srijeda, 28.03.2007.

Ono nešto...

Bio je mrak i hladnoća ga je ubijala. Stajali su tik do poluzatvorenih vrata. Trenutak su šuteći gledali jedno drugo.
Taj časak on je zapamtio zauvijek. Njen uporni pogled gorio je i kao da je iz časa u čas
jačao, prodirao u dušu, u svijest. On se odjednom trgne. Kao da je nešto neobično prošlo
između njih... Poletjela neka ideja, samo kao aluzija; nešto strašno, neugodno, što su
iznenada razumjeli oboje... Al bio je sretan, bar na tren...

| 17:14 | Komentari (40) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se