dva

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

31.10.2007., srijeda

Ovih dana...

zapalit ćemo poneku svijeću, ili njene modifikacije, ili kupiti bateriju za one "umjetne" - votever, ili kako tko voli

Gužve su već sad nesnosne. Prometne. Cvijeća i svijeća posvuda, a što smo bliži groblju sve ga je više. Još uvijek nisam "glavni nositelj" aktivnosti oko tog blagdanskog ukrašavanja grobova koje ću obići. Pa mogu to ležernije obaviti, ili ""obaviti", a sve je pomalo neki običaj radi običaja postao. Sve je više nadmetanja tko će ljepši aranžman staviti, čija će svijeća dulje gorjeti. Ne sviđa mi se to . Ni malo. Oni meni znače puno više nego se to može nekom svijećom ili cvijećem iskazati. Sjetim ih se češće nego što odem na njihove grobove. I znam da oni to znaju.


- 14:03 - Komentari (12) - Isprintaj - #

30.10.2007., utorak

Bez plana

vani cmoljavo
nit na posao idem po pravom danu, nit se po danu vraćam kući

Onda mi je ovo antidepresiv

enjoy


- 15:30 - Komentari (10) - Isprintaj - #

29.10.2007., ponedjeljak

Novost u Boxu

Vukovarska je svijeća Kengijeva ideja

Prihvaćam

To je najmanje što mogu učiniti






- 09:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

24.10.2007., srijeda

3u1, sad pa tko zna kad...

Ne možete vjerovati? Vjerujte! Treći post danas, 3u1 dan, ništ posebno dan, al ipak dobar dan. Jer, kiša više ne pada (konaaačnooo) , nešto je toplije, vraća mi se volja za radom i učenjem, a to se odlično manifestira (i kompenzira, hehe) pisanjem postova. Hiperprodukcija vas može zavesti, možda uplašiti ili otjerati odavde, pa zato svečano izjavljujem da mi je ovo najvjerojatnije zadnji post koji ću danas napisati..

A kako je do njega došlo –

Ostavio mi danas komentar jedan bloger. Zavirih na njegov blog, pročitah zadnji mu post, i odlučih komentirati. Zalaufala sam se, pa zastala, i odlučila dva puta istu foru napraviti. Dakle, za dolje navedene misli i primisli zaslužan je ovaj post, pa možete najprije njega pročitati. I komentirati.

Je li jesen zaista jesen, kad počinje do kad traje? Teško pitanje. S godišnjim dobima sve se pošemerilo, malo smo krivi mi, globalno zatopljenje, ali i standard.. sjećam se kako je bilo nekad davno, kad sam bila mala, nije bilo u zimi paradajza i paprike za kupiti, znalo se kad se šta jede, kad šta raste i kad je čega sezona, a i tad je to bilo baš ono, pravo dobro i fino i mirisno..danas sve nešto jadno, a svega ima..

Baš sam sinoć razmišljala toj temi (nevjerojatno, slučajno? ne znam...) jerbo sam morala neke jesenske plodove junioru za vrtić spakovati. Ma, grintala sam sve u 16! Mislim, nek djeca donesu plodove jeseni u vrtić, pa će tamo, skupa sa tetama dočekati jesen - eto, tak mi je zakoniti jučer izreferirao. Uh, đe me nađe... znači, nemam svog vinograda i voćnjaka, pa nek po toj kiši i hladnoći idem u grad, nek kupim u voćarni nešto.. oh... i kako sad to? 24.10. će oni dočekivati jesen??? Veli zakoniti da je i njega to čudilo, al rekle mu vrtićke tete da mali naši ne znaju u datume i kalendar (znamo da ne znaju..mda), pa da im se sad zapravo jesen može pokazati. Što je točno. I okej, rekla bih. al ljudi..kišurina, mrak..ne ide mi se u grad. Pa sam neugodnu zadaću potisnula u zakutak svog uma ( tipične plavuše ) sve do večeri. Uh, točno sam bila razočarana kad sam se toga opet sjetila. Al draga moja sveki, našla rješenje. Hoklicu u dvorište, ( možete zamisliti scenu, dvomajka u 22 sata , u kišnu jesensku noć, u mraku dvorišta svoga, stoji na stolici, u jednoj ruci kišobran, u drugoj škare, režem preostalo, previsoko i nepozobano grožđe sa male lozice ), pa u podrum kod sveki, po malo jabuka (ihaa, nisma ni znala da su toliko nakupovali),a našlo se tamo i spremljenih oraha i lješnjaka, pa čak i jedna jako zgodna mala i plitka košarica u koju sam onda to sve fino dekorirala i još ukrasila ubranim i osušenim lišćem vinove loze ( svekrvina ideja, priznajem). A priznajem da mi se baš svidjelo, da smo se fino Mali i ja zabavili dok smo sve to radili.
Još sam samo malo grintava, al proći će me. Čim zaboravim da su još do prošlog petka te iste vrtićke tete vodile djecu u vanjski pješčanik, u hladni, mokri pijesak da se igraju. A vani ni u najtoplije doba dana nije bilo pretoplo. Konačno su shvatile da je ljeto otišlo, jesen došla… dobrodošla.



- 15:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #

Stanica poslije mosta

Ne idu mi mostovi danas.. napisah, pa izbrisah, iz nekih osobnih razloga

Al sjetih se nečega, Demjanova mama mi dala ideju. Da ne velim da sam je ukrala od nje..hihi

Pročitajte njen post, zabavan je, a možete joj i komentar ostaviti. Krenem joj i ja komentirati, raspišem se, (a ne ko za mostove).. pa pobrisah tamo većinu teksta, (eh, to je kao kod mostova), ter odlučih ovdje svoje napisati.

Riječ je o dječici, of skroz, o pričama kako su došli na svijet.

Mali ništ ne pita. Ako je ta tema na dnevnom redu, on već sve «zna». Rodio ga tata. Normalno. I brata je tata rodio.headbang A ja ću eventualno neku seku smijeh, ( aha, ćaću im eventualnog zakartam ….smokin)

A kad je Veliki bio mali, imali smo mi te spike, isto. I objasnili mi prvorođencu našemu da mame rode djecu, u bolnici, doktori im pomognu..a kako je nastao, paaaaa, tata je mami dao jednu malu, malu, sitnu stanicu, pa je onda i mama dodala jednu svoju i tako je on rastao u maminoj tibi.. i sad, znate one spike znatiželjenih roditeljevih roditelja, kumova, znanaca i ostale "tugujuće" rodbine…govorili su njemu, jer dugo je bio jedinac

- pitaj mamu kad će ti roditi brata ili seku

A on, pametnica mala velevažno odgovarao

- kad joj tata da stanicu!

( i sve je bilo dobro dok je on njih zbunjivao, a muž i ja se cerekalirofl, al kad se je danas Veliki, a onda mali, počeo zbunjivati sa radio stanicom, namještanjem stanice (da ne krči, jel..), pa autobusnom stanicom (jel se tamo ide po bebe), pa ..)bangrofl

Ajooj, možete misliti zbunjenih, zblenutih i zabezeknutih faca.
I našeg smijeha.

- 14:56 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Mostovi



Kad kažete «most» na što pomislite?
Spajaju li baš uvijek?

Neki su mi ostali posebno u sjećanju. I nisu to oni opjevani, opričani, legendarni, turistički atraktivni, već neki baš moji, uglavnom stari, neugledni i neatraktivni.

Kategorija: napisani, pa uglavnom izbrisani postovi no

- 11:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23.10.2007., utorak

za ljubav nema zime

Jučer. Kišno, mračno, hladno predvečerje. Mali ide na trening gimnastike. Sat vremena. Za to vrijeme Zakoniti, Veliki i ja obilazimo prodavaonice obuće u potrazi da patikama (tenisicama) koje će se svidjeti Velikom, a nama ne biti preskupe. Joooj, to je muka živa. Ne obavismo kupovinu, al ušle su neke u uži izbor. Ostavismo to za neki topliji dan, ili bar dan bez kiše. Vraćamo se po Maloga. Nalazim ga na izlazu iz zgrade u kojoj vježba. U kratkim hlačicama, majici kratkih rukava, na nogama gimnastičke papuče, u jednoj ruci ruksak sa "normalnom odjećom" koju je sam tamo utrpao, u drugoj jaknica.
- mama, baš si sad morala doći! (prijekorno i ljutito)
- ma kamo si se zaputio, mišu mali? ( zabrinuto, a i suzdržavajući smijeh)
- taman smo se Dora i ja dogovorili da sami odemo, bez roditelja! Sve si pokvarila! nut

On je četverogodišnjak fino, a i Dora je između 4 i 6 godina. fino Da nije padala kiša i bilo onako hladno, pustila bih ih da vidim kamo će takvi mali, slatki i zaljubljeni kiss

- 10:20 - Komentari (17) - Isprintaj - #

16.10.2007., utorak

Danas..

- kad sam bila mala djevojčica, tepala mi je: Sunčice moja – iako to ni izbliza nije moje ime

- naučila me čitati i pisati prije polaska u osnovnu. Za pisanje se ne sjećam, ali na čitanje me je «navukla» sa Regočem i Kosjenkom. Slova sam već poznavala, ali lakše mi je bilo slušati, nego čitati (naravno!). I ona pročita donekle, i stane..neće više. Ja molim, ona ne odustaje. «Znaš čitati, a ja sad moram peglati. Uzmi knjigu, sjedi ovdje, i čitaj na glas, obje ćemo uživati». I što sam drugo mogla, nego nastaviti kako mi je i rekla. Poslije sam čitala i neke stvari (njoj, na glas) koje baš i nisam razumjela i voljela, ali pretpjela sam. I danas mi nije žao.

- Kad sam dobila prvu jedinicu u školi – nije vikala, bjesnila, prigovarala. Stavila me je u auto, odvezla u knjižaru i kupila knjigu. Za uspomenu. Karel Čapek: Bajke.

- Negdje u šestom osnovne me je počela učiti kuhati i peći kolače. Sjećam se početka, čak i mjesta na kojem je onda štednjak stajao. Miješala je neku zapršku («zafrig», po domaći). I nek ja sad malo miješam, ona je kraj mene. Ja počnem, nespretno, zahvatim kuhačom vrele zaprške, i nabacim njoj na ruku… ahh, i danas ima ožiljak. Znam da joj nije žao. Meni je.

- Kad me je ispraćala sa autobusnog kolodvora na kojekakve izlete i putovanja, vidjela sam da plače. Rekoh joj: «Zašto plačeš? Pa meni je lijepo, ja sam sretna! Putujem nekamo!» Odgovorila mi je tada, ja zapamtila do sada: «Kad budeš pratila svoju djecu, znat ćeš odgovor.» Da, sada znam.

- Sjećam se kad me je kao šesnaestogodišnju srednjoškolku natjerala, baš ono natjerala, da idem na Uskršnje jutro pogledati ima li što za mene u gnijezdu..ah, koja mi je to tlaka bila, pa nisam ja dijete! A koje je oduševljenje, vrisak i sreća bila, kad sam u kutu dvorišta, u bratovom gnijezdu našla novu, prekrasnu modernu školsku torbu. Za koju sam prije pitala. Pa mi je bilo rečeno da se nema novaca, nek se strpim još malo i nek nosim staru.

- Vjerovala je u mene puno puta kad i ja sama nisam.

- Kad sam odlazila na studij, u Zagreb, rekla mi je nešto što baš nisam čula od drugih djevojaka da su im roditelji govorili. Rekla mi je da me voli, da zapamtim i da nikada ne zaboravim da imam mamu ( i roditelje, da, imam ih oboje, hvala Bogu, još uvijek). Da ako zaglibim u lošem društvu, ako padnem godinu, ako ostanem noseća, ako mi se bilo što tako ružno dogodi, da se ne bacam sa savskog mosta, ili pod tramvaj. Da dođem kući. Da će mi biti teško, ali da ćemo izdržati. Da su svi problemi mogu nekako riješiti, da ne treba odustajati od sebe, od života.

- Nakon što sam usputno pripomenula da bih voljela da zna štrikati, jer bi mi onda k'o i neke druge mame mogla isplesti tada moderne džempere, u božićnom su paketu u Zagreb došla čak 4!

- Danas, podržava i ovo moje studiranje u «stare dane». Ako zna da mi je ispit blizu, da učim do kasno u noć, samo pojača porcije, i nazove me na posao da poslije dođemo kod nje na ručak, i još si ponesemo za večeru ili sutradan. Svaku moju sms poruku o položenom ispitu čuva, pročita je tko zna koliko puta, zna napamet bolje nego ja kad sam koji položila.

- Da, to je moja mama! Žena koja se još uvijek sjeća Šiška Menčetića, Jeđupke, koja zna bez kalkulatora kvadrirati i drugi korijen vaditi iz nekih velikih brojeva, na koju sam jako ponosna i jako je volim

Danas moja mama ima točno 60 godina. Malo? Puno? Teško je to reći, a nije ni važno. Nisam još smislila što ću joj odnijeti, nešto već budem, nije to ni važno. Važno je da joj dođem, da je zagrlim, da joj kažem koliko je volim… I da je još trebam, ooo, da. Iako sam iz onog ranog odnosa majka-dijete dobila puno toga, sada smo u nekom prijateljsko – savjetodavnom odnosu i mogu reći da zaista uživam. Npr. - ne pravim često «kopar sos», pa nazovem da je pitam kako se to ono spravlja. Ili – plaća mi kasni, a hitno trebam nešto platiti, opet je mi mama i njen umirovljenički crni fond na raspolaganju. Iako Mali ide u vrtić, kad god je bolestan, da ja ne idem na bolovanje, ona uskoči i pričuva, njeguje. (Naravno, kad bi bilo nešto opakije u pitanju da bih, bez obzira na posao, bila s djetetom, ali one anginice , kad prođe najgore, a to bude kao po pravilu za vikend, onda je baka servis idealna stvar). Kad je Veliki imao problema u petom razredu, kad se nije znao pokrenuti prije podne sam kod kuće – opet je baka uskakala. Aktivirala, motivirala, čitala s njim povijest, nadgledala zadaće iz matematike i hrvatskog, čak je imao i vježbanje likovnog kod nje yes. Na neki nevjerojatan način izgradila je svoj autoritet, čak i kod moje djece. Tako ponekad, kad me razljute, kad me neće slušati, ja im se priprijetim: «Reći ću vas mojoj mami!» Hehe – djeluje! thumbup

( Ovo je sasvim osoban post, moj tijek misli nabacan u crticama.. na današnji dan bi se moglo pisati i o rođendanu bana Josipa Jelačića, i o tome da je danas Svetski dan hrane/ dan kruha, pa na žalost i dan koji ćemo pamtiti kad dan pogibje mladog i perspektivnog pjevača Toše Proeskog.
Kako vidite, vratila sam prvobini dizajn bloga , hvala Darkwolfu kiss, ali «restauracija» još traje. Moram revidirati blogoliste, posjetiti blogove novih i starih blogoprijatelja, «završiti misao» započetu prošlim postom i još koješta. Što bi rekli naši stari: ima dana ko kobasica, do Nove godine valjda ću uspjeti nut)

- 14:22 - Komentari (23) - Isprintaj - #

07.10.2007., nedjelja

izbjeglištvo i povratništvo - dio prvi (ili prolog)

dođe mi da se rasplačem od sreće..cry

Znate onaj osjećaj, kad se nakon dugo izbivanja vratite u svoj dom, u svoj grad, u svoju domovinu, među svoje prijatelje...
NA SVOJ BLOG!!!!

kako je bilo 23.8. i tko je ispao naivniji od crvenkapice i francuske sobarice zajedno, to već znate bangheadbangno

i da sam dugo čekala i čamila i čučala na svom zamjenskom blogu, i to je većini poznato

i evo me nakon 45 dana natrag, na svoj blog, ponovo sam 2mama!!!

S obzirom da je jedan sat iza ponoći, da sam se cijelu subotu skitala po Slavoniji, zaista ne mogu ništa ljepše i pametnije napisati osim :

-da sam zahvaljujući svojoj gluposti, i gubitku bloga (privremenom, 45 dnevnom gubitku) shvatila i dokazala sama sebi ( a pomalo sam počela sumnjati, da, da..) da još ima divnih ljudi koji su spremi pomoći ništa ne očekujući zauzvrat,odvajajući svoje vrijeme i koristeći svoje znanje..
jedan od njih, moj blogovski super heroj, bloger MrPiton,
promtnom je reakcijom na moj upit bi li možda mogao pomoći, u samo 24 sata od prve komunikacije - vratio, obnovio, restaurirao...moj blog!

(u vokativu je malo malo teže, al pokušat ću)
Misteru Pitone još jednom ti puno i od srca zahvaljujem kiss

- 00:52 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se