Policajac ga je protresao iz sna kad je počelo svitati. Spavao je u pidžami naslonjen na molitve i poruke zahvale u Kamenitim vratima, a baš iznad njegove glave pisalo je "Hvala ti Majko za sve".
Policiju je pozvala starica koju je umalo strefilo srce kad je ranom zorom došla zapaliti svijeću.
- Mislila sam da je umro. Znate, da je jedan od onih. Drogeraša - prošaptala je stara zadnju riječ policajcu.
Policajac je u početku bio skoro pa ljubazan i pomogao mu je da se ustane. Sve ga je boljelo od tvrdog poda, a iako je bilo ljeto, osjećao je da su mu noge i ruke hladne.
- Gdje živite - izvadio je policajac blok.
- Zaboravio sam - odgovori nakon pola minute trljajući butine.
- Jeste li što pili ili uzeli neku drogu?
- Nisam.
- I ne sjećate se gdje živite?
- Ne.
- Vaše ime je…
- Ni to ne znam. Ali me ona zove Pilić.
- Po prezimenu?
- Ne, nego po maloj koki, piletu?
- Aha. Dobro. Dokumenti?
- Nemam.
- Zašto ste ovdje spavali?
- Čekao sam nju.
- Koga?
- Pa tu ženu koja me zove Pilić.
- U pidžami?
- Da, tako smo se dogovorili.
- Da se nađete u Kamenitim vratima u pidžamama?
- Da.
- Zašto?
- Moram li odgovoriti?
- Ne morate. Završit ćemo razgovor u policiji. Idemo.

Dok su se vozili gradom, naslonio se na stražnje sjedalo. Zvuk motorole izblijedio je u ušima. Počelo ga je brinuti što se ne sjeća gdje živi, pravog imena, njenog imena.
Policajcu nije mogao reći da su se dogovorili kako će se u četiri ujutro poševiti na Kamenitim vratima. Ona je trebala doći odjevena samo u bijelu spavaćicu, raspuštene crne kose, bez gaćica. Još mu je rekla da će za taj poseban trenutak potpuno obrijati pičku. Da bude glatka i svježa, baš kako on to voli. Njen mali Pilić kojem će dati da kljuca koliko želi. Ona je obožavala te njihove igre. Birali su najčudnija mjesta za seks. Ona bi na krovu zagrlila dimnjak, raskrečila se, a nakon što bio joj ga stavio zguza, stenjala bi tako glasno da su ljudi na ulici zastali i gledali prema nebu. Zatim bi se u nekom dućanu zavukli u garderobu za presvlačenje. On bi sjelo i izvadio kurac, a ona mu okrenula leđa, zadignula haljinu i brzo se počela nabijati.
Ali nikako se ne može sjetiti njenog imena. Poznaje svaki detalj njenih sočnih, malo razrokih sisa. Okus njene pičke još je svjež u ustima, a linije njene naprčene guzice mogao bi nacrtati zatvorenih očiju. Ali njeno ime, kako su se upoznali, što su radili osim jebačine, sve je isparilo.
- Koji mi je kurac - ugrize donju usnu i protrlja lice.

Zvala se Koka. To je bilo prvo što ju je pitao kad ga je posjetila u bolnici. Dolazila bi svaki dan, točno u podne, već mjesecima. Stalno ju je ispitivao kako se on zove, kako su se upoznali, i gdje je živio. Rekla je da ne zna, da joj nikada nije htio reći, da njena noga nikad nije kročila u njegov stan, a upoznali su se baš kod Kamenitih vrata. Godišnjicu su htjeli na tom mjestu proslaviti noćnim seksom. Tako je rekla.

- Pa reci to i doktoru.
- Reći ću mu. Ne brini - kimne dok su sjedili za stolom u bolnici.
- Samo… Ima jedan problem.
- Koji? - prekrižila je noge. Znao je da nema gaćice i osjeti kako mu se usta pune slinom.
- Doktor kaže da te nikad nije vidio. Da pričam sa zrakom.
Pogledala ga je u oči i onda prasnula u smijeh.
- Djeluje ti ovo kao zrak?- uhvati ga za kurac kroz pidžamu.
- Daj, nemoj pred svima tu - stisne noge, a krv mu navre u kurac.
- Jesam li ja zrak? - počne trljati.
- Nisi - uhvati je za zglob i odmakne ruku.
- Sve će biti u redu. Kad izađeš, odvest ću te na posebno mjesto. Ne možeš ni zamisliti gdje. Uh, kako mi fali taj tvoj kurac - ustane i popravi crne uvojke.
- Sutra u podne Koka?
- Kao i svaki dan, Piliću moj - poljubi ga u čelo i ode.

Ostao je sjediti i nakon što ju je ispratio pogledom. Obožavao je gledati kako se njena guzica njiše. Još nije saznao svoje ime. Sve što je znao o svom životu bilo je vezano uz nju. U glavi nije bilo niti jedne slike u kojoj nije bilo njenog lica, sisa, guzice ili pičke. Noćima bi skinuo svoju pidžamu i proučavao svaki pedalj. Osim njegovog lica, pidžama je bila jedini predmet po kojem bi ga neko mogao prepoznati.
Čim bi svanulo, odlazio je do ulaza u bolnicu. Svakog tko je kročio kroz ulaz pitao je jesu li ga ikad vidjeli. Prepoznaju li njegovo lice ili pidžamu.
Do sada nije imao sreće.