Jučer doživjeh višestruki blogerski susret. Bijaše nas većinu vremena troje, na kratko čak četvero blogera, plus dva maloljetna "bezjaka" (sudeći po roditeljima, ne gine im blogerska karijera). Nek mi oproste dvojica širokogrudnih muškaraca što ću ovom prilikom imenovati samo nježno žensko biće. Jer je posebna . Upoznah je danas uživo nakon dugo vremena čitanja, komentiranja i gmailanja. Srcu mi prirasla mila, draga, simpatična, duhovita, ponosna majka dva krasna sina, moja glasnogovornica za vrijeme boravka u Klinici, apsolventica u najboljim godinama, uskoro žema s dvije diplome - Dvojkica.

Susret je započeo na Svetom Duhu, završio u Sesvetama. I bijaše potpuno nalik na susret starih školskih prijatelja. Kao da smo već stotinu puta bili zajedno. Puno mi je srce i duša!

Otprilike jednako vremena je trebalo slavonskoj polublogerskoj obitelji da se iz Sesveta vrati u svoj grad koliko i meni da dođem javnim prijevozom do Črnomerca... Prođoh potpuno nepoznatim krajolikom. Do Dubrave. Ajd, od Dubrave na dalje sam prepoznala i Kraš, i Zoo, i Dinamov stadion. Kvatrić je obnovljen, i ne djeluje mi privlačno. Otuđen, nehuman. Čak su i cvjećarne nekako preozbiljne, najviše upadaju u oči vijenci... Daleko je to od onog Kvatrića prepunog cvijeća, sira, vrhnja, jaja, grincajga, šalate...

Danas je novi dan. I prilika za još jednu blogersku kavu. Cvjetnu.