Shopping
|
Uvijek sam bila lijena hodati po zagrebačkim dućanima u potrazi za krpicama. Lakše mi je skupiti pare i sve obaviti u jednom danu. Odluka je pala - ide se u Graz. Kad se zbroji cijena vinjete, benzina i parkinga pametnije je dati 80 kn za autobusnu kartu. Bus kreće u pet. Znači, buđenje u 4:00. Buđenje? Nisam ni spavala. Mislila sam da ću odspavati u busu. Kad ono bus prepun penzića. Odmah znaš da će se nekoga čekati. Neudobna sjedala. Frendica sjedi na sjedalu iza i koljenima mi masira bubrege. Vozač je najveći Škoro fan. Nismo ni sjeli, a već svira "Milo moje..." Uključujemo se na autocestu, pale se televizori. Nadale smo se filmu. A ono DVD sa Škorinog koncerta. Slovenska granica. Svi van. Pozor - Balkanci ulaze u EU! Čekamo u redu za štambilje. Probala sam s osobnom, ali Slovenac se ne dâ. Žig je obavezan. Polica iznad sjedala zvrnda čim bus naiđe na neku grabu. Kad već ne mogu spavati, hajde da bar čitam novine. Svjetlo ne radi. Grijanje se gasi. Sad mi je hladno. Austrijska granica. Opet van. Stajemo na nekom odmaralištu. Espresso kava 2 eura i 10 centi. Toliko nije ni u Sheratonu. Taman me uhvati san, kad...stigli smo! ...shopping... Skupi bus ljude po Grazu, ali jedna baba fali. Vraćamo se po nju. Gerijatrija se buni. Oni bi ju najrađe ostavili tamo. Dobili smo film. Jupi! Premala slova na ekranu, a penzići bi da se stiša ton. Preslagivanje stvari. Skrivanje računa. Stajemo kod Bosanca jer im Metro nije bio dovoljan. Tone kave se ukrcavaju. Možemo nastaviti. Nikakvih problema na granici. Zagreb... Večera, tuš, napokon krevet. Ne znam kad sam zadni put zaspala već u deset. Predivno... |
