I tako smo se ujutro ustali odmorni i prpošni, Joco i Andrea su se čuli prek msn-a i dogovarali da popodne odemo do parka malo se zabaviti, igrati frizbi... I to smo i napravili, pa smo usput i snimili reklamu za jedno osvježavajuće gazirano piće. Popušili smo jučerašnju kutiju Marlbora do kraja (navukli smo se na jakooo skupe cigare) i malo odigrali frizbi i krenuli doma, jer za nekoliko sati već izlazimo van... I tako u dogovoreno vrijeme smo se našli, sjeli u našu Jettu i krenuli opet put Nove Rače na kram. U autu se raspravljalo da je u Molvama prošćenje (kram) pa da bi mogli kasnije i tamo navratiti, da budemo viđeni, naravno. U Rači je bila gužva, ko da se cijela Hrvatska tamo slila...
Prvo smo malo prođirali da vidimo kaj ima, pa su Joco i Tomek opet otišli na „Crazysurf“ i vozili se.... Viđali smo sva poznata lice, sa posla, iz škole, sa faksa... Malo smo poslušali muziku u šatoru, prođirali još jednom i krenuli polako u Molve.... Naravno gužva je bila sve do Male Rače ... pa smo čekali, i pjevali naravno...Putem se cugalo, pušilo i pjevalo i tako smo konačno došli i do Molvi... Svugdje smo sretali poznata lica, i tako smo uz laganu šetnjicu Molvama shvatili da nije to „prošćenje“ ništa posebno... Gledali smo ženskicu koja je blesavim izjavama nasmijavala sve prisutne kod vrtuljka, a Siniša je slinio kao malo dijete kada je vidio aparat sa plišanim igračkama za vađenje. Da ne padne u napast i potroši pola plaće na to, odvukli smo ga da nam kupi sladoled... Naravno da sladoleda više nije bilo, pa smo tako ,željni slatkog krenuli kući. Putem su se Joco i Siniša uspijeli posvađati, pa je Joco bacao van prazne boce od vode, i limenke od „AXE-a“.(Ako je kome što uletjelo u vjetrobransko staklo, ispričavamo se). Sutra je novi radni dan (kako za koga), a i treba se naspavati...

I tako evo nas na sredini tjedna, i već je svetak. Već ujutro se naveliko na msn-u raspravljalo gdje su kakvi kramovi i kamo bi mogli ići. (Iako je Velika Gospa bila sutradan, ha Bože moj, ne radi se pa se može piti). I tako su Joco i Tomek išli po gorivo, Andrea je kosila dvorište, a Siniša je gledao nju kako kosi i zamišljao se u novom autu.... Otišli smo se svatko svojoj kući spremati i dogovorili ponovni susret za pola sata. Kada su Joco i Siniša došli po Andreu i Tomicu, Tomek se nije počeo niti spremati...
I tako smo konačno nakon pola sata čekanja, krenuli do grada da se malo provozamo i naravno pokažemo svi četvero u novim krpicama... Kupili smo pljugu, „RedBull“ i tako sjeli na klupu, glupirali se, pili, pušili... Odlučili smo otići do Opium-a da si popijemo ko' pošten svijet . I tako nakon jedne dulje runde, i nakon kutije Marlboro-a, krenuli smo u Novu Raču na kram. Ipak stali smo usput u trgovini da kupimo i nešto alkohola, ali smo to spremili za kasnije. Putem su Joco i Tomek išli puštati pjevcu krv, pjevalo se iz sveg glasa (pucali su prozori). Konačno smo došli u Raču, našli smo parkirno mjesto pet kilometara dalje i krenuli na kram...
Prvo što je razveselilo Tomeka bio je „CrazySurf“ na kojeg je želio ići, pa je uporno Jocu nagovarao da idu skupa, dok se Joco kočio od straha. I tako, bila je to gotova stvar kada je već kupio karte, a Joco je mijenjao boje. Sjeli su u sjedala, čekali su početak vožnje, dok se Joco križao i molio Boga da preživi... Tomek ga je tješio da će sve biti u redu . Naravno da je sve prošlo super, iako je pola vožnje Joco prošao zatvorenih očiju. Druga je vožnja bila već lakša, čak se i gledalo, Andrea je usavršavala snimanje kamerom. Malo smo prođirali kramom, Siniša je igrao pikado i osvojio medvjedića kojeg je poklonio Anderi, i tako smo otišli pod šator malo poslušati muziku (Joco ne voli narodnjake). Brzo smo se dogovorili da imamo Q pack u autu, i da bi to trebalo potamaniti, a i sutra ćemo opet tak i tak doći. Otišli smo na naše staro mjesto, Siniša je jeo sendvić sa podrigušom, a ostali su dimili i cugali. Opalili smo koju fotku, (ispao je Photosession), i kad je ponestalo alkohola odlučili smo doma, jer tek sutra je svetak, i sutra se slavi ...

I tako, nedjelja popodne, a nama dosadno.... Odlučili smo otići nekamo i zabaviti se. Dok smo se dogovarali kako bi bilo fora otići u ribičiju, Andrea i Tomica su se uspijeli posvađati i potući. Tražili smo gliste i puževe po Tomicinom i Andreinom voćnjaku, i nakon pola sata potrage, pronašli smo ih... Kad smo pokupili što smo trebali (čokolade, bombone, pljugu i ovaj put vodu sa raznim okusima) krenuli smo. Putem nas je voda u kombinaciji sa nikotinom ubila u pojam, pa je Andrea po staklu lijepila žvakaće, dok se Joco histerično smijao bilo čemu. Dolaskom na ribnjak, trebalo se probiti kroz granje do samog ribnjaka, pa su neki lagano gubili živce. Kada smo ugledali ribnjak imali smo što i vidjeti.... Niti kapi vode... Što sad? Andrea nam je svojim živčanim ispadom jasno dala do znanja da ne idemo nikud, tu ostajemo i da ne budemo ništa upecali... Ipak smo ju uspijeli nagovoriti da probamo otići na početak ribnjaka, iako je cijelim putem psovala i negodovala, ipak je krenula sa nama. Probijali smo se kroz „šaš“, šumu i opet smo došli na čistinu, NITI KAPI VODE... E tu nam je bilo dosta. Pokupili smo svu ribičku opremu i krenuli k autu. Sjeli smo u Jettu i otišli na Planinarac. Tamo smo jeli čokoladu sa lješancima (tj.svi su Joci davali lješnjake, a Tomislav,Siniša i Andrea su jeli samo čokoladu). Iako je dobro podnio uzeti lješnjak iz Andreinih i Tomicinih usta, kod Sinišog lješnjaka je stao i razmislio.... Ali je ipak uzeo i preživio. Andrea se učila snimati kamerom, Tomica se vozio Jettom, a Siniša i Joco su konzumirali bratsku ljubav pa su se mlatili na livadi sa letvama i granjem, te jedan drugog gađali češerima... Kad smo potamanili što smo imali krenuli smo doma... Ipak trebamo se malo i odmoriti od napornog ribolova.

I tako konačno je došla i ta subota, subota kada se vraća četvrti član naše Fantastične četvorke iz Njemačke. Svi su jedva čekali da se vrati (moš' mislit). Kada si je Joco malo odspavao (ali i ostali članovi grupe) došlo je vrijeme da se podijele darovi, i krene u „noćni život“. Malo smo se prošetali gradom svi četvero zbigecani u nove krpice i žuljajuću obuću. Onda smo odlučili sjesti u „Opium“ da ipak budemo viđeni, pa nismo se zabadava spremali i dotjerivali. Tamo smo popili rundu pića, prepričavali događaje sa Jocinog puta, komentirali komade... Odlučili smo otići malo do EXIT-a u Đurđevac da vidimo kaj tamo ima, jer smo čuli da su baš tad puštali odličnu mjuzu. Putem je Jocu i Andreu uhvatila neka euforija, dobro raspoloženje pa su se smijali i zezali, te bili najglasniji. Popušili smo koju pred ulazom, dok je Andrea otišla naći se sa frendovima... Tomek, Joco i Sliniša su odlučili upoznati Đurđevac pa su otišli do obližnje pizzerije iz koje je treštala odlična muzika. Joco si je malo odmorio na rubnjaku uz cestu... Krenuli smo do auta jer je Tomeka malo lupilo piće i nikotin (opasan spoj!). Kad smo sjeli u auto, Joco je shvatio da nema mobitela, i da mora biti na cesti gdje je sjedio. Trčao je ko konj i dolaskom tamo vidio je da Nokie nema. Vraćao se i razmišljao gdje bi mobitel mogao biti, dok je Sliniša psovao mu sve po spisku... Onda se sjetio da je mobitel na zadnjem sjedalu, gdje ga je ostavio kada je išao pišati. Našli smo mobitel, Andrea nam se vratila i krenuli smo put Bjelovara. Već ulaskom u grad nas je neugodno iznenadila kiša i zajebala naše opijanje na starom mjestu. Odlučili smo da bi bilo najpametnije otići doma na spavanje jer tak i tak nema smisla piti na kiši. Uz pratnju Rihanne i „Umbrelle“ otišli smo doma na spavanac...

I tako nakon što smo se vratili sa trčanja, odlučili smo da bi mogli kod Joce i Siniše odigrati koju partiju badmintona... I tako smo se zezali, Tomica se učio snimati, igrali smo, igrali i umorili se... Onda je Andrea predložila da bi mogli prošetati Rikija(pas) jer je noć bila ugodna i lijepa...Tako smo i krenuli u šetnju. Tomica i Siniša su kometirali svoje bivše propale veze, a Andrea i Joco su se samo podsmijavali na to. Andrea je priupitala ima li gdje nečega za ukrasti i jesti, pa se Joco sjetio šljiva koje je vidio kada je prije par dana šetao Rikija.... I tako puni nade i praznih želudaca, željni šljiva došli smo do drveta, ali na drvetu nije bilo niti jedne jedine šljive...Očito nas je netko pretekao.... Onda smo onako jadni nastavili dalje. Tomica je otišao pjevcu pustit krv (po stoti put), Siniša je čačkao po mobitelu, pa su se Andrea i Joco odlučili sakriti u kukuruze... Ali naravno Riki nas je odao, jer je onako umoran preglasno dahtao... Putem doma smo dogovarali kako ćemo na Colonijin koncert, još barem jednom na molve, i o sto drugih stvari.... Dogovorili smo termin sutrašnjeg susreta, pozdravili smo se i svatko je krenuo svojim putem...

Ovog puta smo odlučili ostati malo za promjenu doma i pogledati neki filmić. I tako dogovorili smo se da budemo pogledali "Američku pitu 5" jer je to navodno super film.... I tako fino smo odgledali uvodnu špicu, pohvatali tko je režirao, producirao i glumio u filmu, i Joco je onda otišao po grickalice, čaše i otvarač za vino. Siniša je u međuvremenu iz svog ormarića sa alkoholom vadio ono "brzo lupajuće" vino, i Kruškovac. Imali smo litru vina i to smo sprašili dok si rekao Američka pita... Nakon toga lagano nas je već šupiralo vino, pa nismo imali snage, ali niti volje dalje gledati film. Andrea je požderala sve grickalice skoro sama, pa smo mi ostali lagano gladni... Onda su Andrea i Tomica odlučili da je vrijeme da se krene doma, jer bilo je već kasno... Joco i Siniša su krenuli sa njima da ih otprate do kuće, ali smo prije polaska popili svaki po jednu kratku čašicu Kruškovca, tek toliko da nam da snage, ali bome je i dalo... Andrea i Joco su došli na ideju da bi bilo cool trčati nakon ponoći, pijani. I trčali su, sve dok Joco nije odjednom samo nestao u grabi, u kojoj se "kao" skrivao da uplaši Tomicu i Sinišu. Sve je bilo u redu, dok nismo došli do brijega... Tamo su Andrea i Joco jeli pre pre sirove jabuke i bacali ih uokolo, ali, dok se Tomica počeo kreveljiti, tu smo znali da je on gotov. Onda su se Joco i Tomica počeli grlili i tako hodati cestom, sve dok nisu lagano skupa završili na asfaltu, ali još uvijek zagrljeni. Tomica je rekao, ma kvragu i sve, zagrlio i Sinišu i njih troje su nosom zaronili po asfaltu, dok je Andrea krepavala od smijeha. Sve je bilo u redu, osim što je malo teže bilo ustati. Onda je Joco došao na ideju da bi bilo super imati pozdrav koji smo samo tada isprakticirali i nikada više. Siniša je za to vrijeme preskakivao grabe i hvalio se kako je trijezan i nije mu ništa. Onda je nas troje učio plesati plesove iz "Češke obeci" koji izgledaju smiješno i kada ih plešu profesionalci, a kamoli četiri pijana amatera. Kada smo konačno došli do Tomicine i Andreine kuće odahnuli smo. Pozdravili smo se kak spada pa su Joco i Siniša krenuli kući. Na pola puta im je Andrea zaželjela sretan put i mirno more, dok je Joco za to vrijeme dobacivao nešto nekim curama, ne sjeća se niti on što..... Nekih kilometar ili dva do kuće, odlučili su da bi mogli malo potrčati kako bi dosli "friški" doma da starci nikaj ne skuže. Dok su ušli u kuću, starci su već spavali, jedino je Riki(pas) čekao budan kraj vrata. Svatko je otišao u svoju sobu na spavanac.

I tako, Tomica nam je bio u Zagrebu, pa su Joco, Andrea i Siniša odlučili malo se provesti jer im je bilo jakooo dosadno.... Pa kamo bi išli, nego negdje se obliti. Kupili smo pivo, Andrea je ponesla čips, i krenuli smo u potragu mjesta za zabavu. Prvobitni plan je bio da odemo na Dobrovitu(seoski turizam), ali kada smo došli, vidjeli smo da ima previše ljudi, pa smo se odlučili vratili nazad do grada. Onda smo se na pola puta sjetili da bi mogli na Planinarac... I tako smo se dovezli do Planinarca, parkirali Jettu, i pustili si muziku do daske. Žderali smo čips, pili smo pivo i čagali lagano na muziku. Onda je Joco htio biti DJ pa je malo pročačkao po MP3 playeru u autu i nezadovoljan pjesmama koje je imao na repertuaru bacio daljinski negdje.....niti dan danas neznamo gdje je... Došlo je vrijeme kad je Q pack počeo lagano udarati u glavu pa su se Andrea i Joco odlučili malo klackati, iako je Joci pozlilo kada je vidio noge iznad tla... Siniši je cijela situacija bila jako smiješna, i on se zabavljao gledjući kakve ludorije rade njih dvoje. I tako smo brzo sišli sa klackalice da ne bi bilo riganja do jutra.... Imali smo prekrasan pogled na Bjelovar i grmljavinu iznad njega. No kada smo potamanili ono što smo imali, i istračali sve moguće, došlo je vrijeme da krenemo doma, jer ipak sutra je radni dan...bar za neke od nas.

I tako nakon što smo Andreu uspješno dovezli doma, trebalo je to i pošteno proslaviti, pa smo ju idući dan odveli malo do grada..... I tako kao i uvijek, završili smo na Boriku (sada je to "naše staro mjesto") i ponesli alkohola da se oblijemo. Uzeli smo bocu "Ballatines"-a, kupili smo Colu i ponesli smo Kruškovac. E sad, trebalo je to sve potamaniti... I tako čaša, za čašom, tema za temom i više baš i nismo bili u stanju pričati.... bar neki od nas.... I tako dok se Joco valjao po stolu, Tomica je glavu drzao na stolu jer nije imala snage da sama stoji(glava)... Joco se smijao smiješnim imenima sela i gradova, ali se nije mogao sjetiti niti jednog osim što je stalno ponavljao Nackanjizu. To je naravno bilo smiješno i kolegi do, koji se smijao tome, ali glavu i dalje držao sagnutu dolje. I tako Joco i Tomica su se smijali koječemu, a Andrea i Siniša njima. I onda je došao trenutak kada je Tomica želio nama nešto reći.... Ali nije uspio... uspio je dobro popljuvati Jocu i nasmijati nas sve toliko, da su se neki skoro upišali od smijeha... E onda onaj najgori dio kad si pijan i muško. Treba naći mjesto gdje se popišati, otići do tamo svojim nogama, i naravno popišat se....mislim ne sebe nego drvo. Ok, i to smo uspiješno savladali, iako je Joco otišao u drugi dio parka jer nije znao niti gdje je, niti s kim je, niti što radi. I tako u sitne jutarnje sate, trebalo je pokupiti ono što nismo popili, znači ponesti bocu Kruškovca, a ostalo baciti jer policija je stalno kružila... Lagano smo svi pijani se vozili i pomagali Siniši u savladavanju vozačkih tehnika, dok se nas stručnjak TommyG koprcao na zadnjem sjedalu sa Jocom u društvu. Onda je došlo vrijeme kreveljenja bez razloga....i brzo smo bili kod Tomice i Andree doma. E sad, Andrea je izašla van, Tomica je krenuo, otvorio je vrata, ali eto kaj gravitacija radi pa je malo nosom poletio i završio na podu... Naravno da smo svi prasnuli u smijeh, zajedno i on sa nama. Brzo se digao, i kao bik samo počeo trčati i uletio u kuću. Joco se cijelim putem do kuće koprcao od smijeha na zadnjem sjedalu, dok ga je Siniša sa osmjehom pogledavao...

I tako približavalo se ljeto....kraj škole...ali i odmor za studente, pa je netko trebao otići po našu vrijednu pčelicu Andreu koja je cijele godine vrijedno skupljala ocjene i dobila priliku za zasluženi odmor. Naravno da su Tomica, Siniša i Joco otišli po nju jer ipak nas četvero se držimo uvijek na okupu. Naravno muziku smo navili do daske, i krenuli, ali ovaj put nas je provozao Tomica zvani "TommyGF1"....sa svojim Clio-m, jer da samo vidite kako vozi, znali bi da je zaslužio taj nadimak. I tako nakon 2 sata stigli smo u Varaždin, stigli smo po našu kariku koja nedostaje. Brže smo natrpali njezine stvari u Super Clio, nabacali naša trupla unutra i krenuli doma u Bjelovar. Putem smo stali da nahranimo želudce jer, ipak Andrea je imala jakooo puno stvari, pa smo ogladnili dok smo napunili prtljažnik auta. Jeli smo tako reći "sa nogu" tj. u autu jer je vani pljuštala kiša, i bilo nam je super. Kada smo pojeli pizzu, putem doma Siniša je kartone bacao van kroz prozor (pa ak je onome tko čita uletio karton na vjetrobransko staklo, ispričavamo se). I tako putem se pjevalo, smijalo, ali i bojalo, jer tada nas je Andrea prvi put provozala autom. Ali učila je od najboljih, pa naravno da super vozi. Došli smo doma živi i zdravi, odahnuli smo, obrisali znoj koji se oblio od straha i istrpali stvari van iz auta....Malo smo si sjeli, popričali, ali već je bilo kasno, pa nas je Andrea odvezla kući......Jer tak i tak sutra se opet vidimo.

I tako naša Fantastična četvorka se odlučila baciti malo i na posao a ne samo partijati....A bolje da smo partijali... I tako Joco i Andrea su stajali na prikolici (Joco je kvačio kante, Andrea utrpavala pšenicu), Siniša je bio na tavanu, dok je Tomica bio glavni za dizanje kanti sa pšenicom na tavan. Joci je otpočetka bilo sumljivo Tomičino i Sinišino podsmijavanje i znao je da nešto spremaju njih dvoje. Taman smo istrpali pola prikolice, te smo odlučili malo odahnuti. Kad smo se nakon male pauze vratili poslu i taman kada je Joco kvačio sljedeću kantu na glavu mu je sa tavana pao željezni kvačak za kante zajedno sa sajlom. No sve je bilo u redu (tak i tak se nije imalo kaj sje**ti u glavi). Onda je Siniša pustio nekoliko puta prazne kante na Jocinu glavu, i tek onda mu je počelo biti sumnjivo njihovo ponašanje. Mislim ok jednom, pa dobro i dva puta, ali više od tri puta, mora da nekaj kuhaju... Njima je to bilo jako smiješno, ali eto ja još uvijek imam kvrgu na tupari.
Nakon toga došla je večera, jer ipak smo nekaj napravili nas četvero...Onda je Joco skoro razbio tanjur, pa nakon toga čašu pa je bilo jasno da on nebude prao suđe. Naravno da smo navečer otišli u grad,malo se proveseliti, ipak ne istrpava se svaki dan čak jedna cijela prikolica pšenice...

I tako došla je i zadnja subota kada cemo biti skupa svi četvero na okupu jer Joco odlazi u Njemačku na dva tjedna. Krenuli smo u grad, i u zraku se osjetila neka mirnoća i tišina, pjesma je svirala, ali mi nismo pjevali... Ipak smo bili veseli jer imamo jedni druge, pa smo se malo provozali po gradu i stali u trgovini da kupimo pljugu i pijaču. Krenuli smo na Planinarac da se tamo opijamo i pošteno zabavimo, ali smo po dolasku na Planinarac odlučili ipak da se vratimo na naše staro mjesto nazad u grad. I tako smo živčano pušili cigarete u autu, Tomica je bio jadan jer je sutradan(u nedjelju) trebao ići raditi , pa nam je to još više pokvarilo raspoloženje... Ipak već smo kupili alkohol, pa da se ne baci otišli smo to popiti. Pričali smo po prvi put ozbiljno o nekim stvarima i sve je bilo drugačije. Kada smo popušili što smo imali, i popili sav alkohol, krenuli smo doma. Putem u autu nastala je tišina i čuo se samo radio...(to se do sada nije nikada dogodilo) Pozdravili smo se na brzinu, i ja i Siniša smo krenuli kući...
Došla je i ta famozna nedjelja, dan kada Joco odlazi u Njemačku (nemojte mislit da se nisam veselio ali znao sam da će mi nedostajati njih troje...). Oprostio sam se sa mamom i burazom koji me zagrlio i mislio sam bude mi nešto dirljivo rekao, a on meni šapne : "Kupi mi neke CD-e tamo". Putem me ja zvao nekoliko puta, i išao mi na živce...On je otišao do Tomice i Andree pa su njih troje odlučili zajedno otići na kram koji je bio u Bjelovaru. Jedva su našli mjesto za parkirati super Jettu, ali su se snašli. Obišli su sve štandove sa igračkama, pa je Andrea ko mala curica plakala da joj kupe barbiku. Sjeli su pod prvi šator i lagano cugali... Prije nego su krenuli dalje, kupili su šećernu vunu pa su se svi troje davili u njoj. Nakon toga su krenuli đirati po gradu sa muzikom do daske, ali grad je bio pust, pa su odlučili da odu do Playboy-a i vide kaj ima...
U međuvremenu Joco je putovao prema Njemačkoj sa Mp3 Player-om na ušima, i slušao sve pjesme koje su slušali kada su bili zajedno, to su bile "naše pjesme" . Sjedio je tak u busu, okružen smrdljivim babama i čekao da ih jebeni slovenci puste da prođu granicu. Mislim kaj ih briga, tak i tak se kroz Sloveniju vozi nekih 10-tak minuta... Siniša, Andrea i Tomica su već bili u Playboy-u i čagali na super strane pjesme i sve nove hitove...bilo je super, plesni podij je bio krcat komadima, cuga i atmosfera je bila super. Čak je Andrea dobila od Siniše medu za iskupljenje... Vec na pola puta Joco si je mislio što mi je trebalo to, i mislio je kaj sad rade njih troje... Tako je i utonuo na neudobnom sjedalu u san...Siniša je odvezao Andreu i Tomicu doma, jer ipak sutra je novi radni dan, i krenuo kući da se pošteno odmori...

Dobro je poznata stvar da mi svakodenvno trčimo da bi se malo doveli u red. I tako smo jedan dan totalno se ubili trenirajući i vježbajući, pa smo odlučili otići malo do Tomice i Andree na partiju badmintona. Sjetili smo se da bi mogli otići do grada da vidimo kaj ima navečer, radnim danom. Iako smo bili oznojeni, mokri i prljavi, odlučili smo ko seljaci otići do grada. Joco i Andrea su nabili šiltače na glavu jer mi je ipak bilo malo neugodno. Tomica je nosio Sinišu po korzu, dok je Andrea komentirala svoj izgled u kameru. Sjeli smo kraj fontane, i sjetili se da bi mogli opaliti koju fotku na dupinu, pa smo to i napravili. Sjedili smo tako znojni i komentirali komade koji su se ulickali, ali i mi smo privlačili poglede (ali iz krivog razloga). Odlučili smo prošetati parkom, pa što nek vide kako izgleda sportski tip ljudi. Tako smo se glupirali i krenuli lagano doma, kad nas je putem do kuće zaustavila policija. Zna se da volimo zakon i predstavnike zakona pa smo bili ozbiljni. Sve je prošlo u redu, samo što smo smrdili ko stoka (zato nas je policajac i pustio ). Krenuli smo u krpe i dogovorili da sutra opet idemo na trčanje a možda i u blamiranje gradom...

Dogovorili smo se da bi mogli otići na molve opet kao i prije jer je bilo lijepo vrijeme. I tako nismo se uspjeli dogovorili sve do subote ujutro kada su Joco i Andrea na msn dogovorili detalje i otišli skupa u shoping po potrepštine. Nakon ispražnjenih novčanika, krenuli smo se doma ushićeni spremati. I tako Siniša je došao sa posla, pokupio stvari pa su Joco i on sa nestrpljenjem čekali Anderu i Tomicu. Ali, Tomica je ostao dulje raditi....prolazile su minute, sati, znojili smo se na msn sa Andreom koja se čula sa Tomicom svakih petnaest minuta, ali on jednostavno nije znao kada će doći sa posla...I tako kada je već i Dnevnik počeo, znali smo da ništa od molvi... Ali smo ipak nas troje bez Tomice napravili roštilj kod Andree doma i popili smo vino koje nas je odmah šupiralo u glavu, a još je trebalo Tomicu pokupiti sa posla. Kada smo napunili želudce, spremili smo se i krenuli po Tomicu, pa smo usput navratili do grada. Kupili smo alkohol i pljugu i krenuli na staro mjesto...ali atmosfera je bila bezveze. Samo se pričalo o poslu i Tomica je jadan bio umoran. Pa smo odlučili otići doma nakon ponoći tako da se odmorimo barem za sutradan...
I tako u nedjelju smo se vidjeli već ujutro i dogovorili da bi poslije ručka mogli na molve. Sjeli smo u Jettu i krenuli put Molvi. Putem se naravno pjevalo, iako su neki bili umorni pa su malo šutjeli. Dolaskom na molve smo napuhali luftiće, istovarili stvari i krenuli u vodu. Joco je hvatao boju na plaži, ali mu baš nije pošlo za rukom pa je i on ušao u vodu. Nakon namakanja izašli smo van i nešto pojeli i popili, pa opet u vodu. U kasne popodnevne sate smo odlučili krenuti doma jer navečer opet izlazimo van....
Jetta je bila spremna, pokupili smo Tomicu i Andreu i krenuli put Đurđevca. Kad smo došli, vidjeli smo da "EXIT" ne radi pa smo se odlučili vratiti do Virja u "PLAYBOY". Dolaskom smo bili iznenađeni jer je bilo malo ljudi, ali zato smo bolje vidjeli ono malo zgodnih komada koji su vladali na plesnom podiju. Oko ponoći krenuli smo doma jer sutra je ipak bio radni dan, pa da nam se Siniša i Tomica odmore i puni energije krenu u nove radne pobjede. Putem, po starom običaju su Andrea i Joco bili najglasniji, dok su Tomica i Siniša samo "ohhhh-ali". Zaključili smo da je bitno da smo nas 4 skupa, i da je zabava zagarantirana....

I tako nakon što smo se okrijepili, Joco i Tomica odgledali Formulu 1, odmah smo se dogovarali kamo ćemo večeras. Dogovorili smo se da bi mogli otići na Picokijadu da vidimo kak to izgleda. Jetta nas nije iznevjerila, pa smo se zaputili u Đurđevac na slavnu picokijadu. Ulaskom u grad vidjeli smo mnogo ljudi, svirku uživo i odmah smo se poveselili. Prošetali smo gradom i krenuli u ulicu u kojoj je bilo punoo ljudi. Tamo su štandovi stajali sa svake strane, pivo je teklo u potocima a janjci su se okretali. Bilo je super pogledati kako su se nekada ljudi oblačili (iako je barokna djeva sa mobitelom u ruci pokvarila doživljaj), zabavili smo se. Tako smo se prošetali, i do druge pozornice, ljudi su plesali, i izgledao je življe nego naša Terezijana... Malo smo stali, poslušali muziku, i onda onako usput škicnuli kaj ima u EXIT-u. Kad smo ušli svirala je strana muzika i već smo se poveselili, ali nakon Akona zasvirali su narodnjaci. Joco je pokislog lica izašao van, a za njim i Siniša, Tomica i Andrea. Opet smo bili u nedoumici kamo ćemo, pa smo odlučili da je najbolje doma, pošteno se odmoriti jer sutra je ipak radni dan (iako su Andera i Joco spavali do podne). Putem do kuće smo opet skupa pjevali naše najdraže pjesme u autu i tako smo bezvoljni otišli kući, ali smo se već veselili novom provodu...

Došla je i ta dugoo očekivana subota. Ne samo zbog dobrog provoda, nego se i naš Tomica vratio nama iz Zagreba za vikend. I tako smo po starom dobrom običaju sjeli u našu Jettu, navili muziku do daske i ko pravi preseratori kružili Jettom po gradu. Tako smo dokružili i do "OPIUM-a" i provirili glave unutra samo da škicnemo koga ima. Obzirom da smo veoma poznati, bilo je puno rukovanja, grljenja i ljubljenja.Sjeli smo na katu gdje imamo pogled na komade i pijuckali piće i gledali... Svirala je odlična muzika i komadi su se rasplesali... Ali želudac je zakruljio, pa smo odlučili otići nešto pojesti.Našli smo prvi restoran koji radi dulje od 22 sata i otišli u njega. Kad smo napunili želudce, ispraznili novčanike, krenuli smo dalje. Opet smo se malo preseravali sa Jett-om i muzikom do daske. Tomica je po dobrom starom običaju trubio svakom boljem komadu, dok se Siniša hvatao za glavu (jer je on naš vozač).
Otišli smo do trgovine da kupimo pljugu i pijaču i nastavili smo Private Party, na našem dobrom starom mjestu. Tamo uvijek završimo trijezni, ali odemo pijani. Taman smo se opusitili i krenuli u dubokoumne rasprave nakon nekoliko Q Pack-a, kad su nam zasmetali policajci. Naravno da mi volimo predstavnike zakona, ali i zakon, pa smo se ponašali u skladu sa našim stanjem. Sve je prošlo super, mi smo popili sve što smo imali, zadnju smo pljugu podijelili, ribicu (upaljač) smo spremili i krenuli lagano doma... Putem su Siniša i Andrea "kao" najtrijezniji otišli prvi, dok su se Joco i Tomica grlili i histerično smijali, uz zadanji dim cigarete. I tako smo smrdljivi dosli doma i otisli u krpe, jer i sutra idemo van...

I tako je došla još jedna subota...Po dobrom starom običaju sjeli smo u našu super Jettu i krenuli u noćni život. Pošto znamo da u Bjelovaru za partijanere kakvi smo mi nema mjesta za zabavu, krenuli smo van grada. Sjetili smo se našeg nedavnog posjeta Đurđevcu i disko klubu "EXIT" pa smo zaključili da trebamo otići tamo jer smo se super zabavili... Dolaskom smo se iznenadili jer disko je bio poluprazan (bilo je više zaštitara i konobara nego gostiju), ali smo čuli za neki LIVE nastup pa smo odlučili ostati. Na pozornicu se penjala neka bakica (koja je svoje zube odavno trebala namakati u vodi) i neki lik koji je bio i backup pjevač i svirao je klavijature. Imali smo još malo nade da bi nastup mogao biti senzacionalan, ali sve su nade pale u vodu... Kad je počeo nastup, zvučalo je ko da gledamo "Zvijezde pjevaju", a izgledali su kao Nelly Furtado & Timbaland (ali za nekih 20-30 godina). I tako razočaranih lica nakon ispijenog pića, krenuli smo dalje. Sjeli smo u naš super auto i krenuli put Križevaca....Čak nas ni nevrijeme koje se spustilo na nas nije spriječilo da se zabavimo...I tako putem su Joco i Andrea opet imali koncert na zadnjem sjedalu, dok su Siniša i Tomica samo pjevali najlakši dio "ohhho". Stigli smo u Križevce nakon ponoći i brzo izletjeli u prvi klub da se konačno zabavimo. (Ljudi ne pokušavajte to doma!) I uđemo mi tako u "disko" a kad tamo narodne popevke (ok je to muzika, ali ne za nas partijanere željne čaganja)....Tako smo totalno ko idioti stajali na ulazu naslonjeni na zid i gledali. Siniši je pozlilo od te atmosfere pa smo izašli van i totalno jadni krenuli u auto i shvatili da je bolje da sjedimo u Jetti i slušamo muziku....Ali nismo mi pokleknuli duhom, vec idući vikend nas je dočekala prava zabava...Ali o tome u idućem postu.