02.08.2005., utorak

DRUGA TRADICIJA

"U ostvarenju našeg zajedničkog cilja postoji
samo jedan vrhovni autoritet - voljeni Bog,
kako god se On pojavljuje u našoj zajedničkoj
svijesti. Naši su čelnici samo sluge od povjerenja; oni ne upravljaju."


GDJE A.A. dobiva smjernice? Tko ga vodi? To je zagonetka za svakog prijatelja ili novodošlog. Kad im se kaže da naša Udruga nema predsjednika s rukovodećim ovlastima, nikakvog blagajnika koji bi prisiljavao na plaćanje članarine, nikakvo rukovodeće tijelo koje bi člana koji je pogriješio, otjeralo u vanjski mrak te da uistinu ni jedan član A.A. -a ne može drugome zapovijedati niti ga prisiliti na poslušnost, naši prijatelji zinu od čuda i kažu "To je jednostavno nemoguće. Mora da je posrijedi nekakva smicalica." Ovi praktični ljudi tada pročitaju Tradiciju dva i shvate da je jedini autoritet u A.A.- u dragi Bog, kako je izražen u grupnoj svijesti. S podosta sumnje pitaju iskusnog člana A.A. - a da li to doista funkcionira. Član koji se doimlje sasvim prisebnim, odmah odgovara "Da! Definitivno da!" Prijatelji tada promucaju da im to izgleda dosta nejasno, nebulozno i prilično naivno. Onda nas počnu sumnjičavo promatrati, nauče još ponešto o povijesti A.A. -a i ubrzo barataju solidnim činjenicama.
Koje su nas to činjenice iz života A.A. - dovele do ovog, na prvi pogled, neizvedivog načela?
Izvjesni gospodin, dobar član A.A.-a seli se, recimo, u Middletown, SAD. Ostavši sam, razmišlja da možda neće moći održati apstinenciju pa čak i da neće ostati živ, osim ako drugim alkoholičarima ne prenese ono što mu je tako velikodušno darivano. Osjeća duhovnu i etičku prisilu, jer postoji vjerojatnost da stotine ljudi pati, a on bi im mogao pomoći. Osim toga, nedostaje mu njegova matična grupa. Drugi su mu alkoholičari potrebni jednako kao što je i on potreban njima. Posjećuje svećenike, liječnike, izdavače, policajce, pipničare ... i posljedica je, eto, da i Middletown ima utemeljenu A.A. grupu.
Kao utemeljitelj, on je u prvom redu šef. Tko bi drugi to mogao biti? Međutim, svoju poziciju šefa vrlo brzo počinje dijeliti s prvim alkoholičarima kojima je pomogao. U ovom trenutku dobroćudni diktator postaje prvi čovjek tijela u kojem se nalaze njegovi prijatelji. Tako raste grupna hijerarhija usluga koja se, naravno, sama određuje. I u roku od nekoliko mjeseci A.A. u Middletownu jedri punim jedrima.
Osnivač i njegovi prijatelji prenose duhovnost novodošlima, unajmljuju prostorije, smještavaju u bolnicu i mole svoje supruge da kuhaju litre kave. S obzirom da rade za dobro čovjeka, osnivač i njegovi prijatelji mogu malo uživati u svojoj slavi. Međusobno si govore: "Možda bi bilo dobro da u ovom gradu zadržimo u A.A. - u čvrstu ruku. Na kraju krajeva, imamo iskustva. I pogledajte samo koliko smo dobra učinili za ove pijance. Trebali bi nam biti zahvalni.!" Istina, drugi osnivači i njihovi prijatelji su ponekad mudriji i skromniji od ovih o kojima govorimo. No, na ovom stupnju češće to nisu.
U ovoj se grupi sada pojavljuju sve veći problemi. Prosjaci prose. Usamljena srca tuguju. Problemi nadiru poput bujice. I što je još važnije, čuje se gunđanje koja prerasta u glasan krik: "Zar ovi starci misle da mogu zauvijek voditi grupu? Napravimo izbore!" Osnivač i njegovi prijatelji su povrijeđeni i potišteni. Lete iz krize u krizu, od člana do člana, moleći; ali nikakve koristi, revolucija traje. Grupna svijest samo što nije preuzela stvar.
Sada dolaze izbori. Ako su osnivač i njegovi prijatelji dobro služili, mogu - na svoje veliko iznenađenje - biti ponovno izabrani da vode Udrugu na neko vrijeme. Međutim, ako su se jako opirali nadolazećem demokratskom obratu, može im se dogoditi da na kraju "ostanu na suhom". U svakom slučaju grupa sada ima takozvani rotirajući odbor sa vrlo jasnim ograničenjima ovlasti. Njegovi članovi ni u kojem slučaju ne mogu vladati ili zapovijedati grupi. Oni su sluge. Oni ponekad imaju nezahvalnu privilegiju da budu grupi na usluzi. Na čelu s predsjedavajućim vode računa o odnosima s javnošću i organizaciji sastanaka. Njihov blagajnik, strogo odgovoran, uzima novac iz šešira koji kola među članovima grupe, broji ga, plaća najam i ostale račune i podnosi redovito izvješće na poslovnom sastanku. Tajnik vodi računa da je literatura uvijek na raspolaganju, vodi brigu o službi koja odgovara na telefonske pozive, odgovara na poštu i odašilje bilješke sa sastanaka. To su jednostavni poslovi koji omogućuju funkcioniranje grupe. Odbor ne daje duhovne savjete, ne procjenjuje ničije ponašanje, ne postavlja nikakva pravila. Ako to pokuša bilo tko, već na slijedećim izborima može biti smijenjen. I tako članovi odbora vrlo brzo ustanove da su uistinu sluge, a ne zastupnici. To su opća iskustva. Tako grupna svijest diljem A.A.- a određuje načine kako će njeni vođe služiti.
To nas dovodi ravno do pitanja:" Da li A.A. ima stvarno vodstvo?" Uz najveću empatiju odgovor je "Da, i to vodstvo koje se ne opire činjenici da ne rukovodi". Vratimo se ponovno svrgnutom utemeljitelju i njegovim prijateljima. Što se dogodilo s njima? Kad su žaljenje i tjeskoba prošli, počele su suptilne promjene. Na koncu su se podijelili u dvije grupe koje se kolokvijalnim jezikom A.A.-a nazivaju "grupni mudraci" i "grupni jurišnici" . "Grupni mudrac" je onaj koji uočava mudrost grupne odluke, koji prihvaća svoj umanjeni status, čije je zdravo prosuđivanje potkrijepljeno iskustvom i koji nema ništa protiv toga da tiho sjedi sa strane i strpljivo prati razvoj događaja. "Grupni jurišnik" je onaj koji je uvjeren da grupa bez njega ne može, koji konstantno traži nove izbore i koji ne prestaje sa samosažaljenjem. Poneki grupni jurišnik tako žestoko juriša da se udalji od principa i duha A.A.- a i na kraju se napije. Ponekad se čini da je polje A.A. - a svo prekriveno onima koji jurišaju. U našoj je Udruzi skoro svaki veteran do neke mjere prošao kroz ovaj proces. Srećom, većina se održi i postanu grupni mudraci. Oni postaju stvarni i trajni vođe A.A.- a. Njihovo je tiho mišljenje, pouzdano znanje i skroman primjer ono što rješava krizu. U zbunjujućim situacijama grupa im se neminovno obraća za savjet. Oni postaju glas grupne svijesti; oni su u stvari onaj istinski glas Anonimnih alkoholičara. Oni ne vode svojim mandatom, već svojim primjerom. To je iskustvo koje nas je dovelo do zaključka da će naša grupna svijest, vođena dobrim savjetima svojih starijih, na dužu stazu biti mudrija od bilo kojeg pojedinačnog vođe.
Kad je A.A. bio u povojima, u dobi od oko tri godine dogodilo se nešto što demonstrira ovo načelo. Jedan je od prvih članova A.A. -a bio prinuđen da se, suprotno vlastitim željama, prilagodi grupnom mišljenju. Slijedi priča ispričana njegovim riječima :
" Toga sam dana u jednoj njujorškoj bolnici radio na Dvanaestom koraku. Vlasnik Charlie me pozvao u svoj ured i rekao "Bill, mislim da je šteta što si tako strog glede financija. Svi se ovi pijanci oko tebe oporavljaju i zarađuju, a ti radiš puno radno vrijeme i nemaš love. Nije pošteno." Charlie je prekapao po svom radnom stolu i našao neki stari financijski izvještaj. Dodajući mi ga nastavio je :" Ovaj dokument pokazuje koliki je novac bolnica zarađivala 1920. godine. Tisuće dolara mjesečno. I sada bi trebala tako dobro raditi i radila bi, samo da mi ti hoćeš pomoći. Dakle, zašto se ne preseliš ovamo? Dat ću ti ured, pristojan žiro račun i razumni dio profita. Kad mi je pred tri godine moj glavni liječnik Silkworth govorio o ideji liječenja pijanaca duhovnošću, mislio sam da je to obična glupost, ali sam sada promijenio mišljenje. Jednoga će dana ova družina tvojih bivših pijanaca napuniti Madison Square Garden i nije mi jasno zašto bi ti u međuvremenu trebao skapavati od oskudice. Ono što ti predlažem je potpuno etično. Možeš postati laički terapeut i to najuspješniji na tom području."
"To me je izbacilo iz ravnoteže. Malo me pekla savjest, prije nego sam uvidio kako je Charlijev prijedlog uistinu bio etičan. Nije bilo ničeg lošeg u tome da postanem laički terapeut. Mislio sam na svoju suprugu Lois koja je iz dana u dan dolazila kući iz trgovine sva iscrpljena, a onda kuhala punoj kući pijanaca koji nisu plaćali obroke. Mislio sam i na veliku sumu novaca koju sam dugovao vjerovnicima iz Wall Streeta. Mislio sam i na nekoliko svojih prijatelja alkoholičara koji su i dalje zarađivali kao i prije. Zašto i meni ne bi išlo tako dobro kao njima?
"Iako sam zamolio Charlia da mi da malo vremena da razmislim, što se mene tiče, odluku sam već donio. Vraćajući se u Brooklyn podzemnom željeznicom, učinilo mi se kao da me je obasjala Božja providnost. Bila je to jedna jedina rečenica, ali najuvjerljivija. Dolazila je zapravo ravno iz Biblije - glas je stalno ponavljao "radnik je vrijedan svoga najma." Stigavši kući, našao sam Lois kako kao i obično kuha dok su tri pijanca gladno pogledavala kroz kuhinjska vrata. Povukao sam ju u stranu i rekao joj veličanstvenu vijest. Izgledala je zainteresirano, ali ne toliko oduševljena kako sam očekivao.
"Te smo se večeri trebali sastati. Iako se niti jedan od alkoholičara koje smo imali na obrocima nije otrijeznio, neki drugi su bili trijezni. Nahrupili su sa ženama u naš salon u prizemlju. Odjednom sam izletio sa pričom o svojoj prilici. Nikada neću zaboraviti njihova ravnodušna lica i ukočen pogled uperen u mene. Entuzijazam je odjednom splasnuo i podvio sam rep. Nastala je duga tišina.
"Jedan je od mojih prijatelja počeo govoriti gotovo bojažljivo:
" Bille, znamo koliko si strog. To nas jako smeta. Često smo se pitali, što bi, glede toga, mogli učiniti. Mislim da govorim u ime svih nazočnih kada kažem da nas ovo što sad govoriš još više smeta". Glas mu je postao samouvjereniji. Nastavio je: "Zar ne shvaćaš da nikada ne možeš postati profesionalac? Iako je Charlie tako velikodušan prema nama, zar ne uviđaš da ovu stvar ne možemo vezati uz njegovu bolnicu ili bilo koju drugu bolnicu? Kažeš da je Charlijev prijedlog etičan. Naravno, da je etičan, ali ono što mi imamo ne funkcionira samo na osnovu etike; to mora biti bolje. Naravno, Charlijeva ideja je dobra, ali nije dovoljno dobra. Bille, to je pitanje života i smrti, i ništa osim onog što je najbolje, ne može funkcionirati!" I dok je on i dalje govorio, prijatelji su me izazovno pogledavali : "Bille, nisi li baš ti često puta govorio da je dobro neprijatelj najboljem? Eto, ovo je čisti primjer toga. Ne možeš nam to učiniti!"
"Tako je govorila grupna svijest. Grupa je bila u pravu, a ja u krivu; glas u podzemnoj nije bio glas Boga. Istinski glas je bio ovdje i izvirao je iz mojih prijatelja. Slušao sam - i hvala Bogu - poslušao"

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

  kolovoz, 2005  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se