< | kolovoz, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
«Četrdeset mi je godina, ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja a već star da ih ostvaruje. Šteta sto nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.» (Iz romana «Derviš i smrt» Meše Selimovića) (a ja taj, baš za današnji dan odgovarajući citat, našla na blogu Dolinjanina Začaranog, i to toliko začaranog da ni mail što mu ga jučer poslah nije još pročitao ) A može i vedrije, naravno. Danas bih mogla 19. rođendanu nazdraviti, jer sam na svoj 21. rođendan imala, doživjela i preživjela sa doslovno nekoliko ogrebotina sudar s autobusom. U smislu, ja za upravljačem roditeljske bube vw, pa na autobus.. pisala sam o tome. Davne 2005. Ima u arhivi, lipanj mjesec..pa ak nekog baš jako zanima... |
Jedno vikendaško sunčano jutro. Mali se još prije svitanja došetao u moj krevet, pa se protežemo skupa i odlažemo ustajanje. Gledamo neki albumčić s šarenim naljepnicama. Na jednoj sličici deva.. - Ljubavi, znaš li kako se zove ova životinja? - zebra!! -molimmmmm?!?!?!?! - mhm..ok, DEBRA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! |
danas u podne... nadam se da smo protiv francuza dovoljno motivirani i ŠPREMni, da možemo zafućkati: dont VORI, pa iza tekme biti happy |
nakon zaista dugo vremena odlučih se pospremati malo na blogu hallova njušilica već neko vrijeme ne njuši baš najbolje ( ko da ju je ambrozija dohvatila, pa je bez njuha ostala), a primjetih i da se blog jako sporo učitava a još prije primjetih da imam u svojim kakti listama puno neaktivnih blogera posložih neku priručnu listu nit je konačna, nit nepromjenjiva tek ažurirana I sad, pitate se kakve veze to ima s naslovom posta nikakve, do sad dakle, pitam ja vas, zna li netko stručan ili mudar, ili oboje, tj 2u1 kako je pravilno pisati/ govoriti: "bio sam u Pevecu" ili "bio sam u Pevcu" obzirom da je uvriježeno ovo prvo, a po logici stvari ( Kumrovec/ u Kumrovcu, ne u KumrovEcu) bismo trebali koristiti ovo drugo, zanima me što li je pravilno. Lastane, nadam se da moje pismo neće završiti u košu.... |
A bit će i toga ovih dana ( fotografija, mislim, a za ormare nisam baš tako sigurna..) Eto, protutnjao je i moj godišnji… radni, jako radni ove godine. Sinovima smo sobe pokušali srediti, da svaki ima svoju. Nakon 5 godina, konačno sam oslobodila svoju spavaću sobu dječijeg krevetića, kiderbeta, po domaćem. Starijem smo kupili ormar. Eh, tu imam ponešto za reći, tj napisati. Najprije kritika, antireklama, dobronamjerno upozorenje svekolikom čitateljstvu, i iznošenje mog lošeg iskustva. Platili amerikankom, rastegli na nekoliko rata, platili i dovoženje u naš mali grad. Sve smo to obavili u trgovini namještaja Marsonija- Lesnina u Slavonskom Brodu, a dana 6.8. tekuće nam, prijestupne i olimpijske godinice. I rekoše nam gospođe koje tamo djelaju da će nam ormar biti isporučen u slijedećem tjednu, sami ćemo ga sastaviti (aha), i to nam je baš tako i odgovaralo, jer smo još taj slijedeći tjedan bili kod kuće, na godišnjem odmoru. Danas je 19.8. a ormar još nije stigao!!!!!!!! Danas je 19.8. a moj Stariji još uvijek ima odjeću u plastičnoj korpi, dio kod bake, a dio u nepeglanom rublju kojeg mi se, baj d vej, nakupilo za veličinu crknute kobile.. (a vruće je bilo, ko bi peglu palio). Počeli smo nazivati u srijedu, 13.8. , tjedan dana nakon kupovine. Mislim da je to sasvim pristojan rok do kojeg smo strpljivo ččo ( čamili čekajući ormar, nit ne pomišljajući da bi mogli proći ko Vladimir i Estragon). Elem, u srijedu ih ne dozvasmo, al u četvrtak, pretpraznički četvrak jesmo! I obećaše nam se u subotu . Pojaviti. Već znate da nisu. Mislim da će Zakoniti, čiju smo amerićansku karticu tamo speglali, poduzati energične mjere da se stornira to plaćanje, da im ostane njihov ormar Pjer, nek im stoji tam u salonu do novog desetljeća, neposlovne i lažljive ih podsjećao na prevarane kupce!!!!! ( Sjetih se dragog mi prijatelja Franca i njegove muke po namještaju od prije nekoliko mjeseci) Da se ne preforsiram, ostavljam nešto i za slijedeće dane... Samo pripominjem da je Malom jučer bio peti rođendan, proslavili smo par dana ranije, i za kraj ostavljam dva bisera petogodišnjeg genijalca. Dok ga je šišala, gđa frizerka se raspitivala: - gdje ti je brat, što on radi? - Brat? Ah, on je na repu zbivanja! ( eh, koji vakabular iz crtića…) Sinoć ga gledam dok jede. Uživam u njemu, upijam to prekrasno malo lice, a u isto vrijeme sjetim se da je i mene moja mama tako gledala dok sam jela, pogotovo kad bih došla iz Zagreba, i znam da mi je to jako, jako išlo na živce. Kao da mi je pročitao misli, Mali me buntovnik bezobrazno priupita: - šta tako buljiš u mene? Eh, da je bilo tko drugi.. sad bi me čuo.. al raznježena zbog datuma, a i inače, valjda, samo mu mirno uzvratih: - Pa sviđaš mi se, lijep si mi, zaljubljena sam u tebe… - A šta se onda nisi udala za mene, već za za mogu tatu?! |
Mislim, ko da sam redovna u postovima poput npr. Eurosmijeha, pa da znate što mi je ak ne osvane post svaki dan (digresije: .. baš sam zanemarila ovaj moj blog .. a mogla bih o mnogočemu, svakodnevno..…) možda ne bi ni skužili da sam na godišnjem.. al ipak.. skužit ćete jer ćete pročitati… ( kako dubokoumno napisano …c c c ) Kaže Pjesma da će objaviti cijene sa tržnice u Umagu, a ja slučajno bijah u prošlu subotu na moj tržnici, pa evo cijena po sjećanju: Lubenice 2,5 kn/ kg Dinja 5 kn/ kom (!) Šljive 5 kn/ kg Paprika 6 kn/kg Tek toliko da se može usporediti… jer baš se nedavno na Pjesminom blogu u komentarima povela rasprava o tome jesu li turisti koji dolaze kod nas na Jadran ljetovati škrti ili su naši trgovci ipak stavili prevelike marže. Naravno da se kod usporedbe jednog istarskog turističkog gradića i jednog slavonskog provincijskog gradića po cijenama na tržnici, mora štošta uzeti u obzir, al ipak.. da idem ove godine prema južnim krajevima ( a ne idem) i da idemo u privatni smještaj gdje si sami kuhamo ( a ne idemo), bormeš bi si i ja svega sa ove moje tržnice nakupovala i ponijela, ko da smo česi bi se napakovali u gepek ( a nismo) Možda zbog cijena s tržnice napravim i update ovog posta u subotu.. jer nisam se baš trudila zapamtiti ono što me nije zanimalo Vezano za naslov (uvijek mi je problem staviti neki zgodan naslov), a da ne bude nedoumica, šenkrat naglašavam: odoh ja na godišnjiiiiiii, juhuuuuuuuuuuuuuuuuu ( krem, od brokule, please) i neima me na radnom stolcu do 18.8. Dotad, sve vas, putnike namjernike, i one koji nenamjerni klik na moj blog donese, Od srca pozdravljam |