Ne mogu sad baš reći – sve je isto, kao da nije bilo prethodnih mjeseci... al skoro pa je takav osjećaj. Nakon par dana uštelavanja, i vikenda za pripremu novog tjedna, evo me u uobičajenom ponedjeljku.

Većinu prijatelja i poznanika sretoh proteklih dana. Reče mi susjeda zlatarka kako me lijepo vidjeti, i da sam nedostajala ulici. Pa eto, tu sam, još šarenija nego sam bila – na glavi mi šarena marama što je kupih u Zagrebu, hihihi.

U petak sam imala zadovoljstvo popiti kavu s novopečenim bračnim parom. Proveli su medeno putovanje u zelenoj Istri i došli na par sati u selo moje malo. Šteta što je puhalo pa se nije moglo sjesti u Tondo ili na neku drugu terasu, ali nama je bilo ugodno i u zatvorenom prostoru. Dobih ponudu da se pridružim mladim supružnicima u obilasku tršćanskih trgovina u subotu, ali imali smo druge planove... Stoga prepustismo subotu mladcima da se snalaze i gube po putu i po Trstu a mi zapalili u Pulu.

Pula je dozivala kulturno-zabavnim programom na Portarati i duuuugačkom bezglutenskom roladom . Nažalost, kiša je svako malo prekidala svečanost, tako da smo samo projurili pored mnoštva. Cilj našeg boravka u Puli bijaše kupovina rola za Mlađu. Nismo našli "prave" ter smo samo kupili špežu i vratili se kući. Sutradan, unatoč kiši, tajo je odvezao Mrvicu u koperski Mercator i tamo su uspjeli naći ono što je dijete zamislilo. I sad su se obje curke ponovile rolama a vrijeme ne dopušta da se role izvedu u vožnju. Pih. I danas daždi. Jutro je osvanulo hladnjikavo ali sunčano, do podneva se temperatura nadigla i preko 20°C dok se nije nebo zamračilo i počelo pljuštati. Upravo sjedim u radnji, gledam kako turisti trče u potrazi za zaklonom... Nek se ispada, ali neka produljeni vikend onda osvane sunce. I neka ostane suho i sunčano do daljnjeg. Inače će blagdan proći bez zarađenih novčića.

U postupku sam pregledavanja računa, kućnih i poslovnih. Najbolji muž na svijetu iščuđavao se zadnjih mjeseci hrpetini računa koja je nemilice stizala na našu adresu. Samo od telefona dobivamo mjesečno osam računa... gdje je tu još struja i ostale dadžbine... Sad sam ja opet preuzela financije, i ukupnu hrpu prvo razdvojila na privatnu i službenu, a zatim svaku na najhitniju, hitnu i "može pričekati". Ne živciram se previše. Kad kapne koja lova, platit će se. Po prioritetu. Nek smo mi živi i zdravi i zajedno.