Dakle, Chicago... Ovaj put sjedila sam u 3. redu parketa, u sredini, i doživljaj je bio daleko bolji nego za Briljantin (neki tamo red, skroooz sa strane).

Postava: Bojana Gregorić, Mila Elegović, Jasna Bilušić, Dražen Čuček, Ljubo Zečević, Hrvoje Banaj. Vrhunska. Bojana – em što pjeva, em što pleše... a kako tek diže noge... svaka joj čast. Iako je smatram distanciranom, odmjerenom, čak hladnom, oduševila me. Mila – moja ljubimica, s pravom. Gledah je kao Irenu, upoznah je kao dobrog duha Zlatnog lava, zaljubih se naprosto u tu prekrasnu, toplu, dragu umjetnicu. Navijala sam za nju u spektaklu Zvijezde pjevaju... Gledajući je u Chicagu, samo mogu reći – kapa dolje! Divim joj se svim srcem. Za Jasnu Bilušić mi je žao što nije imala više solo pjevačkih točaka. Ima prekrasan glas. Dražen Čuček – uvjerljiviji i bolji Billy Flynn od Richarda Geerea. Ljubo Zečević – dobroćudni medo toplog glasa. Hrvoje Banaj – i u Briljantinu i u Chicagu imao je žensku rolu. Duhovit, simpatičan, karikiranih pokreta i drhtavih usana (namazanih tamnim ružem sa šljokicama) pri izvođenju visokih tonova, tjerao je na smijeh čim bi se pojavio. A bome zna raditi i dobru špagu.

Društvo mi je pravila mlađa nećakinja. Kako sam joj ispričala da sam nakon Briljantina iskazala svoje oduševljenje fućkanjem (znam fućnut s jednim prstom u ustima, što nekima ne zvuči baš primjereno ženama u najboljim godinama, al...), očekivala je da ću i ovaj puta fućkati. No, publika nije bila ista. Većinom su to bili stariji ljudi, ni smijeh nije bio toliko glasan da bih mogla svoj pustiti do daske, tako da sam – u duhu s ostalim dijelom gledateljstva – i ja ostala suzdržana. Al sam svejedno oduševljena.

Skoro sam zaboravila spomenuti plesačice. Dakle... toliko lijepih, prekrasnih mladih žena... i mršavica i onih s naglašenim oblinama... vidi se da uživaju u svom poslu. Nasmiješene, usklađenih pokreta, vretenastih tijela... užitak za oči, muške a i žemske.

I još jedan lijepi detalj za svaku pohvalu. Na kraju predstave, pri naklonu svakog od izvođača, imali smo priliku čuti njihova imena. Bilo bi lijepo da se to događa i u drugim predstavama.