srijeda, 28.03.2007.

Ono nešto...

Bio je mrak i hladnoća ga je ubijala. Stajali su tik do poluzatvorenih vrata. Trenutak su šuteći gledali jedno drugo.
Taj časak on je zapamtio zauvijek. Njen uporni pogled gorio je i kao da je iz časa u čas
jačao, prodirao u dušu, u svijest. On se odjednom trgne. Kao da je nešto neobično prošlo
između njih... Poletjela neka ideja, samo kao aluzija; nešto strašno, neugodno, što su
iznenada razumjeli oboje... Al bio je sretan, bar na tren...
| 17:14 | Komentari (40) | Isprintaj | #

nedjelja, 18.03.2007.

Kronična upala mozga vol.2

All alone in space and time
There's nothing here but what here's mine.
i miss you .... i miss you . i really do



kronicna upala mozga se manifestira i kao nedostatak mašte.
Koliko god se trudija o nicemu nemogu normalno razmisljat, zbog interferencije neceg drugog...
| 20:49 | Komentari (11) | Isprintaj | #

srijeda, 14.03.2007.

Jednim osmjehom!

Jednim osmijehom ti punis me
I dajes snagu mi da ustanem ujutro
Kada je vani mracan dan
Kao prikovan za prozore
Slika tjednima se ne mice u jesen
Ko da je ljeto bilo san

Ulazis mi u svijet kao vatromet
I dajes svemu neki smisao i ime
Strah me da nas ne stigne
Ovaj grad.
A ti mi kazes ma ne brini se
Navuci zastore
iskljuci svijet
barem za nas
Moramo se maknuti
Ili cemo usahnuti
A ti me uspravljas onako ko sto znas
Samo ti

Jednim osmijehom ti punis me
I dajes snagu mi da ustanem ujutro
Kada je vani mracan dan
Kao prikovan za prozore
Slika tjednima se ne mice u jesen
Ko da je ljeto bilo san

Tad mi se ucini da nesto u nama
Prijeti usahnuti od vakuma rutine

Ovaj grad.
A ti mi kazes ma ne brini se
Navuci zastore
iskljuci svijet
barem za nas
Moramo se maknuti
Ili cemo usahnuti
A ti me uspravljas onako ko sto znas
Samo ti

| 17:23 | Komentari (12) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>