Cijelu večer je pljuštala kiša. Sjedila sam sklupčana na krevetu i razmišljala o pismu. **Mogla bih sutra pitati Hellu da mi pokaže pismo. Baš me zanima što tamo piše...** Otišla sam do prozora i pogledala van. Ulica je bila pusta, eventualno bi prošao neki auto. Ulične svjetiljke su treperile pod naletom komaraca koji su se skrivali od kiše. **Oni su barem složni. Ja se tako loše osjećam kraj ove "družine"- kako nas Hella naziva. Zašto imam tako loš osjećaj u vezi Joshue? Mislim, on nam pomaže i sve je to super, ali mi nos kaže da tu nešto ne valja...** Pogledala sam na mamin hibiskus koji je mirno stajao u svojoj teglici na prozoru. Cvijet mu se zatvorio.. Vrškom prsta sam nježno dotakla crveni cvijet; cvijet se rastvorio i pokazao svoje prekrasne, velike latice. Latice su izgledale tako lijepe, zajedno u skladu.. **Možda bi i mi mogli tako izgledati, samo se trebamo malo probuditi, poput ovog cvijeta.** Ponovno sam dotaknula cvijet i on se ponovno zatvorio snivajući...
|