dva

< kolovoz, 2006 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

30.08.2006., srijeda

"OkusHrvatske"


Baš sam lijena...priznajem (tko prizna pola mu se doda..). Nikako da se odlijepim od bloga. Ujutro mislim: Samo ću uz kavu jedno pet blogova pročitati.. naravno da se protegne kava i bloganje do pred deset..onda pomislim: do vijesti u deset ću još obići ovog i onu, a onda je stvarno dosta za danas..I evo podnevnih vijesti, ja se ne "skidam". Ma baš ne ću danas napisati novi post..samo ću još malo privititi kod Pjesme.. i klik... Nađem link u postu, pročitam..klik..sjetim se... klik...Ma i radim ja nešto (štošta) u međuvremenu, al sa pola snage, dok definitivno ne potrnem sve u svezi bloga sa ekrana, nisam ful u poslu.
Za početak, zaista sam dosta cro orjentirana hrvatska. Mislim to u onom najpozitivnijem smislu, Volim svoje i bok! Tko hoće nek zamjeri! Na primjer, slovenske proizvode u principu izbjegavam. Nešto su mi se zamjerili zadnjih (o-ho-ho) godina. Ak nema kvalitetnog domaćeg, radije uzmem zewu nego palomu, i fruktal više ne pijem..i tak. Al u isto vrijeme gledam i na kvalitetu, kad mi je bitno. Nisam baš posve isključiva. A gledam i na cijenu ( i to puno i često u zadnje vrijeme, nažalost). I poludim kad skužim da sam uzela podravkinu pasiranu rajčicu iako je bila zericu skuplja od neke strane, i onda vidim nekim sitnim, najsitnijim slovima piše da za tu našu firmu to radi netko iz Palerma, na primjer....
I kupim majičicu za Maloga u jednoj "našoj" velikoj trgovini, a doma vidim da je to tekstilpromet uvezao iz Kine! Pa odem ja i u te "kineske" trgovine. Ne sramim se priznati. I tu i tamo ( više tamo) kupim nešto. I okej. Kupim kod Kineza kinesku robu koju prodaju u trgovinici za koju plaćaju najam nekom u Hr, i zaposlio je nekog sa burze u Hr, i čak je i prijavio uredno djelatnice (jedna će mi uskoro postati šogorica), valjda i nešto poreza plati u Hr.. i okej...al nisam baš presretna zbog toga.
Jučer popodne smo Mali i ja išli u nabavku još nekih komada odjeće i obuće za vrtić. Zahladilo dobrano, a sve majice i hlačice za hladnije dane su mu premalene. I još papuče, i pidžama.
Sa grčem u trbuhu dižem lovu sa bankomata i krećemo... sjetim se da mi je kuma neki dan rekla za jednu novootvorenu trgovinicu sa dječjom robom. "Galatea", iz Belišća.
Bijah, vidjeh, kupih...
Stvarno sam oduševljena. Omjerom kvalitete i cijene, izborom boja, ljubaznošću mlade prodavačice...
Gotovo sam sve što sam mislila (osim papuča) i našla i kupila na tom jednom mjestu...
I sad se vraćam na ideju OkusHrvatske ...
Uostalom pročitajte si sami, meni se zaista jako sviđa i baš mi je drago da su je i mjerodavni, tj. Oni koji mogu kad hoće pomoći i financijski i medijski i svakako, da su je i oni podržali.



- 13:22 - Komentari (20) - Isprintaj - #

29.08.2006., utorak

baj, baj, mašem svima...

Falio mi je..nije da nije...al preživjela sam...
O blogu pričam. I dalje ću, barem jednom tjedno priviriti..al imam nekih drugih stvari kojima se moram intenzivnije baviti...
Jučer sam cijelo popodne bila u frizeraju. Točnije, od 16 do 19,45.
Nisam više plavuša...ha, ha...


Dragi dnevniče!


Prošle sam godine dala na kući zamijeniti sve stare drvene prozore sa novom

pvc stolarijom i skupljim izo staklima.

Prozori su super, štedimo na grijanju i sve bi bilo izvrsno da me nije prije

nekoliko dana nazvao vlasnik firme koja je postavljala prozore i rekao mi da

je prošlo godinu dana, a da prozori nisu plaćeni.

Bila sam jako iznenađena tom njegovom izjavom, pa sam mu ponovila što su mi

rekli njegovi iz prodaje kada sam kupovala :

"Ti su prozori toliko dobri i štedljivi da će za godinu dana sami sebe

otplatiti " Halooooooo !!!!!!!!!!!!! Prošlo je godinu dana !!!!!!!!!!!!!!

Ako sam plava nisam glupa.

S druge strane linije nastao je muk pa sam poklopila slušalicu.

Sigurno se tip sad osjeća kao zadnja budala.


- 08:40 - Komentari (16) - Isprintaj - #

28.08.2006., ponedjeljak

a je to

a je to ljeto kratko...
bio godišnji i proš'o
bila na moru, eh da sam mogla pisati postove...toliko "štofa"..
a sad me nekako prošlo..
možda nešto retro i napišem, vidjet ću još
uglavnom, opet sve po starom: posao, djeca, a valjalo bi i vidjeti kad su jesenski rokovi..
od subote sam datumski i godinu starija, bila je neka fešta, bila i prošla...
eto, to je to...
hvala na rođendanskim čestitkama kiss

- 08:50 - Komentari (11) - Isprintaj - #

11.08.2006., petak

Put putujem..

sutra zorom ranom
hvala svima koju su svratili i ostavili lijepu riječ i komentar,
i onima u čijim će molitvama biti jedna virtualna Dva
mama 2 sina i žena jednog Zakonitog (koji sad pravi salaticu i kontrolira janjetinu u rerni, ko mu kriv kad je danas na godišnjemwink)
dobrotom moje direktorice, a i zahvaljujući tome da posla baš i nema
odoh ja nešto malo ranije kući.
Robica je ispeglana, po vrpama na stolu još od sinoć, čeka trpanje u neke torbe.
Još samo završni šoping, malo popodnevnog odmora,
jedna popodnevna kavica i izljubljivanje sa mamom, tatom i bakom...
pa laganini literatura da se brže zaspi...

nadam se da sam vas gotovo sve stigla obići i pročitati danas...

čitamo se početkom rujna...tema će biti na pretek- početak nove šk godine, mali polazi u vrtić, dolaze jesenski ispitni rokovi, slavit ćemo jedan treći i jedan trideset i neki rođendan (da, da, možete mi i čestitati party )

do tad srdačan pozdravčić vam šaljem ma gdje bili kiss
- 13:28 - Komentari (15) - Isprintaj - #

10.08.2006., četvrtak

Dogodilo se na današnji dan...

Dragi moji, vidim po komentarima da tu tamo svratite do mene, a tamo ništa novog...i mislite da si guzu kvasim negdje na jugu, da sam otišla bez pozdrava... ništa od toga

Još sam na starom (radnom) mjestu, pa stvarno i radim..ko konj, kobila, kako vam drago. Jedan moj prijatelj ima izreku: "Radim ko crnac, a plaćaju me ko bijelca" a to i nije nešto bar tu na ovim našim prostorima...

Neću o tom kak nemam love, i ni o tom zašt me nije bilo.. još sutra sam tu i onda odoh u južne krajeve. Pripreme su kod kuće u tijeku, i fizičke i psihičke. Baš se nekako ove godine bojim putovati. I o tom sam htjela nešto više danas…

Prije točno dvije godine, na današnji dan, vraćali smo se sa mora. Novim autoputom, od Šibenika prema Zagrebu i dalje. Nije još bio pušten u promet tunel Mala Kapela ( ili tako nekako), pa se taj dio puta vodzio dvosmjerno, uzbrdo, pa nizbrdo... serpentine, ograničenje na jednom mjestu čak 30 km/h. Zakoniti je vozio jedno 50, maksimalno...
Vjerojatno već pogađate..bili smo pogođeni. Straga. Od strane austrijskog turista. Žurilo se čovjeku...

Image Hosted by ImageShack.us

Odostrag moji sinovi. Malom je falilo 8 dana do prvog rođendana... Koja je to mukla tišina nakon udarca bila. Onda plač Maloga, nevjerica i šok na licu Velikoga... Ja istrčavam iz auta, i pokušavam otvoriti stražnja vrata, da izvadim dijete iz autosjedalice..ne ide, baš je tamo savinut lim... optrčavam oko auta, vučem Velikoga, pa Maloga van.. ljubim ih i pregledavam.... hvalim Boga što im nije ništa... bar na prvi pogled. Autrijanac obilazi oko svog mercedesa, neprestano ponavlja: šajze, šajze.... Drugi automobili prolaze, malo zastanu pa nastavljaju dalje. Bilo je 12 sati, podne. Jel možete vjerovati da se niti jedan nije zaustavio i pitao je li trebamo kakvu pomoć, jesu li djeca dobro, trebamo li vode.... baš nitko... do 13,30. Tad je po nas došao šogor, koji je pukim slučajem bio autom u Zagrebu... Zakoniti vadi fotoaparat i fotka...

Image Hosted by ImageShack.us


Ja zovem policiju mobitelom. To je isto za pop**dit... 92 je broj policije, al ne kad zoveš sa mobitela....onda ne dobiješ nikog, samo te izbaci...moraš zvati neki predbroj, npr 01 za Zagreb... a koji predbroj sam ja trebala zvati? Gore brdo, nebo i sunce koje piči u glavu, dolje neka dumača, nigdje kuće, što ja znam u kojoj sam zoni, sa kojim predbrojem...Zakoniti se pokušava na engleskom porazgovorit sa čovjekom, govori mu da ćemo zvati policiju, da ne miče auto... u onoj panici pokušavam se sjetiti zadnjeg naselja kroz koje smo prošli...na znam, mozak mi zablokirao. Sjetim se! Zovem informacije. Objašnjavam situaciju i pitam ih koji predbroj trebam zvati da dobijem policiju...Konačno, nazvala sam, objasnila, došli su.
Uzimaju podatke, vozači pušu za alkotest. Moj Zakoniti 0,000 – naravno. Mislim i onaj drugi, manje važno. Naš auto je u nevoznom stanju (t=r), čekamo šlep službu...ja i djeca odlazimo sa šogorom, on ostaje....
Što da vam pričam, pogledajte....

Image Hosted by ImageShack.us

i još malo bliže:

Image Hosted by ImageShack.us


Šlep službu smo morali iskeširati kad su nam dovezli auto kući, istu večer – 3500 kuna. Ne moram ni reći da smo oplindrali dječje kasice i crne fondove (svako svoj).
Ja sam sutradan potražila lječničku pomoć, istegnuće vratnih kralješaka, dva puta rtg...malo bolovanja i hodanja po bolnici, malo voltarena...prošlo je.
Nakon dva mjeseca dobili smo ponudu o nagodbi – za sve ono 5 300 kn!!! A na autu je proglašena totalna šteta...
Naravno da se nismo složili. Danas smo angažirali odvjetnika... Živi bili pa vidjeli...

Jel me sad razumijete zašto se bojim puta u subotu, tunela, umornih vozača veeelikih kamiona i tako toga...


p.s. sutra ću vas pročitati i izkomentirati, sad gibam kući (pjevajući)

- 15:04 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>