< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
vjerujem da je većini poznat... imate svi pozdrav iz Rib@rnice od FRANCA doslovno prepisujem sms od prije dvije - tri minute: Pozdravi mi ekipu. Još struja i montaža kuhinje. On line sam u nedjelju. dobro, to da mi je poslao , to vam baš i ne moram napisati danas sam prekardašila..ovo mi je već treći post od jutros toliko o radnom elanu |
da, dobro vam jutro kod mene sipi sitno snijegić, i to mokar... okasnio točno mjesec dana što se mene tiče... dragi prijatelji sele ovaj vikend iz stana u svoju novu novcatu kuću i baš mi jučer veli ona: vidjet ćeš, kad mi krenemo namještaj vući van... past će snijeg i stvarno..... na radiju svira: Ne odustajem.. ni ja, al mi se trenutno ne da jučer mi je bila baka u posjeti draga moja baka.... ima punih 80, prekrasna, prelijepo izgleda, mozak radi..noge je služe..al ima i štap, za svaki slučaj bila u gradu sa sestričnom, pa skrenule... čaj i keksići se trošili , sto kunića tutnila potajice u moj džep, namignila mi zavjerenički... i jednu staru razglednicu, dvedesetak godina staru donijela mi. Od moje Maje, frendice, nekak je kod nje završila Ako pošteno zakrka do vikenda, onda idemo na ranč, na sanjkanje..i peći ćemo slaninu na štapovima, i piti čaj iz termosice. Ekipa se povećala, mojih dvojica, bratovih četvero, i sitnadija od kumova Nismo mi niakd bili na skijanju. Nije nam u krvi, a ni u džepovima Al još od moj pradida Bartola, imaju moji neki komad zemlje, malo izvan grada, nešto oranice do ceste, po sredini solidan put, a onda nizbrdica, na kojoj je posađeno nešto preko 100 voćaka. Tamo, još davnih 80-tih. I neki objekat, ne prelazu oranice u voćnjak. Za ostavit alat, sijeno, sklonit se od kiše. Eee, to je naše sanjkalište i skijalište. Prije desetak godina išli smo jedno popodne na snijeg. Kumovi, moj brat i mi. Njih trojica mušketira i skije ponijeli. super nam bilo. Pa smo to htjeli ovjekovječiti... između ostalog, predložim ja da se muški na skijama slikiraju tak da stanu jedan do dugog, da svaki jednu nogu sa skijom digne, onak, ko skijaši u ciljnoj ravnini. I poslušaše oni mene. Al zadnji i najkrakatiji, kum, dižuči svoju nogu zapne za konopac od sanjki, pa izgubi ravnotežu, pa domino efekt nastane ooo, kako su popadali...ko kruške... sve zabilježeno... za uspomenu i dugo smijanje budite mi prpošni i veseli |
baš sam sretna upravo čula na rejdiju da je Davor Dominiković negativan bio na doping testu tj. valjda su onaj drugi uzorak izanalizirali i ustanovili da su ga pogrešno optužili gamad jedna zavidna tkogoddatobio baš mi je drago zbog to dečka, a i zbog svih nas dabogdabiliprvaci u inat u truc ili kako vam drago kategorija:spot, politika, muljanje, čokolino |
u nedostatku vremena, a ne inspiracije... jedna forwardaljka - šaljiva - o braku: Sto je brak? Crkvena definicija: Brak je religijski cin u kojem dobijamo jednog razapetog vise i jednu djevicu manje Pravna: Brak je dozivotna robija u kojem osudjeni moze biti oslobodjen samo zbog loseg vladanja Zivotna: Nijedna zena ne dobije ono cemu se nada i nijedan muškarac se ne nada onom sto dobije Matematicka: Suma gnjavaze, oduzimanje slobode, mnozenje odgovornosti, dijeljenje love Ponderalna: Najbrzi nacin da se udebljas Vojna: Jedini rat u kojem spavamo sa neprijateljem Filozofska: Brak je mjesto gdje se uzajamno dijele i rjesavaju problemi koje doduse, ne bismo ni imali da nismo ozenjeni Prije: 2 puta dnevno Poslje: 2 puta mjesecno Prije: ti me ostavljas bez daha Poslje:ti me gusis Prije: ne prestaj... Poslje: ne pocinji... Prije: groznica subotom uvecer Poslje: nogomet srijedom uvecer Prije: pitam se sta bi radio bez nje Poslje: pitam se sta da radim s njom Prije: eroticno Poslje: neuroticno Prije: jucer smo ono radili na kaucu Poslje: jucer sam spavao na kaucu do slijedećeg javljanja |
bez puno teksta...ali MORAM ovo napisati - upoznala sam još jednog blogera napričali se..ko da smo stari znanci hvala ti, Kljune, što me nisi zaobišao, nego si našao u svom pretrpanom rasporedu malo vremena za druženje ostalo je još sto nedovršenih tema... već se vidim kak pakujemo prnje jedan vikend u proljeće... pa u Osijek na kavu... |
Na današnji dan prije 15 godina dogodilo se to što se dogodilo..svi nešto pišu o tome...super je bilo.... rat se tek zahuktavao...vijesti o poginulim i ranjenim sugrađanima stizale jedna drugu... do Zagreba se preko Mađarske išlo.... uzbune, zamračenja....ali ipak, tako je bilo lijepo gledati taj hateveov dnevnik...gledati kartu Europe i svijeta... i obojane one države koje su nas priznale...Bar nešto lijepo u tim danima prepunim loših vijesti. Bili smo svi četvero kod kuće ( mama, tata, brat i ja). Gledali dnevnik....kad je počelo... Zaglušujuća pucnjava. Iz svakojakog oružja.... Dugo, blizu, svud oko nas. Mama je zavrištala : "GASI SVE!.... LEZITE NA POD!.....PROBILI SU OBRANU!...DOLAZE!" I za primjer prva zalegla na pod u sobi. Ne mogu se suzdržati ni dan-danas. Toliko smo se počeli smijati (brat i ja, a poslije i tata). Naravno da je nismo poslušali.. bila je presmiješna onako izvaljena na tepihu....jedva smo je nagovorili da se ustane. "Mama, pa to naši pucaju..slave, priznati smo." Da ne napišem: IMAMO HRVATSKU . Eh, onda se razljutila i ustala. " Mulci jedni....jedan metak – jedna marka, a oni slave!!! Ah, možda komšije ne znaju za legendu o picokima.....Ajde, nosi ovima što patroliraju po ulici nešt' za popit'..." I tog se uvijek sjetim na današnji dan...a i slavonskog bećarca: Mala lezi tuku mitraljezi ja ću na te, ne boj se granate kamo s ovim? politika? osobno? obitelj? humor?... nikamo, po običaju |
sve je super i sve je za pet...čak i kad nije petica, nego četvrtica u indekasu mom još 005 pa gotovo vidim da su opet probelemi u blogosferi... novosti sam najvažnije napisala, posao zgotovila... pa idem čitati omiljene mi blogere do ponedjeljka |
vidim da vas je zaprepastila 20-godišnja olovka radi se o tehničkoj olovci, da ne bude nedoumica inače, frka mi je, a i blog nije bio u funkciji... ipak, ne mogu odoljeti da ne prenesem svoju radost zbog sretnog završetka akcije traženja malog dječaka, 3,5 godišnjeg Branka iz sela Deževci, nedaleko Požege, koji je nestao jučer oko 13 sati. Taman je vršnjak mog Malog sina, i mogu samo zamisliti očaj roditelja. Tražilo ga je cca 300 ljudi. Jučer su počeli pročešljavati šumski teren oko kuće, potragu su obustavili noćas u 4. Bez uspjeha. Jutros u 7 su nastavili, i našli ga oko 10 sati. Potekle mi suze radosnice kad sam čula na radiju. Odlutao je u šumu, pronađen je oko 2 km zračne linije od kuće, ali oko 4 km hoda, i to preko nekoliko vrlo strmih uspona. Tražilo ga je 200 pripadnika Hrvatske vojske, 30 prpadnika Gorske službe spašavanja, 50 vatrogasaca, policija i suseljani. Imali su i pse tragače i termo kamere. Čak i majka, koja je u visokom stupnju trudnoće, nije mogla mirno sjediti i čekati rezultate traženja, nego je i ona pošla u šumu... Pronašao ga je Josip granić, pripadnik GSS iz Karlovca dječak je prevezen na pedijatrijski odjel požeške bolnice. Evo izjave šefa odjela koji ga je pregledao:"Dječak je u izuzetno dobrom stanju obzirom da je bio vani gotovo 22 sata. Lagano je pothlađen, ima tek nekoliko manjih ogrebotina i na njegovom je tijelu pronađeno par krpelja ali opće stanje je više nego dobro. Obzirom da je noć bila topla uz jaku mjesečinu, čini se da je dječak, gledajući udaljenost mjesta pronalaska i kuće, veći dio noći prehodao" Prekrasno je kad se sve dobro završi. |
uz podnevne vijesti i kavicu i cigaretu ...uzeh odmor i idem odvaliti svojih 5 "tajni"...prozvana od drage mi Pjesme, a i kod Vražje sam jutros vidjela da sam "prozvana" prvo – imam fobiju od ptica, i svega letećeg ostalog (npr. šišmiša), a i hodajućeg, ak ima kljun i pandže ne mogu se kontrolirati (Kljunčino - ništa osobno, vjeruj mi ), histerično vrištim i opako se naljutim na svakog tko to zna, a hoće se našaliti na moj račun pa mi npr. dok sam u gostima puste kanarinca u sobu... drugo- u nekim sitnim stvarima sam praznovjerna. Horoskope npr. uopće ne doživljavam, ne čitam ih i ne vjerujem u njih...sorry Šampsi, al tak je. A u drugu ruku, imam neke svoje male ritale, npr. na ispit nosim uvijek isto donje rublje, jer mi kao, donosi sreću. Pišem s istom olovkom već gotovo 20 godina ( još na onom mom prvom studentovanju mi se učinilo da mi donosi sreću i prolaznost na ispitu). Sad vučem materijale i bilješke uvijek u istoj reklamnoj vrećici, već se sirota polako raspada po šavovima, al ja je ne dam, nek izdrži još ovih 6 komada, pa ću je na počasno mjesto u špajzu spremiti, skupa sa ostalim bezveznim stvarima koje mi je žao baciti treće- ponekad pobrkam lijevu i desnu stranu bilo čega, nečega. Ne uvijek i nije pravilo, al događa mi se..i onda na brzinu, u panici, pomislim: " Dvojko, s kojom rukom držiš žlicu ...ajmo! ...Brzo!..." nekad se skuži, a nekad i ne... četvrto- često pravim pire krumpir iz vrećice, a s tim se ne hvalim pred mamom. Eto, bez veze, ko da bi mi ona nešto posebno rekla, zamjerila, ili tako nešto. Imam svoju kuhinju, svoju lovu, mogu kupiti krumpir kakav hoću. Brže mi je, a i mi ga baš jako volimo. Sad sam se i pred vama počela opravdavati... peto- baš bih voljela nositi kape i šešire, i beretke, i ostala glavopokrivala, a katastrofalno mi pristaju. Kod nas se to kaže: "stoji mi k'o piletu sisa". I svjesna sam toga da izgledam ko debil, i zato ih i ne nosim. I zavidim curkama kojima stoje. Pa ipak, kad znam da neću sresti nikog poznatog..dok se šetam noću, ili idem na sanjkanje u prirodu.... predugo sam se s ovim zadržala, pa zadržavam pravo da svojih pet za šaljidalje napišem sutra ili u petak |
nestao mi tekst, pisan u blogoeditoru, na brzinu... iz inata ću ga napisati ponovo, još kraće.... iz inata nismo "raskitili" svoj dom, većina je to napravila da se razlikuju od pravoslavnih vjernika, koji slave po gregorijanskom (valjda) kalendaru meni je to bez veze. ak su i "oni" kršćani, ak vjeruju, ak pokušavaju živjeti svoju vjeru, zar je najvažnije biti drugačiji od "njih"??? i da, ak koji zirne na ovaj blog - čestitam mu Božić - Hristos se rodi! |
inventura- to mi piše na vratima, nije to moja inventura moje 2006. godine. Ne mogu se upuštati u to. Predugo bi trajalo. A i čemu? Sunce izađe ionako, mjesec ode, ovih dana prati me na posao. Diskretno. Velik, okrugao, prožet oblacima. Probala sam ga jutros fotkati. Mobitelom. I nije nešto. Radim. I učim pomalo. Veliki sin je na praznicima. Moji živci u tom segmentu su također na odmoru. Ali to je sitnica. Jučer se Mali ušiškio. Događa se. jako rijetko i uvijek u nezgodno vrijeme. Otišlo do papuča. kroz gaćice, štramplice, trenerku.... Izvanredno tuširanje u 16 sati. A kupiona i nije nešto topla. Treba ozračiti radijator. Zaboravih reći Zakonitom..pa ak slučajno ovo pročita..a i podsjetnik ću si naviti za 16 sati. danas je sljemensko događanje...mislim u 15 sati, još ću biti na poslu... šteta. Naravno da navijamo za našu Ančicu Bili smo sinoć u gradu. Išli kupiti nove papuče za Maloga. Ove urinirane ćemo dakako oprati, al već su ionako loše. Gotovo su u svim trgovinama inventure. Ipak, nađemo jednu koja radi. Ciciban ili Frodo? Svejedno, al nek je na čičak, rajsfršlusi (čisto hrvatska riječ, al svi je razumiju ) se brzo potrgaju. Cijena? prava sitnica -119,00 kunića Al nema broja, pa idemo dalje. Nađemo na drugom mjestu, imaju i broj i boju, i oba proizvođača, cijena - 129,00 kuna za nekoliko mjeseci pokućnog i okolokućnog trošenja. Pitam jel imaju kakav popust na gotvinu, za božić, uskrs, novu godinu, kinesku novu godinu..bilo što. Ne, popusti su prošli, drsko odgovara mlada dama. Kupujem. I bezobrazno tražim račun. A baš mi ga preko volje izdaje. Na paragon bloku. Okej, ko vas šljivi! Sutra mi dolazi svećenik. Ne u blagoslov kuće, nego ukućana. svake godine od svekrve posuđujem mali sviječnjak i mali samostojeći križ. Neki je običaj da to stoji na stolu kad dođu. Ak dođu prije 16 sati dočekat će ih moji klinci i baka, a ak dođu poslije bit ćemo i mi. Vidim da ovo vodi u jedan sasvim mrzovoljni post. Pa ću sebe, a i vas zapitati - kako bi se osjećali da umjesto što sjedite ispred svojih kompova u toplim uredima i domovima razminiravate negdje u Lici? ( brate, volim te i čuvaj se ) |