četvrtak, 19.10.2006.

Tradicija

Tradicija.
Sam zvuk te riječi odiše težinom i ozbiljnošću.
Tradicija, na našem jeziku, na kojem, kao i na svim jezicima koje sam čuo, ona silazi s usana s nevjerojatnom težinom i snagom.
Tradicija. Ona je naše korijenje, veza s našim naslijeđem, podsjetnik na to da ćemo kao narod, ako već ne kao pojedinci, živjeti stoljećima. Za mnoge ljude i društva, tradicija predstavlja ishodište njihovih ustroja i zakona, neporeciv temelj njihova identiteta koji odoljeva bezakonju i odmetništvu. Ona je zvuk koji nam odjekuje duboko u srcima i glavama i dušama i koji nas podsijećanjem na ono što smo bili čini onim što jesmo. Za mnoge je ona i više od zakona; religija, vjera koja vodi i održava cijelu zajednicu. Mnogima tradicija predstavlja samog boga, drevne obrede i sveta pisma zapisana na jedva čitljivim pergamentima požutjelim od starosti ili uklesana u vječno stijenje.
Mnogima je tradicija sve.
Ja je osobno smatram dvosjeklim mačem i to onim koji dublje siječe na pogršnoj strani.
Tradicija.
Kakva teška riječ! I tako moćna! Ono što smo bili čini nas onim što želimo biti, a istovremeno se opiremo promjenama i izazivamo nesreću.
Nikad neću shvatiti druge ljude dovoljno dobro da bih od njih zahtijevao da mijenjaju svoju tradiciju, ali čini mi se glupim slijepo se držati običaja i ne obazirati se na promjene koje se događaju u svijetu oko nas.
Jer taj svijet se stalno mijenja zahvaljujući napretku tehnologije, promjenama u populaciji, pa čak i miješanju rasa. Svijet nije statičan i ako korijeni našeg razmišljanja i tradicije ostanu statični, tad smo, rekao bih, osuđeni na uništavajuću dogmu.
I tad ćemo pasti na onu mračniju stranu tog dvosjeklog mača.



Evo nisan, opet, dugo pisa, al evo. Počinjem odsad redovito pisat. Pogotovo radi nekih novih lica na blogu!:)
Pozdrav muci.
| 22:53 | Komentari (7) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>