Iznad mjesta gdje nam je sparkiran auto imali smo do lani pergolu od kivija. Znali bi ti kiviji cmoljit ljeti, ispuštati kojekakve sokove, pogotovo kad bi pokupili neke uši od smokve iz susjednog dvorišta. Ter smo zimus lijepo izvadili kivije. Pak smo premišljali što bi sad stavili. Imali smo nekad davno pergolu od trske, hasure. Trajala je godinu dana, previše se gulila i stvarala smeća, padalo je to trunje po autu pa je istovremeno i radila hlad i pravila probleme. E, ove godine smo se odlučili za mrežu. Kakva se inače stavlja na pergole, ne znam kak se zove... Pričvrstili smo mrežu pomoću plastičnih vezica – super praktično rješenje koje je predložio prodavač mreže. Provučeš vezicu kroz rupice na mreži, zategneš i kombinirkama odrežeš višak koji viri iz omče. Za to potonje sam se specijalizirala. Dakle, raja, ak tko treba postavljati mrežu na pergolu, muž i ja smo uigrana ekipa.

Popodne je bilo rezervirano em za TV em za tekuće poslove. Dok smo se mi žemske tuširavavale i uređivale, tajo je šizio pred televizorom. Ja pred kraj sjela pored njega pa se izživcirala u to malo minuta... što ti je sudac, cccccc... Nakon utakmice, do kasnih noćnih sati, gradom su kružili auti pretrpani polupijanom i pijanom mladeži i ostalom rajom. Nadam se da su svi ostali živi i zdravi, da nisu poispadali iz i sa tih auta...Vijorile se hrvatske zastave, kockale se majice i kape u crvenoj i bijeloj boji, trubilo se, pjevalo...

... Anonimna čitateljica iz Zagreba se još nije javila. Al vidim da ima još anonimaca. Koji su doživjeli priliku da se jave. I pokušaju me razotkriti. cccc.... ak si me našao/la, oke, baš mi je drago... al čemu pisati tamo neka slova i točkice.... ja sam Pjesma i šlus. Mogla bih opet vratiti zabranu komentiranja ak se ovako nastavi.