42

< studeni, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Gestetner42 Ja/Nix

Šalter 1
Seks. Droga. Padeži.
v 3.0


FAQ:
P: Gdje si bio?
O: Odjebi!

P: Pa što's se vratio?
O: Od-je-bi!

P: Oš sad opet nestati?
O: A šta ti misliš?

Šalter 2
42trivia

42 je običan broj.

U Novom Zelandu proizvodi se vodka na 42 stupnja ispod Ekvatora. To je naj-južnija točka na kugli gdje netko radi vodku.

Energetska vrijednost 100 ml Coca Cole je 42 kcal.

Prirodna vibracijska frekvencija ljudske DNA je 42. Prirodna vibracijska frekvencija DNA bijelog miša je 42.

Crvena krvna zrnca mogu se čuvati do 42 dana na temperaturi od 1 do 6° C

Fox Mulder živi u stanu s brojem 42.

Nojevom jajetu treba 42 dana da se izleže.

U filmu Mladi vukodlak (Teenwolf) broj dresa Michael J. Foxa je 42.

Centrala
Blog.hr
RTA
A Boy and his Computer
Sinfest

Obavijest korisnicima interneta:
Odite doma.

hitovi moje gadosti
(the) greatest shits
black ponny
halter ego
Duboko površan

The Next Generation:
Jebeni penk hardcore nenadjebivi!

Informacije
Savjet tjedna:

Pusti svijet na miru. Pronađi omanju bombu, gutni i okini. Neka se smiješak tvoji razmili svuda oko tebe.


arhiva
Poni vrati se! Halterice i ti isto!

Sad probaj ti.

Krivnja nakon seksa nikada nije vezana uz trudnoću ili spolne bolesti. Zašto bi onda bila vezana uz veličinu kurca?

U pravilu, jedan od četiri savjeta su glupost. Jedan od sedam - poluistina. Tri od pet ih je nejasno. Devet od dva točno.

Nemoj jesti kožu koju izguliš s ramena. Ni sa svog ni sa mog.

Kada ne možeš naći mjesto za parkiranje, to ti kozmos govori da su sva mjesta zauzeta.

This is your life, and its ending one blog at a time.

Kod neugodnih mirisa spolnih organa, ispiranje sa sumpornom kiselinom ne pomaže.

Kupi veći borer od susjeda. Saznaj kad spava. Izbuši sve zidove.

27.11.2005., nedjelja

Apokalipsa naslova


Pronaći psa u ovom Univerzumu, čak i najpametnijeg u istom, nije lagan zadatak. Svakako nije lakši od, recimo, razumijevanja informacija na razglasima željezničkih kolodvora. Nije lakši ni od ispunjavanja obrasca za povrat poreza. Takav zadatak zbilja nije lakši ni od shvaćanja što žene žele.

A žene žele upravo da ih se shvati. Njima sasvim nerazumljivo ali istina je da ih muškarci ne shvaćaju. O tome su razgovarale gospođe iz Gondarske obalne straže dok se trans-svemirski brod parkirao iznad glavnog grada Gondara. Postoji samo jedan grad na planetu i upravo je taj grad glavan i u njemu je samo jedno parkiralište jer postoji i samo jedan trans-svemirski brod. Brod koji ima automatskog parkir-pilota s obzirom da uz sve sposobnosti i moći koje žene iz Gondarske obalne straže imaju one ne znaju parkirati.

Narkofix je ležao na podu udobne kuhinje koja je bila i glavna paluba broda i žene bi ga pogledale svako malo jer im je bio simpa i onda su shvatile. Ta stvar s tom obalnom stražom, mislile su one. To su sve muškarci smislili. Muškarci. Sad će oni vidjeti.

Žene su napustile brod i krenule kući. Došle su u svoje domove nakon godina izbivanja i našle sve u savršenom redu. Iako muškaraca baš i nije bilo pa nije bilo nikog da stvara nered, ali svejedno je bilo čudno. Doduše nije bilo tako čudno kao male post-it poruke koje su našle na frižiderima. Svaki frižider u glavnom gradu Gondara imao je identičnu poruku:

"Otišao sam na tekmu. Pusa."

Žene su se čudile ispred svojih frižidera i lagano češkale obimne vratove. Hmmm, mislile su žene. Onda su sve upalile televizore. Žena u tajicama držala je Narkofixa prislonjenog na grudi i gledala najavu za finale Intergalaktičke Nukball Lige. Zemlja protiv Gondara. Reporter je rekao da je prije tri tjedna Zemlja pobijedila Nurbečku republiku 361 prema 360 i prvi se put u povijesti kvalificirala za finale INL-a. Narkofix je to sve znao i sada ga je jedino brinulo što mora ležati na tim grudima žene koja nije imala grudnjak a zbilja joj je bio potreban.

To nije dobro, mislile su žene dok su napuštale svoje domove. Nikako nije dobro i štoviše ne može više tako. Muškarci su ih nasamarili. A žene se ne daju tako lako nasamariti. Okupile su se oko trans-svemirskog broda i raspravljale što da rade. Svako malo bi pogledale Narkofixa jer im je bio simpa i onda su se sjetile.

"Uništit ćemo Zemlju," rekla je žena u tajicama.

Sve su se složile. Zemlja je prije točno tri tjedna izbjegla masovno trovanje plinom ZY-2, inače poznatim kao Zečja groznica, ali ovaj put se taj beznačajni planetić neće tako lako izvući. Na brod su ukrcale svu crvenu vunicu koju su mogle naći i krenule.

Narkofix je tiho cvilio dok je ležao pored peći u kuhinji. Sve je to bila njegova krivica, znao je jer je bio najpametniji pas u Univerzumu. Znao je on i više od toga--recimo Narkofix je bez pol muke znao ispuniti obrazac za povrat poreza--ali to sada nije bilo važno. Jer uskoro neće biti obrazaca za ispunjavati i ništa nije mogao napraviti. Ništa neće ostati jer većina Univerzuma je o Zemlji znala samo to da je nekako povezana s tim urnebesno smiješnim prstenima oko Saturna i smatrali su se ne treba previše uzrujavati ako su žene iz Gondarske straže malo napižđene i žele se izventilirati. Napokon, tko su ti Zemljani da tek tako dolaze u finale INL-a. Tako im i treba.

A i bolje da unište Zemlju nego cijeli Univerzum.

Tako je Univerzum mislio o tome svemu i stvari su išle svojim tokom dok je trans-svemirski brod išao prema Zemlji.


- 13:10 - Pametuj (9) - Troši toner - #

07.11.2005., ponedjeljak

Ozbiljno dobar naslov


"Imaš plan?" upitao je Fritz Mukija. Hodali su praznom ulicom i većinom šutjeli. Neko se teško stanje spustilo svuda oko njih. Tišina je vladala svijetom. Da je bio neki film iza svakog kuta bi stajale horde promatrača dok kamera lovi samo prazne ulice. Ostavljene aute koje vlasnici zaboravljaju preko noći. Milijarde očiju koje čekaju sakrivene iza svakog ćoška, naćuljene uši love svaki dah, a dahova je puno i puno su bešumni.

"Nemam," odgovorio je Muki. Tišina je bila tako sveobuhvatna da je čak i kafić za stanja bio u potpunom praznozvučju. Stanja su sjedila i gledala oko sebe, izmjenjivala tupe poglede i čekala. Jedino se nestrpljivost vrpoljila na visokoj barskoj stolici, što zbog preuske suknje, što zbog nategnutih tangi koje je na brzinu navukla u nadi da će se nešto dogoditi.

Ništa se nije dogodilo. Muki i Fritz su hodali i nisu znali kamo idu. Grad im je bio stran. Ovdje su poznavali samo Glavonju koji i nije bio najbolji prijatelj na svijetu.

Jer je najbolji prijatelj na svijetu bio izgubljen, barem što se Mukija i Fritza tiče.

"Narkofix," rekao je Fritz.

"Narkofix," rekao je Muki. "Izgubili smo psa."

Onda se vapaj razlio kroz univerzum. Kataljarde obrva su se podigle, ne u strahu ili iznenađenju već zato što zbilja nije ugodno kada sama tuga tiho cvili.

"Znaš Muki, ti i ja smo kreteni."

"Jesmo."

"Baš da znaš."

"Znam," rekao je Muki. "Znam..." uzdahnuo je gledao narančasto lišće koje je drveće posijalo po sivom pločniku. Narančaste ulične svjetiljke bacale su narančasto svijetlo koje se sjajilo svuda oko njih.

"Što ćemo sad?" rekao je netko od njih dvoje.

"Spasiti svijet?" odgovorio je protupitanje onaj drugi.

"Da... Mogli bi."

"Baš bi mogli."

Došli su do pješačkog prijelaza. Na semaforu je bio crveni čovječuljak koji stoji pa su Muki i Fritz stali. Niti jednog automobila u prometu oko njih, niti jednog pješaka, ništa se nije micalo. Svejedno oni su čekali da se crveni čovječuljak pretvori u zelenog s raširenim nogama i rukama. Kada se to dogodilo prešli su cestu.

"Fali mi. Baš mi fali," rekao je Fritz.

"Jel imaš i ti ponekad osjećaj da-"

"Imam," odgovorio je Fritz. "Da znaš da baš imam."

Muki je nijemo klimnuo glavom. Ponekad ljudi odrastaju kada se tome najmanje nadaju.

"Ko jebe svijet," rekao je Fritz.

"Aha. Idemo mi naći našeg psa."


- 03:01 - Pametuj (5) - Troši toner - #

04.11.2005., petak

Eight-legged naslov

Čudovište.

Da, čudovište. Muki i Fritz su izašli iz ćelije i u hodniku zatvora režalo je čudovište.

Da, da. Pravo pravcato čudovište. Zašto ne bi bilo čudovište? Čudovišta su nužna jer su opasnost. A ovo je bilo paradigma opasnosti. Dlakavo, bijesno, velikih očnjaka, s laserskim mitraljezima na leđima, brže od geparda i jače od nilskog konja, s tisuću očiju, sedam nogu i tri para kandži na svakoj od devet šapa.

Razne su vlade kroz stoljeća financirale lude znanstvenike zbog ovakvih čudovišta. Neuništivo s kožom od kevlar olova, isijava radijacijom, ima otrovni dah, ništa ne jede, malo spava i uvijek je spremno rastrgnuti neprijatelja zubima, raskomadati ga kandžama ili ga spaliti laserskim mitraljezima. Koja vlada to ne bi htjela? Čudovište koje sluša naređenja, krvoločno ubija sve pred sobom, ne poznaje strah (jer je strah uvijek bila na kavi kad bi čudovište bilo u pitanju) i služi samo jednom gazdi.

Čudovište ih je gledalo čudovišnim očima i spremalo se skočiti i zadati prvi, jedini i zadnji udarac kojim bi ubilo Fritza i Mukija.

Fritz i Muki, na svu sreću, nisu ni primijetili da je čudovište tu pa su se popeli stepenicama i izašli iz zatvora.
- 00:44 - Pametuj (1) - Troši toner - #

30.10.2005., nedjelja

Svašta

Kaže da me neće prikazivati ako ja ne napišem novi post.

Koji kurac, molim?
- 13:39 - Pametuj (8) - Troši toner - #

07.10.2005., petak

Lude avanture dobrog naslova (ep. 11)

Da nije imao kriva koljena Glavonja bi se možda i spasio. E sad, nije on manekenka, pa da ga potpuno muči pitanje krivih koljenja, ali njegova koljena nisu bila samo kriva već i kvrgava. Od važnosti je napomenuti da nisu bila kriva per se, nisu bila odgovorna za nešto, već su bila neravna u smislu pravilnog izgleda. Toga je Glavonja bio svjestan te je stvorio naviku da hoda tako što čini male korake i drži noge raskrečene kako bi ispravio disfunkcionalnost zglobova te da bi ujedno popravio i estetski dojam sveukupne pojave koju je imao. Jer, kolikogod da je bio zao i kolikogod ga mogli prezirati, on je imao osjećaje i boljelo ga je što ima kriva koljena i nije imao drugu pojavu od te jedine pa mu je bilo stalo da dojam konstantno popravlja.

Samo što nije dodirnuo lijevo Mukijevo i desno Fritzovo oko vršcima prstiju kada ga je Muki šutnuo u muda. Morao je držati noge raširene, to je Muki vidio, iskoristio je šansu i snažnim centaršutom složio Glavonju na pod ćelije.

"Pun mi je kurac svega!"

"Muki, ti si skroz otišao! Jesi normalan? Znaš što će nam napraviti kad se probudi?"

Gledali su Glavonju kako jednostavno leži na podu i duboko diše. Možda je bio u nesvijesti, možda je samo spavao ili se pravio da spava. Kako god okreneš više nije bio prijetnja.

"Nećemo biti ovdje kada se probudi," rekao je Muki s dozom samopouzdanja. Samopouzdanje je naime došlo reći letargiji da je platilo njezin dug u kafiću za stanja. Ona je na to rekla juhu! i odpizdila tristo na sat ostavivši samopouzdanje da se pita što se to događa u maloj ćeliji.

"Nego gdje ćemo biti?" pitao je Fritz koji je malo slabije osjećao samopouzdanje.

"Idemo van. Imam plan."

"Odlično."

"Ne, stvarno."

"Čuj, zajebo si nas maestralno. Ja ti se klanjam. Ti si moj idol što se tiče zajeba. Da naprave neki Story Super Kreten reality show, ja bi potrošio tri bona od sto kuna samo da glasam za tebe. Sve je to OK. Ali, budalo neprikosnovena, kad se Glavonja digne pojest će nam vegetativni živčani sustav i nemaš ti nikakav plan koji će nas spasiti!"

"Dakle trebali smo čekati da nam Glavonja iskopa oči?"

"Naravno da ne. Već bi se nešto dogodilo. Nešto bi nas spasilo."

"Jelda?"

"Jel-nego-faking-šta-da!" dreknuo je Fritz i razmahao se rukama kao na filmu. "Stalno nas je nešto spašavalo. Prvo nas je spasilo pravilo implozije nasuprot eksploziji. Onda nas je spasilo to što si uključio kozmički teletransporter na vrijeme. Onda nas je spasilo to što je onaj kreten napravio rupu u zidu. Onda-"

"Kužim!"

"Kužiš šipak!"

"Fritz, vjeruj mi. Puno sam o tome svemu razmišljao."

"Jesi, jesi..." nije se Fritz dao.

"Nije nas ništa spašavalo samo od sebe već smo se sami spašavali."

"Glupost."

"Nije. Moramo biti aktivni. Moramo sebi pomoći kako bi nam univerzum pomagao."

"Zvuči," rekao je Fritz dosta uvjereno "malo religijski. Na to mogu reći samo: ne kenjaj."

"Ali tako je. Stalno smo pasivni. Pogledaj nas. Ništa ne radimo. Zbunjeni ko bundeve idemo od mjesta do mjesta, niš ne radimo, ništa ne govorimo--a da ima smisla--i ništa nam se dobrog neće dogoditi ako ne uzmemo stvari u svoje ruke."

"Kada kažeš svoje ruke misliš na tvoje koljeno, jelda?"

"Nisi fer," rekao je Muki. "Ovo je naša šansa. Sad ili nikad."

"Kakva šansa, mongoloidu?"

"Imam plan," rekao je Muki na što je Fritz samo uzdahnuo. Ispred njihovih stopala stenjao je Glavonja. Htio je doći nekome drugom ali mu nije išlo pa je sada pokušavao doći k sebi. "Za sve nas postoji plan, kužiš?"

"Reeligijskooo sraanje," zapjevušio je Fritz u nemoći.

"Sve je u redu ako shvatiš plan, viši cilj, misiju koju ti je usud odredio."

"Plašiš me."

"Sve će biti OK. Vjeruj mi. Popravit ćemo svijet. Ti i ja"

"Glavonja," rekao je Fritz "molim te digni se i ubij nas."

"Ja sam shvatio. Znaš kako?" pitao je Muki ali čisto retorički pa je shodno formi i nastavio "Sjećaš se onog filma s ona dva kretena koji putuju u prošlost? Crvena telefonska govornica koja-"

"Ne."

"Ima i nastavak."

"Ah, da. Sjećam se."

"Onaj iz Matrixa," promrmljao je Glavonja.

"Da. I onaj ružni od Madonne muž."

"Opet onaj iz Matrixa?" Fritz se čudio.

"Kažem ti da je sve povezano! Dakle, moj plan je da sad, kada izađemo iz ove ćelije idemo spasiti svijet. Onda ćemo raditi na tome da u budućem, idealnom društvu stvorimo stroj za putovanje kroz vrijeme. Kada ćemo ga stvoriti vratit ćemo se upravo u ovaj sada trenutak i otvoriti ova vrata."

"Sori," rekao je Fritz "ali to je najgluplji plan što su ga dva kretena u trivijalnoj književnosti mogli iznijeti."

Na to se, sukladno vrsti i žanru, otvoriše vrata ćelije.

- 16:24 - Pametuj (3) - Troši toner - #

04.10.2005., utorak

Teorija dobrog naslova kroz stoljeća (ep. 10)

Problem s Glavonjom je u tome što je zao. Nije, doduše, to njemu problem, već ostatku svemira, ali s obzirom da Glavonja ipak predstavlja samo manji dio navedenog svemira, može se tvrditi da je njegov problem u velikoj većini u tome što je on zao. S druge strane moglo bi se tvrditi da nije ni svemir neko super-dobro mjesto, da ima puno zla i bez Glavonje, pa je slijedom moguće tvrditi da je jedan od Glavonjinih problema to što je on zao, mada taj problem u ovom svemiru zapravo i nije veliki problem već samo svojevrsna odlika koja krasi nekog od nas, pa tako i Glavonju, jer on je ipak i nadasve netko od nas.

Svi smo mi Glavonja.

E pa taj uglavnom zli i prilično opasni Glavonja je dospio u zatvor jer su Muki i Fritz prekršili pokoji zakon o posjedovanju, nošenju, korištenju, zlouporabi i transportu jako opasnih tvari, kao što je vunica. Samim time su navukli Glavonji na vrat Postrojbu za neprihvatljivo ponašanje koja je smatrala da je posjedovanje, nošenje, korištenje, zlouporaba i transport vunice prilično opaka stvar. Mada nije i najopakija od svih opakih stvari u svemiru -- jer postoji i TV prodaja -- svejedno nisu tolerirali zajebancije na račun vunice.

Kako je Glavonja stigao u svoju ćeliju tako su Muki i Fritz stigli za njim. Što je bilo problem iz dva razloga. Prvo, Glavonji je obećana samica. Drugo, ušli su kroz jedina vrata ćelije i sada nisu mogli vani.

Muki je navlačio vrata, Fritz je lupao po istima i oboje su prilično desperatno pokušavali izaći ali nije im išlo. To predstavlja problem ukoliko želite izaći iz prostorije. Mukiju je to bio problem je nije htio biti u ćeliji s Glavonjom. Fritzu je to bio problem jer nije htio biti u ćeliji iz koje ne može izaći, a s Glavonjom u istoj. Glavonji je to bio problem jer je sjedio u gaćama i dobro se vidjelo da ima kriva koljena.

"Ne znam kako ste ušli, ali bolje vam je da me odmah oslobodite. Inače bit ću prisiljen da vam odrubim glave, iskopam oči i gazim po njima kojih sat vremena."

"Ali, šefe," zaustio je Muki.

"Kuš!"

"Gospodine šef!" uznemirio se Fritz.

"Dosta! Sada me jedino gaženje po očima može raspoložiti, a ne vidim druge oči osim vaših."

To je bila istina. S obzirom da Glavonja nije mogao vidjeti svoje oči jer su oči kao guzica. Ne možeš vidjeti svoju guzicu kako god okreneš stvari. Dapače, što se više okrećeš to je teže vidjeti svoju guzicu jer ti se vrti u glavi. Nekima se može vrtjeti i izvan glave ali takvih nije bilo u ćeliji pa se može sa sigurnošću tvrditi da kada bi došlo do nekog vrćenja ono bi se odvijalo isključivo u glavi. Gdje je dobronamjernom vrćenju i mjesto.

Za kratko vrijeme koje je bilo potrebno da se analizira pitanje vrćenja u i izvan glave Fritz i Muki su shvatili da ne mogu otvoriti vrata kroz koja su ušli i predali se letargiji.

Letargija je, naime, tog trenutka dugovala malo previše love u kafiću za stanja pa je, umjesto da sjedi u kafiću, bila na poslu i lako je bilo predati se letargiji.

Glavonja se nije predavao ničemu pa ni letargiji te je shodno svojoj namjeri ispružio ruke prema Mukiju i Fritzu, otvorio šake tako da su mu prsti mrdali simo-tamo i krenuo prema njima. A nije morao puno hodati jer je ćelija bila mala. Što je dobro jer je djelovao smiješno tako mašući prstima u gaćama i s krivim koljenima. Doduše postoje i druge dobre stvari u svemiru -- kao recimo sise -- pa ovo možda i nije bilo nešto super-dobro, ali je svejedno u danoj situaciji bilo dobro.

Mukijev i Fritzov problem je bilo to što su se pribili uza zid dok su vrhovi Glavonjinih prstiju došli na centimetar-dva od njihovih očiju. Nije to bio najveći problem u svemiru ali njima dvoma, a o njima je sada riječ, to je bio jedan prilično velik problem. Naime i jedan i drugi voljeli su svoje oči, mada ih nikada nisu vidjeli. Kao ni svoje guzice, a tko ne voli svoju guzicu?

- 00:03 - Pametuj (4) - Troši toner - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se