< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (3)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

4 pištolja u zemlji čuda
Ovdje mašem svojim (imaginarnim) pištoljima kako me volja. Pucam samo u pokretne mete.

Bijeli zečevi

Jups

Luki2

Zlica od Opaka, al' prava

Propheta Nemo

Stripovi

Svašta u njegovoj glavi

Elle Woods

4pištolja u zemlji čuda
15.05.2010., subota
Moj dečko se ne ženi

Predmet mog gnušanja: svadbe.
Brdo pijane rodbine i sedamsto najbližih prijatelja ispraćaju dvoje u happyli never after završetak. Ona ružnjikava i loše našminkana u totalno promašenoj haljini. On polupijan glasno šapće kumu kako je malo prije "jebavo". Svećenik crveni i očito je da se pita jel da nastavi s obredom ili da ih sve skupa izbaci iz crkve.

Nakon izrečenog "DA", mladenka je odjednom za glavu viša od svih neudanih prijateljica u crkvi i ostatak večeri provodi sa sestrama i tetkama svoj sretnog muža.

Oko ponoći izvalim omotnicu s mjesečnom plaćom i pola srca s njom jer - nije beg cicija. To što ostatak mjeseca jedem kruh i sol, nije bitno. U ovoj državi ćemo uskoro svi jest kruh i sol, bez obzira na svadbe. Večer mi uljepšavaju mili zvuci loših pjesama u još lošijoj interpretaciji. U slučaju onih koji me inspiriraše za ovo sakaćenje tipkovnice, četiri (različita) loša svadbena benda izvode svadbene evergreene. I Živio Mišo Kovač! A Mato? E, 'ko ga šiša! Nakon Miše slijedi red Thompsona i deranja "Ubij Srbina/Židova/Cigana!", a nakon toga Mica Ubica do zore.

Oko 3 ujutro pijani kum me svojim masnim rukama hvata za ostatke guzice i uvjerava te kako je on, bez obzira na burmu koju nosi, zgoditak večeri. Istodobno gledam kako kuma s tetovažom na zubu (koja izgleda gore od najgoreg karijesa) gura Njegovu glavu u svoj bujni i znojni dekolte.
I dok skidam kumove šape sa svojih guzova, zamišljam kako će Majka Priroda barem jednom biti na mojoj strani i učiniti da On izbaci višak alkohola koji je vrijedno unosio od sebe od prije podne. Po njenoj satenskoj haljini i jeftinom grudnjaku. Majka Priroda, naravno, nije na mojoj strani.
Ali kum jest! Ničim izazvan viteški je pohitao braniti kumu bajnu od napasnog Njega. Koji se već satima samo pokušava održati na nogama. Kad je kuma uspješno spašena, ostaje mi još samo nagovorit Jednog i Jedinog da krenemo kući. To nikad nije lagan zadatak i obično traje dva do tri sata. U međuvremenu se rodbina razilazi i ostaje samo nekoliko najupornijih. Brzi pogled po dvorani i primjećujem da još tri iscrpljene žene sjede i čekaju pa se obeshrabreno spuštam na prvu stolicu i (ne)strpljivo čekam kraj još jedne Kalvarije.

Zora rudi, dan se bijeli, vještica na metli odavno počiva, a On oko 8 zaključuje kako bi sad baš mogli kući. Njegova želja moja zapovijed. Kratka svađa oko ključeva i vožnje. Naravno, gubim. Najbolji vozač sjeda za volan. Tri puta "Veži se!" i "Ajd zaveži više!!!" i krećemo. Slalom kroz auta onih koji idu na jutarnju misu (a takvih u Hrvatskoj, Bogu hvala, ima mnogo), izbjegavanje jednog kamiona i dvije bandere u zadnji tren. Još jedno vikanje o tome kako ga moj strah dekoncentrira u vožnji i ulijećemo u dvorište kao bolid Formule 1 u boks. Usput smo ogrebli vrata, razbili desni retrovizor i poderali gumu. U sebi se pitam šta bi bilo da toliko štetu na autu napravim ja i usudim se ostat živa. :)

Na vratima glasno napominjem kako me strašno boli glava. Dok se usrećujem tabletama protiv glavobolje, Najdraži već vrijedno hrče. Hlače je skinuo do pola. Liježem u krevet i budim ga da se oslobodi smrdljive košulje. Nekoliko minuta hoću-neću nagovaranja i On blaženo sniva u čistoj majici. Ja se okrećem satima. Ili se barem tako čini. Poraženo krenem skuhat kavu i shvatim da je tek 10 sati i da još jedna naporna nedjelja tek počinje.

U gore ispričanu priču treba uključiti informaciju da putovanje od mjesta vjenčanja (tj. mladenkinog sela) do mjesta održavanja svadbene večere (tj. selendre iz koje dolazi ponosni mladoženja) traje više od 6 sati + sat vremena vožnje trajektom.
Jasno mi je zašto se trenutno samozadovoljno smješkam u svom dnevnom boravku, pijem hladno pivo i čekam da mi Najdraži javi da je sretno stigao na odredište. Prebrodio bure i oluje. I uživa u narodnom veselju i atmosferi koju stvaraju četiri različite muzike i sedam slijedova tradicionalnih rvacki svabenih jela kod svojih poluprijatelja.

Neka hvala!



- 21:02 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se