....i sada pamtim sve njene tople poljubce i svaki dodir njen u hladu marelice...
Znate ono dok nekome dajete posljednji poljubac, i znate da je zadnji, a ta osoba nezna?
... a ja spreman za let za osvojiti svijet nije sanjala to htjela je lagano, zadnji put poljubila me ispod marelice..
Ili poljubite nekog do kog vam je stalo, ne znajući što sutra donosi, rastanete se s njime ne znajući to, ne shvačajući da ćete ga izgubiti...
...i sad poželim da je zagrlim,da je sakrijem da je poljubim da joj dirnem lice tu ispod marelice...
Pitate se što bi bilo da... ili što da ste to napravili ovako, ma da ste bar samo znali da tu osobu više nikada nećete vidjet, a kamoli poljubit...
...ja još lutam sam pa često zalutam na kraj ulice u hlad marelice.. i sada pamtim sve njene poljubce i svaki dodir njen u hladu marelice...
na kraju ostanete sami, sa svojim mislima, sa sječanjima, zbunjeni, žaleći za onim što niste napravili, ne shvačajući što je bilo i zašto nije moglo drugačije...
