kolačić madeleine

srijeda, 22.02.2012.

drvo je prvo




ima li netko
tko nije sjedio ispod
drveta
zagrljen i zaljubljen,
ali ne u drvo?
pa je ljubav došla i
prošla kao da je
nije bilo
bez korjena i bez ploda?


greška, jer
ljubav drva
je bila prva
prva na svijetu,
čista razgranata
duboko
ukorjenena
ljubav
u svom
najzelenijem
obliku

najbolje je kad se prvo
zaljubiš u drvo
zaljubiš u
smeđe, zaljubiš u
zeleno
i plavo
će se onda
zaljubiti
u tebe
nakon toga
sve drugo je u
drugom planu




22.02.2012. u 15:53 • 17 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.02.2012.

konzumirana ljubav




zaljubili se jednom
kuća u drvo
i drvo u kuću
sretna je to ljubav bila
cvala je u proljeće
zelenila se u ljeto
zlatila jesenima
bijelila zimi
jednog dana
drvo reče

dosta mi je
sve ja radim
i cvatem i zelenim
i zlatim
hajde kućo i ti
nešto reci!
a kuća će :
ja bi nova vrata
pa klupi u predsoblju
i stolac u kuhinji,
pa cvijeće u vazi,
čist pogled na livadu
i bar jednu novu
kuhaču

i od drva nije
ostalo ništa






20.02.2012. u 17:13 • 7 KomentaraPrint#

petak, 17.02.2012.

razgovor sa samim sobom


kad čujem
za taj razgovor

prvo se zapitam
pa zašto bi sob
bio sam
zar nisu oni
životinje krda
i zar djed mraz
ne brine o njima
cijelu godinu
ili bi ga trebalo prijaviti
društvu za zaštitu
sobova

zašto bi sob
bio sam,
i je li vani na hladnoći
ili negdje
u nekoj sobi

sob u sobi
razgovor sa sobom
u sobi

bez sobe
kao okvira tog razgovora
to mi je nekako nalik
na zeku i potočić


17.02.2012. u 10:19 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.02.2012.

razgovor sa sobom



my room

priznajem, naslov sam
ukrala
sa nekog drugog bloga
negdje drugdje
gdje se netko
sam sa sobom
razgovarao


al kako mene to inžinjanje
pere

ja od sebe u toj priči uvijek
sobu umjesto sebe čujem
uostalom, zašto ne bi netko
razgovarao sa sobom?

možda bi soba imala
koju pametnu za reći,
posve sigurno mudru
jer koliko je njih prije mene u toj
istoj sobi bilo, i što li
su sve radili, kako
završili
(kako čovjek uvijek misli
da je sam i jedini takav - svugdje, pa
tako i u sobi)


kad bi se moglo
dobro
sa samom sobom
porazgovarati

svijet bi dobio
posve
novu
dimenziju



16.02.2012. u 12:34 • 8 KomentaraPrint#

utorak, 14.02.2012.

izlet u tuđu struku



ponekad se pitam kako
bi bilo da sam druge
struke
ili da sam barem užeg
struka
- ovo drugo me manje brine
bolje da se ostavim dječjih
veličina -

dakle, u struci je dilema
da sam liječnica ili
apotekarica
bili me slučajni prolaznici adresirali
s više poštovanja i
da li bi me
napuhalo
u predjelu ega
da sam poštarica
e da sam poštarica

ili da sam kustos u muzeju
tada se bar ne bi žalila da
ne stižem na sve izložbe
bila bi vladarica umjetnosti
po - stoliću prostri se - principu

i ne bi mi se događalo da ne znam
sva važna imena i zasluge
ili da sam profesorica nečega u srednjoj
školi
a to sam čak i davno bila
davno, davno, dok su djeca bila dobra

koliko bih srce trebala imati
da ih volim trideset godina u komadu

ili da recimo vozim tramvaj
e da vozim tramvaj
gdje bi mi bio kraj
na remizi, vjerojatno


14.02.2012. u 10:59 • 10 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.02.2012.

zanimanje : čistač

cipal : pa nebi bilo loše očistiti tu i tamo genetski bazen :D prije nego netko/nešto drugi/o to umjesto nas učini :D



zamisli da postoji
škola
za zanimanje
čistača
znam jednu koja
bi je otvorila
da nema već
drugi posao

naime teško je
naći nekoga tko
dobro čisti

nadobudni polaznici
bi prvo išli u dvogodišnji
opći smijer
da nauče metlarenje
i krparenje, močo trikove
sa helikopretskim okretom
u demi-plije-u

sa naglaskom na skupljanje
i odvoz na gradski deponij
uz obavezno odvajanje za
reciklažu


a onda na specijalizaciju
za razbijanje tvrdih stavova
ili za poništenje krivih
programiranja

i posebno za odvajanje i odvoz
emocionalnog smeća
a toga imaaaa
da se toga primimo svi bi imali
više nego dovoljno
posla
samo oko svoje kuće

a najbolji student bi imao priliku
doktorirati
na čišćenju genetskog bazena
.....
čekaj,
pa zar nije taj posao
već zauzet?



12.02.2012. u 12:25 • 8 KomentaraPrint#

srijeda, 08.02.2012.

inžinjer inžinja




tako je moja baka govorila
- inžinjer inžinja -
to jest smišlja i
izmišlja
nove stvari
nove konstrukcije od starih
stvari
nova rješenja za
nerješivo
da smo spremni
za nepredvidivo

zanima me kako bi to bilo
da se struka pročisti
da ostanu samo oni
duha spremnog za
autentično inžinjanje
bi li to svijet
pomaknulo naprijed
ispravilo orbitu koja se
već krivi

usporilo vrijeme
i vratilo stvari u ispravni
pra - poredak u kojem
nije bilo nikoga tko
bi inžinjao
u krivo
ili je i to
Utopija?


08.02.2012. u 15:51 • 15 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 06.02.2012.

inženjerska poezija



massif central

valjalo bi oformiti
poseban smijer u poeziji
samo za inženjere
specijaliste tehničkih znanosti
jer zašto i tehnika
ne bi bila poetična

sa odjeljkom za projektante
raznih struka
da mogu o svojim vizijama
mostova, cesta i kuća
i koje poetsko slovo napisati

jer da bi dobro projektirao, da bi
kvalitetno inžinjao
moraš imati viziju
viziju sa dobrom vizurom
imati hrabrost za povući prvu crtu
na praznom papiru

a onaj tko lako crte vuče
i riječi bi lako složio


nije li čista umjetnost
na primjer isprojektirati most
i na primjer sagraditi taj isti most
nije li to onaj najmanje sofisticirani
ali najčišći vid umjetosti
izbušiti pilot
i ubetonirati željezo duboko u
zemlju
na to napeti opnu ceste
rastegnuti zatege
elegantno izvinuti stupove

da ta čelično betonska skulptura stoji
stoljećima
ma čiji je još rad tako dobro izložen?

znati složiti oplatu dobro, nije li to
vrhunsko znanje, čisti umjetnički rad

jer na kraju o tome ovisi ljepota
cijele buduće kuće
ako betoni nisu
izbliza lijepi
i ukupna ljepota je upitna

jer kuća se izbliza gleda
i zidovi se dodiruju prstima
taktilna ljepota
i tko ne bi htio taj lijepi hrapavi a glatki
dodir prenijeti u riječi

to ostane neizrečeno
i nezabilježeno jer
inženjeri nemaju svoje mjesto
u poeziji
pa im ne padne na pamet
da je pišu,
osim nekim iznimkama
koje možda i potvrđuju pravilo


06.02.2012. u 11:43 • 21 KomentaraPrint#

nedjelja, 05.02.2012.

snaga riječi





ima li netko u posjedu
najveću riječ na svijetu?

ne najduži
niti najvišim slovima
napisanu
nego

najveću iznutra
najveću po sjaju
najveću u značenju
riječ koja vrijedi
kao stotine drugih malih
i prosječnih

riječ koja odjekuje po oblacima
i koja se smije
mraku u crne mu oči

ima li neko riječ najveću
da mi je na kratko
iznajmi
da popravim nešto
što je pošlo
po zlu



05.02.2012. u 17:08 • 7 KomentaraPrint#

subota, 04.02.2012.

blind faith



Jean James

ma nije ona zapravo tehnički slijepa
samo ne vidi i ne
želi vidjeti kao da ima
konjske naočnike sa strane
pa gleda samo strogo fokusirano ispred sebe

lako ti je tako
vježbati vjeru kad ne vidiš
što se zapravo događa
gurati tu jadnu vjeru kao
štit ispred sebe
imati je puna usta
hvalisati se njome
braniti se od života i
uvijek biti dobro ali trpiti jer
život nije tako projektiran
da ne vidiš ako se praviš da ne vidiš

o vidiš itekako jer ovdje su drugačija
pravila fizike, kvantne fizike koja zna sve
i u svakom trenutku je na svakom mjestu


a najzgodnije mi je to
kako svi koji otkriju više sfere
odjednom zaborave da žive
na zemlji i da ne mogu zaobići
vrijeme, gravitaciju i masu
jer vjerujte mi
onaj koji ih može zaobići
posve sigurno to
neće nikada priznati

samo ćete
nanjušiti
da vide


04.02.2012. u 15:49 • 4 KomentaraPrint#

petak, 03.02.2012.

upitnik




kako stojite s tim?

ili kako stojim s tim, ili možda
padam na ispitu?

u svakom slučaju
slučajni ovdašnji prolaznici to
neće saznati jer
kako i bi
kad ovdje pišemo što
bi htjeli da je
a ne ono što je i

tko uostalom realno
na sebe gleda
možda tamo negdje
danas - sutra - preksutra
kako će kome grah pasti
pa će se napokon odozgor
u se zagledati
i onda jao - jao
a stvar je već otišla na "ćao"

znam da vas neće,
ma ne bi ni mene ovakve riječi
navele da se zagledam,
ugledam
i na vrijeme
odem
pravim putem

svejedno - pa ipak,
a kako stojite s tim?


03.02.2012. u 13:36 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 02.02.2012.

volim







Jerković uokvirio, a i ja mu se pridružujem.
Nije da se ne sjetim, nego mi nekako pobjegne to vrijeme.
Čak bih rekla da se ubrzava - neki dan sam zastala samo na trenutak,
pogledala nešto u stranu i dok sam okom
trepnula prošlo je tri minute, a trajale su kao
starih pol minute, onih prijašnjih, predratnih pol minute.

Prije se to vrijeme nekako na duže razvlačilo,
kao sir na pizzi na onim reklamnim fotkama raznoraznih
pizzerija,
a pitanje je kad dođeš kod njih jesti hoće li
taj sir tako to odraditi.

Ošla s vremena na jelo, što znači da
mi je vrijeme za ručak. Meni je svako vrijeme
vrijeme za ručak, naročito kad je ovako hladno
kao danas, ma gladna sam ko vuk po cijele dane,
i imam punu torbu suhog voća koje kao usput papnem.
Na svu sreću mi se ne prima
... puno.

02.02.2012. u 17:12 • 5 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)

30 sa 10

je temperatura na kojoj
kolačići madeleine.
najbolje uspijevaju.
Vaša vozila prislonite ovdje,
dalje se ide
na Proustov način :
zagrizeš, i odnese te!





Do not copy!
fotke i tekstovi su moji,
osim ako nije drugačije naznačeno.
ako su vam tako dragi
da ih želite
linkati, kopirati ili štogod drugo
mailnite mi!

novi kolačići

oups!






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se