kolačić madeleine

petak, 30.09.2011.

post petkom


priviđenje hrane






da li je to glad

ili nagovještaj gozbe?

30.09.2011. u 12:58 • 11 KomentaraPrint#

srijeda, 28.09.2011.

Oliva i duh u biciklu


U trenutcima kad u njen novi bicikl uđe duh staroga, Novi poludi

škripi

k l o n g a

struže žbicama
baca je na rinzolima
tuče pedalom po listu nekoliko puta zaredom

Oliva zna da je to zato jer je stari bicikl bio začaran

Novi to ne bi nikada sam napravio


28.09.2011. u 09:30 • 13 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 26.09.2011.

čunjići i štapići


kad se čunjići mijenjaju u štapiće, to nije dobro vrijeme za Olivu.
etonekidan, oooo kako se preplašila!

sve tada bude čudno, ne znam da li radi čunjića ili radi štapića, ali izgleda sve stoji ukoso.
iz grmlja vire nizovi čvorugavih čudovišta pipkastih prstiju.
asfalt se tada svija poput gumenog živog blata oko njenih članaka, a svakoj sjeni se dodvorava gutajuća rupa.


svi koji izlaze u susret su iskešenih trepavica i vampirskih ovratnika, opasni i pogani,

oooooo kako ih se ona boji.
samo kad ih namiriši iza sebe, najradije bi brzo potrčala, kad se za njom ne bi pleo tako privlačljiv rep od strahoužasnih očekivanja.

ooooooo strašnog li doba,

ooooooo zastrašujućeg li vremena,

ooooooo prijetećih li časova!



26.09.2011. u 10:55 • 7 KomentaraPrint#

petak, 23.09.2011.

njezina, biografska


u vrijeme kad moj život i nije posve
moj bio
pisala sam
dvojbeno i kontemplativno
crno maglovito
moderno, reklo bi se
suvremeno
kontemporari apstraktno

i kako je teško čiji
život baš
njegov, od tog na kog se
piše

bila bi kao sama ali
negdje povezana
sa svim sivilima ispunjenim
dvojbama

sama ali
jedna od mnogih
sličnih i različitih samo po vješiti slaganja
rimanja

crno crno mi se piše
i crno crno bi pisala
plačljivo jučerašnjašasto i prošlostasto

u vrijeme kad moj život i nije baš moj bio
nisam ni znala da su mi ga oteli
okoristili se iskoristili
nisam znala ni da su mi crno pisali
da sam zato i ja dalje samo crno pisala
onako svisoka
prezrivo prema perima drugih
boja

posebno plavom

u vrijeme kad moj život i nije bio baš moj
kosa mi je bila kratka jer su mi je
rezali kao samsonu
i nije se
p l e l a o k o s e b e s a m e

i š i r i l a s v e m i r o m
i kud god bi pogledala
svi su je oko mene nosili tako
kao da je to posve
normalno
u to rečeno vrijeme nisu mi trebali
naočnjaci za sužavanje pogleda jer
sve mi je bilo usko staro iskorišteno
potrošeno
iznošeno prerano istrošeno do kraja

kao da su mi dali neki stari rabljeni život umjesto mog
novog mladog

neki pohabani teret mi
prebacili ti neki
kao vlasnici kao najmodavci meni samoj u istoj
demode
nosila sam se totalno demode
izvan svih modnih pravaca iako sam
sama šivala
ali po nekim starim goblinskim krojevima

u krivom broju ne mojem

moj bi bio uži viši slobodniji oko krila

u vrijeme kad moj život i nije bio
sasvim moj
očekivalo se da odustanem od svega jer tko ne bi
u tim uvjetima
tko bi trčao
posve sapleten
komičan histeričan naivno nedopingiran


no kako se sve na svijetu kružno vraća
početku, pa tako i
ja

kružnopovratnim putokazom privučena
o/sjetivši se usput da moj život i nije baš
moj
pri vraćanju istog sebi samoj
i sebe sam istoj vratila - onoj
prije prije

sa meko ukrojenim krilima
i vlasima preko neba

razasutim
pritom, kao ničim izazvana
samoća mi se s/mutirala u s l o b o d u


(kako li sam se samo
putem umorila
sada mi je
gotovo
svejedno)



23.09.2011. u 10:01 • 12 KomentaraPrint#

srijeda, 21.09.2011.

O kosi koja ne želi rasti


Oliva ima polu-dugu kosu
koja se pravi da raste
sve kao bi a ne bi
dođe do ramena
nasloni se na njeg i zaspe

Oliva bi je rado pustila da pada
preko ograde njene
kućice u krošnji

- možda bi se Popaj popeo njome -

no kosa joj miruje
meditira o
biti života

ili jednostavno

gleda u nebo i

l j e n č a r i


21.09.2011. u 20:49 • 4 KomentaraPrint#

Oliva se odselila


Oliva odnedavna
živi u Feniksgradu
To vam je u
Negdjezemskoj
Preselila se nenadano
jer Negdjezemska
svoja vrata drži
zatvorena i dijeli pozivne vize

„Život nije perivoj“
pisalo je nekoć u predgovoru
Future
- To je, naime, bila omiljena poslovica urednikove bake

Tako je posvuda
osim u
Negdjezemskoj - tamo
vam je
sve
z e l e n o



21.09.2011. u 12:35 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 20.09.2011.

Zelena Oliva

Oliva voli sve
zeleno
To se zna jer Nomen je
u njenom slučaju Omen
no i mimo toga
Zelenjenje svega joj je
omiljena radnja

Olive peče zazelenjene
kolače, zelene pite zelenice
Servira ih na
Zelenom stolu obloženom
porculanskim tanjurićima i skupocjenim
mliječnoprozirnim šalicama
Zelenog čaja
na čajanku ste i vi pozvani
a dres code su glave pokrivene
Zelenim šeširima
(naručite ih kod Ludog Šeširđije,
Alisa se neće ljutiti)
skrojene prema ultimativnim
linijama kakve se nose u
Negdjezemskoj
tamo, naime, Oliva živi

Putovnica vam za unići ondje ne treba
samo se prošećite do obližnje šume
zagrlite drvo Zelenoga debla i šapnite mu
na uho
lozinku
za siguran ulaz

- Z_____, _t_ __l_m z___n_


U međuvremenu Oliva će
čajevati s Lorcom



20.09.2011. u 09:55 • 12 KomentaraPrint#

subota, 17.09.2011.

isprobani recept za čokoladne pussrle

by Oliva

ako imate pussrle
ne treba vam čokolada

ako nemate pussrle
niti čokolada vam neće pomoći


17.09.2011. u 11:34 • 12 KomentaraPrint#

petak, 16.09.2011.

nešto o Olivi

Nela Milijić
Oliva neće Bejrut
1
popajeva oliva jede olive
popravlja mišićni tonus
vozi žutu vespu na velike bijele
tufne i radi što joj se pufne
dok joj pričuvni vilinski zbor
tjera budale u tor i osvaja
dodatne bodove u obliku
višnjevače i biske na bis

- - - - - - - - - - - - -

Oliva na poslu

kojiput mi se jezik za ozbiljno zaveže
tad i zvučim malo neozbiljno
u treš slengu
na sastanku progovorim
zaludu mi ispeglana košuljica
pažljivo prekrižena koljena
i počešljana punđa
kao Olivina bez Popaja u blizini
jer Popaj bi je garant zamrsio
imam i majicu takvu, bez Popaja naravno samo s Olivinom
punđom - nju ne nosim na sastanke
ispričam im se da su me digli
sa neodgodivog posla
piskaranja u prazno
- dobro, to ne kažem

pa se vratim u sadašnjost
al me ona neće i riječi mi se pletu pa ne dolaze po redu
ružno zvuči ali ima smisla
na svu sreću svi tako govore pa se lako dogovorimo

ma to ti je isto kao da dvaput
na početku i kraju rečenice
istu riječ
napišeš

fuj!


16.09.2011. u 16:02 • 6 KomentaraPrint#

četvrtak, 15.09.2011.

kružno putovanje


sreli se jednom
početak i kraj,
svaki ispred svoje strane
zrcala.


kako mu je kraj namignuo desnom
tako se
početak lijevom zaletio,
iz okvira iskočio
i zaplovio
posve nesvjestan
da je krenuo svome
kraju.




15.09.2011. u 14:53 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 14.09.2011.

L Oksitan en Ugljan


Ja opet o smilju.

Negdje u danima smiljobera, dosadilo nam biti na otoku i zaputismo se malo u Grad. Bilo baš ugodno popodne, ne prevruće, pa s laganim vjetrićem, idealno. Prošetali smo tako malo, pregledali Grad (a lijep je Zadar, da), galerijice, portune, odlučili što ćemo komu na odlasku kupiti ... i na jednom trgu ugledam dućan s francuskom kozmetikom.
Dođi dragi, kažem mu, idemo tu da ti pokažem što se sve sa smiljem radi i kako je zapravo dragocjeno!
Naime, u tom dućanu pola filozofije prodaje se bazira na smilju i njegovim blagodatima, no kao svaka kupovna kozmetika traži više novaca nego što nudi muzike.
I uđemo mi, i zasnimi mene (nas) jedna simpatična djevojčica prodavačica, i potrudi se, al baš onako svojski i ispravno da mi sve u dućanu pokaže, objasni i argumentira testerima. Za razliku od većine, za nju zaista samo pohvale imam, naime neizmjerno sam osjetljiva na prodavačice u kozmetikama koje mi se zagledaju u bore oko očiju i preporuče najaktivnije pripravke za prezrelu kožu – male sirotice nemaju pojma koliko riskiraju život : kad bi pogledi ubijali većina njih bi bila pod ledinom. No ne i ova, sve mi je pokazala, objasnila, pripremila tekicu s preporukama i gomilu testerića a bez da me naziva starom babom ... što da kažem, došlo mi je da je zaposlim kao osobnu tajnicu.

Moj dragi je tu cijelu turu odcupkao zamnom, i nadam se shvatio koliko je smilje dragocjen pripravak i kolko štedim ne kupujući predložene mi kremice, i kako je dobro da ne kažem isplativo imati uz sebe ženu koja se razumije u trave, no jedino što je rekao : A zašto se ona tako puno potrudila oko nas? Pa ja sam u starim bermudama i poderanoj majici, ni ti ne izgledaš nešto luksuzno?

Zato dragi, rekoh mu, jer unatoč vrućini izgledamo cool!



Naravoučenje : neke stvari su muškom oku totalno nedokučive. I dobro je da je tako!

14.09.2011. u 09:46 • 9 KomentaraPrint#

utorak, 13.09.2011.

Smilje in love


Sjećate se onog smilja iz prošlog posta, koje se preselilo u Zagreb?
Smilje je zbirna imenica pa niste mogli razaznati koliko je biljčica u pitanju : e pa dvije su, muška i ženska. Znam, znam, smilje nema mušku i žensku biljku ... ali ove naše baš takve jesu. Našli smo ih u isto vrijeme na istom brdu (ne i u istom masliniku, doduše, ali nema veze), i kao posebno lijepe odlučili trajno posvojiti. Strpali smo ih skupa na stan (u jednu teglu), i tek tada primjetili da nisu isti, kao da su dvije varijacije biljke : jedan je oblika kuštravog grmića sa sitnim listićima, a drugi je likom više na ružmarin : čvrstih uspravnih grančica i većih listića.

Ima već mjesec dana da žive zajedno, gledaju kroz isti balkon na istu cestu i piju istu vodu. Ali ponašaju se posve različito : ona prva mala kuštravica se malo proširila, sekundu razmislila prvo bi mogla raditi i dosjetila se : procvjetat ću! , raširila grančice kao da je kuštravu kosu razvezala, i procvjetala svom snagom. A frajer je nabildao listiće, narastao decimetar u vis i svom snagom pozelenio.

Usput, dobili su novo ime : zovemo ih Smii, onako iz milja.

Kako su krenuli, sve čekam da se i odazovu.








13.09.2011. u 15:13 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.09.2011.

Smiljober


Znate kako smilje izgleda? To je ona mala sivozelena biljčica sa mirisnim žutim cvjetićima, čupavog izgleda, kao da ju je netko jako nervozan i nestrpljiv dizajnirao. E to malo žuto sprčkano je nevjerojatno plemenito biljno stvorenjce, namočiš ga u uljeco i ostaviš par tjedana, i da vidiš, koža od njeg bude mekana kao da je omekšivačem nasaftana.

Smilje i ja koegzistiramo u istom prostoru i vremenu već godinama, i tek smo se sad pošteno sreli i upoznali. Naime, ničim izazvana završih školu za travarenje u kojoj mi je ovo isto smilje prilično zapelo za uho, i odlučih ga naći, nabrati, potopiti u uljeco i omekšati i sebe i sve druge koji mi se budu u ruke dali. Prvo sam malo proguglala da ga bolje prepoznam, potom sam informirala dragog da počinje sezona smiljobera, i da je to baš kul, i da će uskoro biti mekan ko majčina dušica, naravno ako mi pomogne u pronalaženju smiljova. Na svu sreću, čovjek mi je prirodni tip pa ga nije bilo problem nagovoriti.
Potrajalo je dok nismo našli prvu biljčicu, a kasnije nas je krenulo i smilje nam se doslovno samo bacalo pred noge vičući : mene, mene, mene beri! U nastavku sam sve sam po pe-es-u odradila, pobrala, umočila, ocijedila, isprobala, omekšala... i zaljubila se usput u tu malu smotanu biljčicu.

Na kraju smo ih nekoliko donijeli s brda (čitaj : ukrali) i posadili u vrtu. A sa najljepšim primjercima u tegli smo se vratili u Zagreb, i oni su, kao pravi dalmatinci u Zagrebu, od izobilja (sunca i vode) došli na svoje, pozelenili pa procvjetali!



12.09.2011. u 11:49 • 3 KomentaraPrint#

subota, 10.09.2011.

O mladosti u Mladosti / ili o nikad prežaljenom snijegu


Nepoznati Zg hvala za inspiraciju

Sporo sam odrastala, a ni sada baš nisam uvijek tamo gdje druge žene mojih godina jesu. I čitala sam uvijek bajke, dječje knjige, stripove , sajensfikšn – ma sve nespojivo sa realnošću „okrutnog svijeta“ koji uz takvu literaturu gubi prizemnu crtu i dobiva mistično-nepredvidivu. Nemojte reći da to niste mogli i sami pretpostaviti. A najdraže mi je takvu pomjerenu stvarnost odgledati u kazalištu, vidjeti saživljeno ono što je na cesti nemoguće sresti. Sada takvu predstavu ne propuštam .... i svaki put se sjetim one koju sam propustila. Čovjek / dijete/ srednjoškolac misli da mu je svijet u džepu , zajedno sa svim prilikama, slikama i ponavljanjima istih kojima se može domisliti, tek kasnije naučiš da se neke stvari rijetko ponavljaju – životna je lekcija koja me tada dopala i koju očito nisam zaboravila.

Trgovine, naročito one velike, sam uvijek doživljavala kao galerije stvari, lijepih, ružnih, poželjnih, skupih, priuštljivih, sjanih ... novih. Stanovala sam u centru grada i nakon škole bi se redovito prošetala po svojim omiljenim dućanima, a kako ih je tada bilo samo par „dobrih“ znala sam napamet sve što je u njima bilo.

Jednom tako, šećući kroz „Mladost“ iznenadio me lutkarski igrokaz za strane na dječjem odjelu – nije to bilo redovito stanje ponude trgovine, vjerojatno je neka mlada entuzijastična lutkarska grupica dobila svoju priliku pokazati se u javnosti u jednom od većih i prometnijih zagrebačkih knjižara. Ovo zadnje o lutkarima mogu dokučiti tek danas, meni su se tada činili posve stari i odrasli – i začudilo me to kako su neozbiljni (za razliku od mene same koja sam se sebi činila vrrllooo odraslom i ozbiljnom osobom).
Manimo sad moje trenutne uvide koji se, dok ovo pišem, nižu i pojavljuju kao da se sve ovo prekjučer desilo, dakle ja sam stala kao ukopana sa nekim netom kupljenim papirima u ruci, iza sitne djece koja su se gurala ispred plahtice koja je dijelila lutkare od publike, i gledala – prvo kao nezainteresirano, kao slučajno sam zastala, ali oni su bili dobri, baš dobri i uživljeni sa lutkama na rukama i glavama koje su virile iznad razdjelne plahtice – a priča je išla po stihovima koje sam već poznavala dovoljno da poželim vidjeti kako oživljavaju, a i izvedba je bivala sve bolja i bolja – i negdje do pola predstave sam tako stajala iza vrtićke dječice i gledala otvorenih usta, i bila sam jedina osoba ne-dječje visine koja ih je stala pogledati, svi ostali su žurili, jurili i nemali vremena za djetinjarije, i uživila sam se (izgleda) potpuno jer sam, između ostalog, na priče o kraljevima i princezama uvijek (i tad i sad) bila slaba – a ova princeza (Krizantema slatka kao krema) je bila posve svojeglava i zaljubljena u pastira koji je odlučio svijet gledati svojim a ne tuđim očima!
I taman se radnja zapetljala, kad sam skužila da jedan od glumaca lutkareći sve u mene gleda, uživa u mojoj uživljenosti i podjetinjenosti, i lako moguće samo za me igra svoj dio predstave.

Dođavola, i sad mi je još uvijek krivo što sam taj tren skočila k'o da me je netko nogom u dupe opalio ili vrućom vodom pofurio, i izjurila iz Mladosti.

Lude li i nezahvalne mladosti!




(btw čika Gugl kaže da je Grigor Vitez radio u Mladosti ... no prije nego što sam je ja stala pohoditi)


10.09.2011. u 09:00 • 4 KomentaraPrint#

petak, 09.09.2011.

u pauzi


intermezzo

između dva
pogleda


(no dobro je da goriva ima)


kemijsko reaktivna instalacija se vrti
--------------------mobili plešu u oči
ma ----


do novog viđenja


09.09.2011. u 10:38 • 7 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.09.2011.

pogled u prazno



isprika tebi, prozore
jer nema pogleda
na koji gledaš više

amputacija je polovnih vizualizacija
odnijela perspektive

a i aksa se klima


isprika plavoj dubini
jer oseka mašte joj odsjekla treću
dimenziju



to se desi
kad ti oči odlutaju
za mislima


a trebalo bi
biti


obrnuto


08.09.2011. u 10:28 • 7 KomentaraPrint#

srijeda, 07.09.2011.

ogled u oku

... utopljen u očima priča sam za sebe prebrojavajući trepavice, obleći uglove, otkrivajući nove točkice sjaja u davno ugledanim ... predavno, gotovo posve zaboravljenim – a tako poznatim, iskričavim, iskreno zaiskrenim tako da bi se i krijes sam ugasio pred njima –

- zamišljenima, nesvjesnim ljepote koja im sramežljivo virucka sa strane, ljepote već viđene, no kao nove, i nikad do kraja upoznate, ljepote zahtjevne toliko da proširuje

v i d n o p o l j e

nebili bila sva obuhvaćena, a opet toliko smjerne da skreće pažnju sa sebe same na ... njeno oko napola sakriveno zaigranim pramenom kose.



(... tek jedan od upitno uspješnih pokušaja opisa, možda nedostojim i sekunde njenog zamišljenoudaljenog pogleda)
- njegovom oku pozadinska misao sumnjom zatitra kapak.



07.09.2011. u 09:38 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 06.09.2011.

perspektivno-devijantna prognoza


Izobličenje trajnih vrijednosti smjerne skale, s tendencijom proširenja
i s p r a z n e š u pl j i n e ,
nastupilo je, naskočilo, naslonilo se i slomilo čvrsta krila lukobrana.

Ne očekuje se povratak na toplo, meko i sigurno, piši kući propalo je kao ponornica,
istrgnulo se i suicidno zaletilo niz okomice,
ostavljajući ne-zdrav razum sam da uvjeri oči da vjeruju njemu,
a ne sebi.


06.09.2011. u 10:10 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.09.2011.

bez-perspektivno



Zatvorenih li pogleda, zavrnu se ono oko sebe iznenadno, zavjesasto padajući pored.
Ispred nije bilo ničega što nije priječilo, i sve je poprečno sputavalo vid.
Neizmjerno je bilo n e d o s t i ž n o, kao da se ni pojam o njemu tu nikada nije naslutio.

Zatvorenih ...
patvorenih ...
odjekivalo je komorasto se upijajući.

Lažne slike ukradenih vizura bez-perspektivno su polijegale uokolo, guleći se sa pobočnih membrana.


Lažno ... lažno je očima danas posve vidljivo.


05.09.2011. u 21:09 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 04.09.2011.

treptaj ili o razdvojenosti jedinstva

oči - u njima je stvar, odnosno odraz iste.

_________________ stvari koje pune konačno dimenzioniran prostor_


treptaj kao razmak između dvije slike stvari
---------------------------tren bez slike ucjelovljuje
granično u b e z g r a n i č n o .


kad trepnemo u istom trenu zajedno smo jedno.



04.09.2011. u 07:07 • 3 KomentaraPrint#

subota, 03.09.2011.

o koraku u ritmu (ogled o izgledanju)


kad te život izvrne,
presloži,
u s p o r i
pa ubrza,

baci jednim mahom tri koraka nazad
i deset unaprijed najbolje je

šutiti,
smješkati se
i pritom što bolje izgledati.



bar dok mu ne uhvatiš korak


03.09.2011. u 08:00 • 4 KomentaraPrint#

petak, 02.09.2011.

kao u starim ljubavnim romanima

nakon što se dvoje ljubavnika burno rastanu, jedan od njih, onaj neiskusniji koji je bio pohlepniji za svijetlom budućnošću, shvati da trava nije zelenija niti iza ove niti iza one ograde, već na njegovom starom travnjaku.
ako bude sreće i mudrosti u travnjaka, i takva ljubavna priča može imati sretan kraj.


što je sa izgubljenim vremenom?
može li se i njemu pristupiti u nekom vremeplovu, noseći buket ruža, sa riječima :
oprosti, nisam te dovoljno cijenio i nisam znao uživati u tvojoj ljepoti, volim te, hoćeš li me primiti nazad?

02.09.2011. u 00:13 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 01.09.2011.

i-na-uzaludno


nek ti
pre-ispričam ovu
ne-pre-prepričanu storiju
možda ću malo pobrkati
redoslijed
likova i ulete
to će na kraju
biti posve druga priča
u kojoj ništa
neće biti
pod-ispričano i polu-rečeno
moram tako jer
inače bi bilo
uzaludno i na
na-porno

kako je uostalom i bilo


01.09.2011. u 09:44 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)

30 sa 10

je temperatura na kojoj
kolačići madeleine.
najbolje uspijevaju.
Vaša vozila prislonite ovdje,
dalje se ide
na Proustov način :
zagrizeš, i odnese te!





Do not copy!
fotke i tekstovi su moji,
osim ako nije drugačije naznačeno.
ako su vam tako dragi
da ih želite
linkati, kopirati ili štogod drugo
mailnite mi!

novi kolačići

oups!






Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se