kolačić madeleine

ponedjeljak, 17.09.2012.

cvijeće za po putu

spremam ti cvijeće za
po putu
ali me ono neće
ne prima se korjenom
za ovaj virtualni papir
nema veze
zamisli ga onakvog
kakvog bi htio.
lako je sada biti
na ti
jer pitanje je
tko je taj "ti" s druge strane
gdje je i
kome je,
kome će se
predati za dalje,
hoće ili neće?

mislila sam dugo
da smo vječni i
da nikad nema kraja
i da ni kraj nije
kraj
i da uvijek ima drugi put
nešto kao
popravni
život
pa još jedan pa još
jedan.
dugo sam to mislila
sve donedavno, skoro
dok mi nije
sinulo da
nisam ja taj dio
koji će ostati
nego da sam onaj kojeg će
otprašiti s kostiju
ne bili ih ugradili
negdje drugde
nekom drugom
preobukli drugim mesom
i drugim imenom nazvali,
a ne mojim.
ti to znaš, sada
i možda ti je krivo
za nešto ... a možda i nije
za nešto drugo.
lako neukome izgleda
krenuti otpočetka,
lako, misli onaj tko je malo
puta startao.
nula je lijepi okrugli
broj, i toliko puta se
još želim
roditi ponovo.
nula.

evo to cvijeće
za po putu, ono
za koje znaš gdje raste
i kada i gdje i s kim si
šotobraco pored njega
prošetao.
to je zasigurno ono
čemu si htio doći
doma.
možda bude sreće,
pa se, kao ovaj buket
na virtualnom papiru,
zakorjeniš
i tamo ostaneš.

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)