dva

< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

03.03.2007., subota

ima li slučajnosti

Poluradna subota. Dok čekam nekoga koristim priliku nešto i napisati.
Hvala na pitanju, dobro sam. Kad tako kažem mojoj mami i ne bude baš nešto zadovoljna. Kaže- znači, za tri si. Ali ne, nisam sad za tri, za više sam.
Jučer sam bila na jednom od mnogobrojnih ožujskih rođendana. Kod moje drage prijateljce i kume moga starijeg sina. Četiri je godine starija od mene pa je pala zeza na taj račun. Prekrasna večer. Dječica se odlično zabavljala, a nas dvije pretresle sve, uzduž i popreko. Tipično žemsko, to će vjerojatno pomisliti muški dio blogera. Ali ne, to mi puno više znači od običnog ženskog brbljanja. Jer poznamo se u dušu. Ja počnem rečenicu – ona je može dovršiti. I druženje s njom bolje mi je od bilo kakvih fensi šmensi izlazaka, zabava, ili tome sličnoga. Ne viđamo se baš često kao nekad. Ali nismo izgubile nit i to mi puno znači.
Čekam kolegu, treba doći iz Zagreba. Nisam ga vidjela tri mjeseca. I mogu priznati da sam ga se baš zaželjela. Nije mala stvar kad s nekim radite gotovo sedam godina. Svaki dan, stol do stola. I pričamo o svemu. Zna sve što me muči, kak su djeca, šta ću skuhati za ručak. I ja o njemu, sve, ili gotovo sve. I onda odjednom, ode. Silom prilika i na njegovu sreću. I drago mi je zbog njega. Čujemo se gotovo svakodnevno, ili sms-amo ili chatamo. Ali ipak, pogled oči u oči (dobro, oči u oči preko njegovih naočala), to je ipak nešto drugo.
Već sam nekih 20 minuta tu i čekam. I uzmem mob da ga nazovem, da ga pitam jel blizu. Pa odustanem. Ne volim ga zvati dok vozi. Pogledam malo zlato na zaslonu moba i pustim nek proradi screen saver. Nije. On me nazvao. Ima li slučajnosti. Ne znam, možda stvarno i nema. Možda je točno da nam ne trebaju aparati i tehnika da bismo bili povezani. Ako to želimo.
U svakom slučaju, odgađamo susret za popodne. Nove okolnosti. Nema veze. Ne ljutim se. Bar sam post napisala. A i ured pregledala. Jučer se takva kišurina slila da sam imamla malu poplavu. Sva sreća da sam na vrijeme primjetila. Sad je sve pod kontrolom.
Odoh kući pjevajući.

- 13:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>